Sarajevo ispod Trebevića: Škola za Pavelićevog poklonika

Osnovna škola u sarajevskom naselju Dobroševići i zvanično je ponijela naziv “Mustafa Busuladžić”, uprkos protivljenju dijela zastupnika u Skupštini, ali i javnosti.

Busuladžić, za bošnjačku radikalnu elitu mučenik i intelektualac, ubijen je nakon Drugog svjetskog rata bez suđenja zbog verbalnog delikta. U suštini je bio saradnik fašističkih snaga, koji je pohvalno pisao o “nestanku Jevreja iz Sarajeva” u Drugom svjetskom ratu, ali i retrogradno gledao na emancipaciju žena.

Nije prvi saradnik fašističkih snaga koji je u Bosni i Hercegovini dobio svoju ulicu ili po kome naziv nosi neka od škola u zemlji koja se diči antifašizmom i slavi Dan državnosti 25. novembra.

Po Mustafi Busuladžiću se, pored ulice koja nosi njegovo ime, i zvanično zove i osnovna škola u Sarajevu. Uprkos protivljenju javnosti i opozicije, škola će nositi ime po osobi koja je tokom Drugog svjetskog rata pisala o tome kako je dobro da je Jevreja nestalo iz sarajevske čaršije, bila bliska stavovima Ante Pavelića i radila u fašističkim medijima.

Ma kako paradoksalan ovaj razvoj situacije, ne čudi poznavaoce bosanskohercegovačkih prilika.

“Sarajevo je 1992. ili 1993. godine, kada je bilo pod najvećim fašističkim napadom, preimenovalo školu koja se zvala 6. april, po Danu oslobođenja Sarajeva od fašizma po Hadži-efendiji Jamakoviću, čovjeku prilično radikalnih islamskih shvatanja. Dakle, ovo je jedna rigidna zabit nacionalistička”, ocjenjuje politički analitičar i novinar Amer Tikveša koji je dobar dio karijere posvetio radu u prosvjeti i izgradnji mira.

Busuladžić nije jedina kontroverzna ličnost koja je na ovaj način dobila priznanje.

Husein efendija Đozo, SS oficir, čiji su prijatelji fašisti poput Mile Budaka, također je zaslužio tu čast da se u Goraždu po njemu nazove škola. I Budak je našao svoje mjesto, ali na mostarskim ulicama, zajedno s Jurom Francetićem, komandantom ustaške Crne legije.

I sve to u zemlji koja kao Dan državnosti slavi 25. novembar, kada je prvi put zasijedalo Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (AVNOJ).

Riječ je o licemjernoj politici većine, koja asocira na osvetničku, smatra zastupnica Naše stranke u Skupštini Kantona Sarajevo Sabina Ćudić.

“Zaista je sramotno da se Sarajevo pridružilo tom poraznom globalnom trendu historijskog revizionizma i slavljenja onih koji sasvim sigurno ne bi smjeli biti slavljeni, a to su ona imena koja se vežu uz slavljenje fašističkog režima. Živimo na prostoru na kojem se takmičimo koja će strana više slaviti one koji ne bi smjeli biti slavljeni i gubimo legitimitet kada se oglašavamo protiv imenovanja ulica po Draži Mihailoviću i svima onima koji bi morali biti na ‘otpadu istorije’ “, stav je Sabine Ćudić.

Nema nikakvih kriterija ili bar ne onih koji bi bili dostojni civilizacijskih tekovina – smatra sociolog i politički analitičar Esad Bajtal.

“Na sceni je bojenje javnog prostora etno, klero i nekim idejnim, ideološkim bojama, koje su sasvim bliske jednoj atmosferi difuzije, entropije, izgubljenosti, poniženosti kojoj smo izručeni. Mi smo naprosto igračka, mislim da građane – s kojima se igraju oni kojima smo, ako smo, dali glasove – da rade u ime javnog društvenog interesa. Međutim, građane niko ništa ne pita, rade šta hoće, ne polažu račune nikome nizašta, pa ni za ove vrlo ozbiljne stvari, snažnog simboličkog karaktera i težine, a to je davanje imena, odnosno promjene imena ulicama, škola, trgova… Poslije tih devedesetih godina nemamo upravo to što smo dobili na revers od antifašista”, ističe Bajtal.

Oni koji su uzeli revers cjelovite Bosne, navodi Esad Bajtal, danas je ne drže takvom.

“Kakvom je drže? Pogledajte te važeće i nevažeće podjele, vidljive i nevidljive! Uzmimo ovu najgrublju, na dva entiteta. Dakle, to nije više cjelovita Bosna, onakva kakvu su je partizani ostavili. I sad je nekom malo i to, htio bi da pljuje sa ovog jadnog 22-procentnog dijela na kome je zguran svojom krivicom, i sad se pljuje po onima koji su Bosnu u jednom momentu učinili cjelovitom i ostavili je ovima, na revers”, riječi su Bajtala.

Oglasila se ovim povodom i Američka ambasada u Sarajevu napisavši na Twitteru kako su duboko “razočarani što je kantonalna vlast u Sarajevu imenovala školu po tako kontroverznoj ličnosti”.

Za poštovaoce lika i djela Mustafe Busuladžića on je bio intelektualac, iako je, u suštini, pripadao skupini koja je slala pozdravne telegrame poglavniku Anti Paveliću i njegovim saradnicima.

Stoga, ništa ne čudi novinara Amera Tikvešu jer se, kako kaže, pokazalo da je vladajuća elita definitivno odustala i od privida građanske Bosne i Hercegovine.

“Oni se nakon rata nisu potrudili da ideali ZAVNOBIH-ovske Bosne i Hercegovine (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja BiH) zažive čak ni u dijelu s bošnjačkom većinom, a kamoli da te ideale prošire na Republiku Srpsku ili na BiH s hrvatskom većinom. Danas je ovdje svakome neugodno živjeti. Drugih u stvari i nema, 99 posto su Bošnjaci. Ali je neugodno i onim Bošnjacima koji se ne uklapaju u SDA-ovski mainstream (Stranka demokratske akcije) i nisu istomišljenici s njihovim mitovima”, kaže Tikveša.

Sudeći prema najavama jednog od zastupnika SDA u Općinskom vijeću Stari grad Tarika Dautovića, u pripremi je i novi obračun.

Nova generacija Bošnjaka neće dozvoliti da se glavna sarajevska ulica zove po “zločincu i vođi totalitarističko-komunističko-zločinačko-ateističkog sistema” – Titu (Josip Broz Tito), već po Aliji Izetbegoviću.

I ranije je bilo tih inicijativa, ali ih građani nisu dozvolili.

Ovaj put, poručuje Dautović, nikome se neće pravdati i prilagođavati.

vijesti.ba/visoko.ba