Sjećanje: 60. godišnjica mature visočkih gimnazijalaca

Krajem maja 1961. godine, nakon osam godina završeno je školovanje moje generacije u meni uvijek dragoj Gimnaziji “Janko Balorda” u Visokom”. Tada je osnovna škola trajala četiri godine, a gimnazija osam. Polagali smo i malu i veliku maturu. U mojoj generaciji školovanje je 1953. godine počelo osam odjeljenja a završilo jedno.

I danas, poslije 60 godina, sjećam se svih svojih školskih drugova iz te generacije. Pored mene, u njoj su bili Andrić Pero, Bajić Rajko, Begić Omer, Ćebić Ranka, Dlakić Memnuna, Dusper Blaženka, Đokić Slobodan – Braco, Đukić Nada, Ferzanović Biljana, Gavrić Mirjana, Grbeša Nada, Hajdarević Nimeta, Hodović Sabaheta, Jovašević Tomislav, Josić Blaž, Kapetnović Teufik, Karavdić Zakira, Kosanović Bogdan, Limo Zuhdija, Majetić Elvira, Matuha Franjo, Mirić Đokan, Mirić Ljiljana, Mulagić Azra, Nikolić Dragica, Pajkić Slobodanka, Plavšić Gordana, Plavšić Svjetlana, Salihbegović Mubera, Savić Manojlo, Silajdžić Alija, Smajlović Munib, Sokolović Ismet, Subotić Dušan, Šehović Ismet i Trogrlić Pavo.

Tokom školovanja razredne starješine su se smjenjivale – prvi je bio Semić Ferid, a posljednja Nada Martinović, udata Šušnjar. Pored njih u sjećanju su mi Dušanka Šumanac, Rade Rakita, Branko Terzić, Nikola Markuš, Vladimir Jolić, Rajo Živković, Sadeta Mehanović, Rasim Hrnjić, Velimir Stanišić, Nada Dokmanović, Gospava Duvnjak, Milan Glišić, Relja Gavrić, Jelena Sergijevna Vilenčić… Direktor je bio Živojin Žalica.

Uvijek sam s velikim poštovanjem sretao moje nastavnike i brinuo kakva ih je sudbina zadesila u proteklom ratu, pogodila me tragična sudbina naše omiljene Sadete Mehanović. Našu razrednicu Nadu Martinović, tada Šupnjar, sreo sam u Splitu i radost susreta je bila obostrana.

Često se sjećam naše eksurzije – Visoko – Zagreb – Ljubljana – Bled – Bohinj – Rijeka – Opatija – Split – Dubrovnik – Mostar – Sarajevo – Visoko; našeg Marša tragom Visočko-fojničkog odreda Visoko – Kiseljak – Fojnica – planina Vranica (Prokoško jezero) – Fojnica – Kiseljak – Visoko; našeg susreta za 20-godišnjicu završetka školovanja u Hotelu “Vicoko”…

Poznato mi je da su se u bolji svijet preselili Teufik, Slobodan, Tomislav, Bogdan, Đokan, Dušan… Danas znam da u Beogradu žive Rajko, Ljiljana, Svjetlana, Gordana i Dragica, da je Ranka u Bijeljini, Slobodanka u Sarajevu…

Često gledam na televiziji srećne generacije koje proslavljaju svoje jubileje i tako bih bio srećan da se možemo okupiti i podsjetiti na srećne dane djetinjstva i mladosti.

Dragi moji školski drugovi i drugarice, nisam Vas zaboravio, kao ni naše profesore! Vama koji ste se preselili u bolji svijet vječna slava i hvala što smo bili zajedno, a njihovim porodicama, kao i živima, želim zdravlje i sreću.

P.S. Svaka dopuna, ispravka, vijest o mojim školskim drugovima i drugaricama i fotografija će me obradovati.

Visoko.co.ba/Boško Antić