Saša Džino o svom novom djelu – Jugoslavija 2080.

Sarajevski pisac Saša Džino nedavno je predstavio svoje novo djelo – Jugoslavija 2080.

Prije ovog djela napisao je i dvije zbirke kratkih priča “Srce od plastike” i “Mrtvačke mrlje”, te tri romana “Šejtanov goblen”, “Električni okean” i “U čarobnjakovim šeširima”.

Obzirom da na ovim prostorima pojam Jugoslavija i dalje budi razne emocije kod građana, ova knjiga bi mogla biti zanimljiva čitaocima.

Kada se pojavila ljubav prema pisanju?

Nakon ljubavi prema čitanju. Fascinira me šta su ljudi u stanju izgraditi riječima, kakve su mogućnosti mašte i koliko je samo prostrana, čini se kao da joj kraja nema. Čitanjem su mi samo ideje navirale i teško se bilo oduprijeti da ih ne pretvorim u priče.

Želim vidjeti dokle mašta može dosegnuti i šta njom mogu stvoriti. Izuzetno zadovoljstvo je graditi imaginarne svjetove, kreirati likove, staviti ih u imaginarni prostor i stvoriti iluziju neke nove stvarnosti.

Otkud ideja baš za ovu knjigu – Jugoslavija 2080.?

Došla je iz očaja i osjećaja zarobljenosti u vremenu. Razmišljao sam o čemernoj Bosni, kako da stane na noge i sustigne moderni svijet i u svemu tome počeo sam se poigravati idejom o novoj Jugoslaviji. Krenuo sam s osnovnim pitanjem naučne fantastike šta bi bilo kad bi bilo i u početku je to bila utopistička Jugoslavija u kojoj Bosna procvjeta i nađe svoj smiraj.

Patetika me je eventualno popustila, ali ideja o Jugoslaviji je ostala. Vidio sam da se u takvom ambijentu može izgraditi interesantna priča, pa sam odlučio da proširim znanje o preminuloj Jugoslaviji i zarovio se među historijske knjige.

Želio sam da spojim kul priče NOB-a, komunističku ideologiju, duh jugoslovenskih naroda s naučno-fantastičnim elementima osvajanja svemira, laserskim puškama, androidima i svemirskim brodovima.

Novi Goli otok smješten je na Merkuru, takozvanoj Goloj planeti, gdje je jedna od sci-fi metoda mučenja, za disidente i neprijatelje države, provjetravanje u vakuumu. Mjesec i Mars su kolonizovani i dolazi do novih podjela jugoslovena na one sa Zemlje, Marsa i Mjeseca i u 2080. kolonije počinju tražiti samostalnost i otcjepljenje od jugoslovenske matice na Zemlji.

Roman je ispričan kroz osam glavnih likova, od proletera s dna društva poput svemirskih rudara na asteroidima do ljudi u samom vrhu Partije.

Kakve su bile reakcije okoline?

Iako je knjiga tek izašla, mnogo ju je ljudi pročitalo. Počašćen sam predivnim komentarima i pohvalama i zahvaljujem se svima koji su me podržali i kupili knjigu.

Imaš li nešto dalje u planu?

Dugo razmišljam da napišem roman izvan područja fantastike. Trenutno radim na romanu o sarajevskoj metal sceni, tema koja je idealna da se okušam u čistoj komediji bez upliva fantastičnog.

Šta misliš o sadašnjoj metal sceni u Sarajevu, ali i Bosni i Hercegovini?

Skoro da je nepostojeća. Tu i tamo još se bore pojedini entuzijasti, mada se to svodi na dva-tri benda. Postojao je jedan trenutak kada je Sarajevo bilo zahvaćeno talasom metal manije i srodnih pravaca. Bilo je obilje bendova, svirki i festivala da si mogao birati na šta ćeš ići.

Raja je po parkovima svirala gitaru, što je u to vrijeme za snobovske metalce bilo ofirno, a sada da vidim nekoga da tako svira gitaru u parku bila bi čista avangarda. Po čitavom gradu vidiš majice metal bendova, što mejnstrim što opskurnog andergraunda. Bilo je baš svega, sad nema ništa.