Sjećanje na Božu Bunjevca (6. decembar 1936., Breza – 29. juli 2008., Travnik)

Božo Bunjevac (6. decembar 1936., Breza – 29. juli 2008., Travnik) je bio bh. filmski, televizijski i pozorišni glumac.

Glu­mio je u vi­še od 110 fil­mskih os­tva­re­nja, a prvi po­ziv za igra­ni film do­bio je već da­le­ke 1963. go­di­ne u fil­mu “Quo va­dis,
Ži­vo­ra­de” gdje je tu­ma­čio ulo­gu agen­ta u po­tra­zi za dro­gom.
Pu­bli­ka ga po­se­bno pam­ti u spo­re­dnim ro­la­ma u fil­mo­vi­ma “
Sta­ni­ca obi­čnih vo­zo­va”, “Ho­ros­kop”, “Na pu­tu za Ka­tan­gu”, “Ovno­vi i ma­mu­ti”, “Stra­te­gi­ja švra­ke”, “Ne­bo iznad kra­jo­li­ka”, “Remake”…

Iako je bio na­tur­ščik, ci­je­la biv­ša Ju­goslavija je zna­la ko je Bo­gart, a Bre­za se di­či­la njim. Mno­gi ka­žu da je na­kon Ali­je Si­ro­ta­no­vi­ća, s ko­jim je Bu­nje­vac dru­go­vao i ra­dio u mla­đim da­ni­ma u Ru­dni­ku Bre­za, ovaj kraj pro­sla­vio upra­vo on. Prvi Božin kontakt sa filmom je bio vezan za rudnik. Desilo se to 1948. godine, kada su iz Zastava filma u Brezi snimali dokumentarac pod nazivom “100 dana u Brezi”. Božo se u tom filmu pojavljuje kao statista sa prijateljima iz škole. Jednom prilikom pozorišni redatelj Fadil Smajlović, je u Brezi postavljao Steinbeckovu predstavu “O ljudima i miševima”. Bunjevac je u to vrijeme bio član kulturno umjetničkog društva “Rudar” u Brezi i svirao bubnjeve, i jedan policajac mu je rekao da izgleda “k'o idiot” za onim bubnjevima. Fadil ga je pitao: “Momak, bi li ti malo probao glumiti?”… S tom predstavom su kasnije osvojili prvo mjesto, tako je sve počelo.

Bre­za je vo­lje­la nje­ga a on je vo­lio nju. Ne­ko­li­ko pu­ta je ja­vno kazao da ni­je vo­lio du­go da izbi­va izvan ro­dnog kra­ja, sem kad je zbog sti­ca­ja okol­nos­ti mo­rao pro­ves­ti go­di­nu da­na u Mos­ta­ru. Nudi­li su mu i stan u Sa­ra­je­vu, ali on se ni­je dao. Ni­je že­lio napusti­ti svo­ju Bre­zu ni­za­šta na svi­je­tu.

Tu je ro­đen, tu je imao broj­ne pri­ja­te­lje, di­je­lio su­dbi­nu svo­jih sugra­đa­na u ra­tu ali na­ža­lost, tu ni­je umro jer ga je bo­lest oprhvala pri­je ne­ko­li­ko go­di­na pa je mo­rao bi­ti pod stru­čnom
nje­gom u Tra­vniku. Ono što je bio Zaim Muzaferija za Visoko, za Brezu je to bio Božo Bunjevac. Breza i Bosna i Hercegovina su ostale bez svoga Bogarta, otišao je jedan veliki glumac a prije svega veliki čovjek koji je i radost i tugu dijelio sa svojim sugrađanima.

Bunjevac je u filmskom svijetu puno poznatiji pod nadimkom Bosanski Bogart, a zaista je nevjerovatna priča kako je dobio taj nadimak. Naime, Bunjevac je u slovenskom filmu iz 1985. godine “Ovnovi i mamuti”, a pod redateljskom palicom Filipa Robarja Dorina, igrao Bosanca koji mete ulice u Ljubljani.

Prema scenariju, u jednoj sceni je trebao kamenom razbiti izlog na trgovini, međutim Bunjevac je to odbio. Naime, rekao je redatelju: “Jebo Bosanca koji će kamenom razbiti izlog. Mi to radimo glavom!“. Filmska legenda kaže kako je Slovenac to objeručke prihvatio, a Bunjevac nije htio odraditi tu scenu trijezan. Upravo za tu ulogu je i dobio Zlatnu Arenu za mušku epizodnu ulogu kao i nadimak Bogart.