Seid Zimić: Čajangrad i njegov brat

ČAJANGRAD I NJEGOV BRAT

Krv nije voda. Prisnilo se mlađem bratu da ima starijeg brata odmah tu preko  potoka na uzvišici dobro skrivenog od očiju zlih. Šta starijeg – sedam stotina godina starijeg, tako piše u knjigama srednjevjekovnim!

Podigla se kuka i motika, ulema iz nauka raznih te bratu u pohode. Radoznalost angažovala berićetli-fondaciju, muzej iz komšiluka, pregršt-dvije ushićene golobrade dječurlije, čitavu halku historičara, geografa, geometara, arheologa, … Sa bratom, i to starijim, mora se pažljivo i ozbiljno, nadahnuto i iskreno. Nekakva čudna, i samo rijetkima znana, DNK-analiza je započela. Koncentracija je neophodna, preciznost neizostavna. Mašti je dato vrlo malo prostora. Nema možda jeste-možda nije.

Busen nježno, kamen još nježnije. Metar po metar. Nikakva greška nema opravdanje. Čajangrad će ispričati svoju priču, samo priča ima svoju cijenu. Ulog su vrijeme i mudrost. I „kaznac“ će naišaretiti gdje je blago svebosansko. Doduše, srce mu je kameno, ali je lijepo oblikovano. Istine su se ukazale po grebenu bijelom. Nek se pritaje do proljeća sljedećeg, doći će dječak da promuhabete još koju mudru, onako kako braći dolikuje. U sedam stotina godina je utkano sedam stotina nepoznanica.

Seid Zimić