SDA nije “od Boga dati cilj“ već sredstvo

Ponavljanje gradiva

521

Očaj i beznađe su dvije najsimptomatičnije pojave koje mogu zadesiti bilo koji organizirani rad i djelovanje. SDA, iako još izgleda veoma glamurozno ratoborna i svojski politički naoružana da se očuva na pijedestalu bosanskohercegovačke politike, ipak i sama sebi priznaje da je kraj njenog djelovanja i superiornosti veoma izvjestan. Njeni kadrovi, svjesni ove nadolazeće kataklizme vlastitim rukama, nestručno, zulumćarski i u inatu srljaju u propast potkopavajući temelje svoga političkog subjekta.

Oni kao da ne mogu shvatiti da sve što je nastalo mora i nestati, i da svakom organiziranom političkom djelovanju, ukoliko mu se želi relativna dugovječnost, mora doći vrijeme za korjenito prestruktuiranje, inače će konstantno akumulirani unutarstranački metež i sektašenje, kao i zaokupiranost međusobnim prepirkama, koliko god se one relativizirale i krile od javnosti, te nemogućnost hvatanja u koštac sa vanjskim političkim suparnicima i konkurentima, polučiti potpunim kolapsom.

Koliko god smo sve ove godine priželjkivali uspjeh ove političke opcije, smatrajući da će ona biti protektor svebošnjačkih, ali i svebosanskohercegovačkih vrijednosti, zadnji untarpartijski kompromisi su na svjetlo dana iznijeli sav prljavi veš koji se godinama poslije smrti rahmetli predsjednika nastojao ignorirati, te su nas lišili i najmanjeg tračka nade da će u ovoj stranci biti ikakvog ‘selameta’, osim očuvanja privatnih nagomilanih ‘hajrata’ na kojima bi im i Gazi Husrev-beg mogao pozavidjeti.

Koliko je tlo ispod SDA-a trusno najbolje govori činjenica da ona sada funkcionira i opstoji na dva lahko razgradiva principa lojalizma, koji su jasno postojali i u komunističkom jednopartijskom sistemu: Prvi je čisto interesni i pragmatični, a drugi dogmatski. Pragmatični lojalizam podrazumijeva  da se SDA-u danas mnogi pokorovaju silom prilika i u interesu očuvanja svoga društvenog i političkog položaja, te stečevine nastale u ratnom i poratnom periodu. Ova kategorija SDA-ovaca je daleko od suštinske ideje ove stranke zbog koje i osnovana. Dolaskom Tihića na čelo ovakvi pragmatični kadrovi su postali dominantni, a nad kadrovima koji su potencijalno nosili ideološku koncepciju SDA-a su sistematski sprovođene političke čistke.

Dogmatski lojalizam se ogleda u slijepom slijeđenju SDA-a od strane neukih i povodljivih masa, većinom ruralnog porijekla, koje su princip ove stranke prihvatili kao dogmu, indoktrinirano i u strepnji vjerujući da ukoliko ne bude ove stranke da će ponovno zavladati komunizam, da se „neće moći ići u džamiju“ i „mevlud učiti“. Ova kategorija lojalista je temeljni kapital SDA-ovih pragmatičara koji je, s vremena na vrijeme, a naročito u izbornim godinama uz svesrdnu podršku klerikalistički nastorjenih vjerskih službenika, počnu sijati strah ‘kukulelanjem i naricanjem’ za ugroženim bošnjaštvom i islamom.

I jedna i druga kategorija su daleko od sušine koncepta SDA-a. Nesavjesna samouvjernost  SDA-ovaca da su „Bogom dati“ za jedinstveni monopol nad politikom i sudbinom Bošnjaka, te sprega pragmatičnog i dogmatskog lojalizma (osjećaj materijalne sigurnosti zbog zauzimanja političkih položaja, kao pouzdano glasačko tijelo) dali su rezultat neobjašnjivog samoljublja i enormne političke isključivosti vodećih kadrova ove stranke.

Samoljublje/samoopčinjenost/samodopodaljivost je zasljepljujuća osobina i razlog je da se za neuspjeh uvijek optužuju drugi, a pogledamo li realno suštinu stvari, vidjet ćemo da su nas ti isti samodopadljivi SDA-ovci sve ove godine vodili i na rub propasti doveli našu ekonomiju, politiku i nacionalni opstanak.

Pragmatizam nalaže da se trči za bojim prilikama, a pogrešna dogma i indoktrinacija se otklanjaju jasnim dokazima. Pragmatični komunisti su se poslije devedestih razišli trčeći za boljim interesima u nacionalnim i građanskim konceptima,  a komunistička dogma je preko noći ostala dio historije koje se nerado sjećamo. Pošto se historija ponavlja, kada pragmatični SDA-ovci odu za bojim prilikama i kada se Bošnjacima razbiju ideološke barijere konačno shvatajući da SDA nije „od Boga dati cilj“ već sredstvo, i SDA će, naizad, postati dio historije koje ćemo se možda ponekada sjetiti.

Komentari

komentara

Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.