Organizacije, reorganizacije i transformacije u poljoprivredi i zadrugarstvu odvijale su se, s manjim ili većim intenzitetom, nekoliko decenija, obuhvatajući ovaj sektor i po horizontali i po vertikali. Evo kako je to, na primjer, izgledalo na području opštine Visoko.
U ovoj opštini formirano je 1945. godine šest zemljoradničkih zadruga, u mjesnim područjima Buci, Gračanica, Zimča, Dobrinje, Radovlje i Visoko. Zemljoradničke zadruge Buci i Gračanica pripojene su 1959. godine Zemljoradničkoj zadruzi Visoko. Ostale tri mjesne zadruge takođe su pripojene Zemljoradničkoj zadruzi Visoko 1960. godine. Kao poljoprivredna, zadruga je poslovala do 1975. godine. Tada je pripojena Trgovinskom preduzeću Velepromet Visoko i transformisana u Osnovnu organizaciju udruženog rada (OOUR) Agrokop. Bilo je to u periodu “silazne putanje” zadrugarstva. Nosiocima tih integracija ova organizacija je izgledala savremenija i bliža “udruženom radu” nego dotadašnja zadruga. I nova matična kuća Velepromet takođe je transformisana u Složenu organizaciju udruženog rada (SOUR).
U sklopu propagiranja uključivanja zadruge u ovu složenu organizaciju, istaknutiji zadružni rukovodioci su imenovani na odgovornija radna mjesta, pa je i direktor novog OOUR-a izabran za potpredsjednika SOOUR-a Velepromet. No, mnogo važnija od ovih personalnih rješenja jeste činjenica da su svi dotadašnji zadružni objekti ušli u sastav SOUR-a Velepromet.
Riječ je o 30 raznih poslovnih objekata, kao što su: prodavnice mješovite robe, magacini, poljoprivredne apoteke, sušnice za voće, objekti za otkup mlijeka i drugih poljoprivrednih proizvoda, poljoprivredno i građevinsko zemljište, kancelarijski prostor, pumpe za lož-ulje i dr. Većina ovih objekata su zadružno vlasništvo, bilo da se radilo o imovini bivših zadruga, o kapacitetima koje je zadruga izgradila vlastitim sredstvima ili o objektima koje je kupila od drugih pravnih ili fizičkih lica.
Kada je zadruga ponovo registrovana i obnovljeno njeno poslovanje, primorana je da vodi sudske sporove i dokazuje njeno vlasništvo.
Po navedenom “obrascu” odvijale su se brojne integracije i reorganizacije kroz koje je prošao veliki broj zadruga u Bosni i Hercegovini. U prinudni “brak” sa drugim firmama unosile su pozamašan “miraz”, a izlazile su bez “miraza” i počinjale ispočetka.
Pod uticajem procesa demokratizacije u Jugoslaviji i stalnim insistiranjem zadrugara i njihovih asocijacija, početkom 1989. godine izvršene su znatne ustavne promjene u Jugoslaviji i njenim republikama. Tom prilikom ponovo je i u Ustav SRBiH ugrađena odredba o zadružnoj svojini. Međutim, ratne okolnosti od 1992. do 1995. godine onemogućile su da se ova ustavna odredba počne provoditi, a Dejtonski ustav BiH drugačije je uredio pitanje svojine.
Postepenom oživljavanju ideja i ciljeva zadrugarstva doprinosili su djelovanje zadružnih radnika i bolja informisanost o dometima razvijenih evropskih zemalja u ovoj oblasti. Ojačalo je shvatanje da treba početi s organizovanijim radom na reafirmaciji zemljoradničkog zadrugarstva i zadrugarstva uopšte. Trebalo je nastaviti tamo gdje se stalo 1939. godine i reafirmisati zadružne principe usvojene u Međunarodnoj zadružnoj asocijaciji. U skladu s takvim opredjeljenjem, izmijenjen je odnos prema zadružnoj svojini i usvojeni su novi zakoni o zadrugama. Ovi zakoni davali su mogućnost da se otpočne s procesom osnivanja novih zadruga kao istinskih organizacija zadrugara i rad na temeljitoj obnovi zadrugarstva u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini. Prije prvih višestranačkih izbora, tadašnji republički organi bili su pripremili i Prednacrt zakona o vraćanju zadružne imovine.
Krajem 1991. godine u Bosni i Hercegovini poslovalo je 196 zemljoradničkih zadruga. Procjenjivano je da su one imale oko 30.000 zadrugara i 110.000 kooperanata. Članstvo u ovim zadrugama imalo je dosta formalan karakter. Na to ukazuje i vrijednost osnivačkih uloga, koji su bili toliko niski da nisu predstavljali materijalnu osnovu na kojoj se može započeti neka privredna aktivnost. Osim toga, u uslovima visoke inflacije, ulozi su stalno obezvređivani, a njihova vrijednost nije valorizovana. Međutim, mnoge od ovih zadruga izvršile su usklađivanje svoje organizacije i poslovanja sa novim Zakonom o zemljoradničkom zadrugarstvu, a druge su bile na putu da to uskoro učine. Riječ je o osnovnim izmjenama u cilju mijenjanja pozicije zadrugara i razvijanja unutrašnjih odnosa na novim osnovama. I tada se znalo da će put do nove moderne zadruge biti dugotrajan i težak, posebno u zemlji koja je pred rat bila u dubokoj ekonomskoj krizi i sa naslijeđenim shvatanjima o zadrugarstvu iz minulog perioda.
”Nakon završetka studija na poljoprivrednom fakultetu, 1. marta 1959. počeo sam raditi u zemljoradničkoj zadruzi. Organizovanje poljoprivredne proizvodnje i kooperacije bilo mi je prvo radno zaduženje. Od tada sam, na neki način, stalno vezan za zadrugarstvo: rad u zadruzi, u republičkim organima koji prate poljoprivredu i zadrugarstvo, u zadružnim asocijacijama na nivou BiH i bivše Jugoslavije, u Zadrugaru, sedmičnom glasilu za poljoprivredu i zadrugarstvo… Tako sam bio svjedok, sudionik i analitičar turbulentnih zbivanja u zadrugarstvu u proteklih više od pola vijeka. Za potrebe institucija u kojima sam radio napisao sam ‘brdo’ informacija i analiza koje su tada tražene. Uz radne obaveze, godinama sam u raznim listovima i magazinima otvoreno iznosio sopstvena gledišta o tokovima i problemima zadrugarstva i poljoprivrede”, navodi Sava Pajkić, autor knjige “Opljačkano, potcijenjeno, neiskorišteno zadrugarstvo BiH”, čiji je izdavač Štamparija Fojnica d.d.
Visoko.co.ba/Oslobođenje
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.