Lokalne TemeSead Burić: Sjećanje na jednu visočku svirku i novo obećanje

Sead Burić: Sjećanje na jednu visočku svirku i novo obećanje

Nema više Cane Marinčića, Hamdice Mevića i Duška Malića, niti Hazima Dolana i Bere – Fuada Berberovića! Noćas bi da vrisnem. I da eho mog bola i žaljenja odjekuje u beskrajni univerzum. I dijagonalama i paralelama širom planete zemlja. Al ne mogu, čak ni to. Grlo presušilo! A svi sa ove stare visočke fotke, najvjerovatnije iz 1955. bili su i moja poštovana i voljena raja. Koja je prerano napustila svoje, moje i naše Visoko. A sudbina je htjela da jedino preživim ja. Nalik sam sebi na VJEČNIKA. Kog opisa briljantno duboko umni romanopisac Ibrišimović.

Odista, ne pridajem sebi veće zasluge, ili kako bi vjernici kazali sevape, da doživim i udjem u poznu starost. Hej, ba nije šala 87. godina života. Živim dvostruko i kusur duže od Elvisa Prislija. Čije sam ploče po vas dan slušo kod Naneta. U kući Oruča na Šadrvanu. Dok me njegova plemenita majka Ehlimanehanuma zapitkivala šta bi toga dana da jedem? A zet dr Ćustović tapšo po ramenu i sokolio da nebrigam već da uživam u rokenroulu. Jer će mi napisat i odmuhurat potvrdu – ispričnicu da sam prebolio gripu.

Elem, ili helem, navolju vam, nabasah na objavljenu fotku na koju sam davno zaboravio. Cano je bio na svim igrankama koje su se održavale u gimnazijskim učionicama. Imao je lijep, intonativno čist, prijatan tenor. Bio dobar gitarista, ritmičar. Hamdica je bio šeret, talentovan harmonikaš, ponajviše boem. Kog je i staro i mlado volilo zbog njegovih neiscrpnih provala. Duško Malić je bio univerzalni sportista. U višoj gimnaziji daleko najbolji šahista. I ne pamtim ga kao gitaristu. Ja prosvirao lako trubu. U koju sam se zaljubio zbog Hari Djemsa, gledajući ga u kolor filmu Bal na vodi. Ali da ne dužim.

S Dolanom Hazimom i Berom – Fuadom Berberovićem sam igrao u prvoj visočkoj malorukometnoj postavi gimnazijskog društva “Mladost”. A to se nikako i nikada, zahvaljujući prevashodno veteranima neće zaboraviti.

I za kraj, crno na bijelo, najčvršće obećanje: prisustvovaću ceremoniji proslave rodjendana visočkog rukometa, dne 19. 02. 23.g. makar morao doći u kolima hitne pomoći. Do vidjenja. I ostajte mi zdravi, veseli i još dugo, dugo živi bili.


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE