Samouka umjetnica Emina: U mom rječniku ne postoji ‘ne mogu’

Ljubav prema umjetnosti lijepog pisanja kod 25-godišnje Emine Šabić iz Visokog javila se tiho, sasvim nenadano, da bi se pri prvim pokretima duboko ukorijenila u njen život svrstavši je u istinsku nadu bosanskohercegovačke kaligrafije. Koliko je teško, odnosno lako biti samouki umjetnik, prevazići granice prosječnosti i izdići se iznad svojih mogućnosti, Emina je ispričala u razgovoru za BNN.

Sve je počelo u Ramazanu 2014. godine…

“Sa kaligrafijom sam se stalno susretala, ali nisam je primijećivala. Prvi put mi je privukla pažnju u Teheranu kada sam vidjela džamiju, odnosno njene zidine urađene  u kufi pismu. Posjećivali smo njihove škole umjetnosti, akademije, i ostala sam zateknuta, ali to je sve bilo u prolazu. Nakon završetka Perzijsko-bosanskog koledža upisala sam Ekonomski fakultet. U međuvremenu sam uvijek nešto slikala, crtala, bila umjetnik u duši. Bio je Ramazan.. Svi tada odišemo tom nekomsmirenošću ispunjeni nekim posebnim duhom. Pomislih ‘hajde ako već crtam, odoh sebi levhu da ispišem.’  Tako sam izvukla papire iz stare ladice, i običnu olovku, boje su već ostarile, pa nisu bile za upotrijebiti. Tako je počela moja priča. Nisam mislila ni u jednom momentu tada da ću danas zarađivati od svoje ljubavi, jer akademiju likovnih umjetnosti nisam upisala iz razloga, naše tipične bosanske ideologije: ‘nema tu hljeba’. A to se desi kada čovjek misli da je on pametan, i ne oslanja se na Allaha”, prisjetila se Emina.

Levhe su se nizale jedna za drugom, dok su se Eminini prijatelji divili njenom radu. Mnoge levhe je poklonila, a neki su ih počeli kupovati stoga se Emina odlučila na svoje prve samostalne izložbe. Ipak ističe kako prodaja kaligrafskih radova nije značajna koliko njena ljubav prema toj umjetnosti lijepog pisanja.

Kroz vrijeme koje provodi crtajući posebno, kako kaže, jača duhovnu vezu s kaligrafijom koja je ispunjava kroz Kur’anske ajete i hadise Poslanika Muhammeda.

“Kaligrafija jeste sasvim slučajno došla u moj život, ali kao što kfz Bugari kaže: ‘slučaj/no’ – ništa nije slučajno, za sve postoji razlog. Od trenutka kad je kaligrafija ušla u moj život sve se počelo mijenjati, iako sam bila u vjeri, razmišljala sam još više o njoj, jer konstantno sam se susretala sa Kur’anskim ajetima i hadisima Poslanika Muhammeda s.a.w.s. Od tog trenutka sam znala da će kaligrafija biti nešto čime cu se baviti cijelog svog zivota ako Bog da, jer to sam bila ja: volim vjeru, volim umjetnost, to mi je bio kao spoj Istoka i Zapada u jednu kapljicu”, govori Emina.

Dok se širom svijeta o kaligrafiji uči na prestižnim univerzitetima, a posvećuju joj se i vrsni slikari – Emina je samouka umjetnica koja upravo zbog toga izaziva veliko divljenje.
Mnogi ne uspiju izraditi kaligrafski rad za koji je potrebna “mirna ruka”, preciznost, mirnoća i posebni pokreti. Zbog toga mnogi svjetski kaligrafi ukazuju na meditativni karakter ovog posla: “Mir tog posla ispunjava cijelo biće potpunim zadovoljstvom, u kojem nas vrijeme i prostor, kao obrisano, uopće ne brinu i ne opterećuju”.

