Bijaše se nanizalo desetak godina kako rat u žepskoj vrleti utihnu, te neki novi životi zagospodariše korovom prekrivenim ognjištima; jata golubova zamijeniše gavranove, a na starim temeljima bljesnu i nova džamija po čijem haremu neobuzdana dječurlija po cijeli dan izvodi vragolije. Na istok nahrlilo mahluka – bi ga insan na ljutu ranu privio, ali bijaše i poneka baraba koju je sevap zaobići u širokom luku. Sve se posložilo, ali nekako krnjavo bez ezana i zanovjetli hodže…
… jednog petka kojekakve, nabrzinu skrojene legende, razbi u paramparčad Mehmed efendija. Klanja džumu, onako momački, sa ljudima prozbori dvije-tri mudre i ode. Kaže da je daleko Visoko, a Moštre još dalje, a on sam sa svojim nijetom na putu svačijem.
Narednog petka saff-dva više ljudi dočekalo efendiju. Lebdjelo je u zraku hiljade pitanja, ali ne bi vremena ni za površne odgovore – ezan uvede ljude na molitvu. Tog dana je ostao malo duže. Na mudrog je udarao još mudrije. Skonatorila se i ćejfli-kahva. Onako usput dodade da je prezimena Omanović, a kad neki rekoše da su i oni Omanovići, poče računanje i mudrovanje koje bi familijarno koljeno mogli biti.
Efendi-Mehmed uvijek tačan. Tačan mjesecima, godinama. Ni snjegovi ni žege, ni oluje ni bihuzurli pogledi po busijama romanijskim ne pokolebaše hodžu. Još natrpa kojekakvih tableta u džepove – može nekoj nani zatrebati, a na slatkiše navadio dječurliju, te u tom bezazlenom metežu postavi sam sebi pitanje da li je pošao na džumu ili da nauči neku novu dječiju igru.
Ljudi ga zavolješe, a i on njih. Tajne se istopiše. Efendija postade i učo, i kadija, i apotekar. Kristalno čisto žepsko č/ć/dž poče njegovati. Haman kao žepski Omanovići.
Ali … baš su čudni i nepredvidivi Putovi Božiji. Iznenada hodža pade u iskušenje. Teško. Preteško. Nije mogao izdržati. Ponese sa sobom đerdanli-džume sa dalekog istoka i razmazane slatkiše sa dječijih preplanulih obraza i ode. Ode …!
I dan-danas, gotovo svakog petka, žepski Omanovići traže odgovor na pitanje – da li su žepski Omanovići iz Moštra ili su moštranski iz Žepe.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.