Sjećanje na Kapetana Hajru: Vodimo pravedni rat, mislim da ne možemo izgubiti

Na današnji dan prije 28 godine Bosna i Hercegovina izgubila je jednog od najvećih sinova – Hajrudina Mešića, u narodu poznatijeg kao „Kapetana Hajru“.

U javljanju za Radio Tuzla 1992. godine Mešić je kazao da se prijetnji ne plaši.

“Svjestan sam da se borim za pravdu i učestvujem u ovom ratu gdje možemo ispasti samo kao pobjednici, a ne kao poraženi. Mi vodimo taj rat pravedni i mislim da je pravda na našoj strani. Mislim da ne možemo izgubiti.

Poručio sam im da mi ne ubijamo kao što oni ubijaju. I tako ćemo sačuvati do kraja. Koji god bi vojnik postupio drugačije, ja bih ga odstranio iz jedinice, takvi mi ne trebaju”, poručio je Mešić.

Komandant „Prve teočanske brigade“, brigadni general Hajrudin Mešić poginuo je 30. oktobra 1992.godine u Nezuku pokušavajući da sa „Teočanskim lavovima“ probije koridor spasa prema napaćenom narodu Kamenice i dalje ka Srebrenici.

Pogođen je gelerom u leđa i ubrzo preminuo.

Saborci pričaju da je malo prije napada skinuo svoj pancirni prsluk i dao ga je jednom od saboraca.

Kažu da je tada zavladala tama nad Teočakom jer je narod mislio da je sve gotovo.

Hajro je bio kažu saborci „istinski bosanski sin, patriota i slavni komandant“.

Tokom svog kratkog, ali uspješnog ratnog puta,“Kapetan Hajro“ je obavljao niz visokih vojnih komandnih dužnosti, među kojima i komandant PL za sjeveroistočnu Bosnu, komandant TO Ugljevik-Teočak, komandant TO Zvornik i komandant „Prve teočanske brigade“.

Dobitnik je najvišeg priznanja „Zlatni ljiljan“ i policijskog odlikovanja „Medalje za hrabrost“.

Posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata i unaprijeđen u čin brigadnog generala.