“Kao samouka, necu reći da je teško, nego je dugotrajniiji proces usavršavanja, jer vi morate sami da otkrivate neke cake, i neke tehnike, dok kad imate profesora, puno je lakše: on će vam reći gdje griješite, pokazat će vam olakšice i niz drugih savjeta ćete dobit. Ali ja se ne zamaram time, sve vrijeme imam podršku roditelja, prijatelja, a najveća podrška mi je bio moj hafiz Zilko Žolja on mi je dao vjetar u leđa, govorio mi da radim i crtam čak i onda kada je drugima to izgledalo malo i besmisleno”, ističe Emina.

Osim nevjerovatnim borbenim i pozitivnim životnim duhom, raskošnim talentom i radovima, Emina se izdvaja od ostalih svojom odlukom da se izdigne iznad svojih mogućnosti i nepovjerenja okoline. Već po dolasku na svijet, kao beba suočena je sa više od deset operacija obje ruke. Kao djevojka odlučila je hrabro prihvatiti svoju posebnost i iskoristiti je u najbolje svrhe.

“Koliko je teško baviti se kaligrafijom zbog deformiteta i 13 operacija? Vidite jednu stvar, Allah na početku 286. ajeta sure Bekare kaže: ‘Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih’. Svi smo mi stvoreni iz Njegove ljubavi i milosti, pa ako nas je stvorio na taj način, zar je logično da nas pati? Stvoreni smo svi na jedinstven način, poseban i drugačiji. Pa tako i ja. Često me pitaju: kako možeš sa četiri prstva, nemaš palčeva, dešavalo se i da se ljudi uplaše, udalje ili da osjete neku vrstu merhamera prema meni što ja zaista ne volim jer tada uzvratim pitanjem: Kako ti možeš sa pet prstiju, meni je to tehnički višak, jer ni ti ni ja kada smo se rodili nismo ništa znali, ni hodati niti držati stvari u rukama. Sve to učimo, pa tako i ja, i ja sam naučila funkcionisati sa četiri prsta. A to što sam djetinstvo provela kod doktora radi produžavanja kosti od šake do lakta ispravljanja ruku – mnoga djeca su provela djetinstvo pod granatama i strahu da će poginuti, a nisu svjesna toga, isto sam i ja tako prošla jednu vrstu straha. Reći cu da je to život, svi imamo neka dešavanja u zivotu koja nam možda nisu po volji, ako smo ograničeni, to ce nam ostati kao neko negativno iskustvo i nešto čega ne želimo da se sjećamo, ali ako malo pogledamo bolje, te stvari su ustvari poklon: odgojile su nas, izgradile u jake ličnosti, u borbene osobe, u prave mornare, jer svaka slijedeća oluja koja naiđe, mi znamo kako ćemo i šta ćemo, prepusti se valovima i zaplovi. U mom rječniku ne postoji glagol ‘ne mogu’. Mogu, ali mozda ne želim. Za sve što želite u životu da imate, zasučite rukave i napravite, izgradite, uzmite što vam život nanese i napravite sami svoje remek djelo. Za sve treba trud i vrijeme. Moj savjet je da čovjek radi posao koji voli, da radi sve iz ljubavi, jer samo tad će svaki njegov udio sebe imati sladak plod. Nije bitno da li ćes imati titulu, dr, mr, hafiza, docenta, ili ćes biti običan zanatlija. Nismo svi rođeni za dr, ali sigurno jesmo za nešto. Mislim da kad bi se svako okrenuo onome što voli da radi i što mu zaista ide, mislim da bi BiH imala preporod omladine, zdravih ljudi, koji odlično obavljaju funkciju koju obavljaju na radnom mjestu”, poruka je Emine.

Za ovo ljeto Emina priprema brojne izložbe budući da je sve više potražnje za djela koja izrađuje. Ističe kako joj predstoji predan rad prepun izazova, preciznih pokreta bojama i novih motiva na levhama.

“Usavršavat ću se na polju kaligrafije, već su zakazene izložbe na ljeto. Teško je sve upakovati i posao u računovodstvu i narudžbe levhi koje konstantno pristižu i izrada istih. Mogu reći ponosno da obje moje izložbe upriličene prošle godine prodate, nadam se, ako Bog da da ću samo još više napredovati na tom polju”, poručuje Emina.

Izvor:
BNN.BA