Safudin Čengić, čelnik udruženja poslodavaca FBiH: Zakon o radu nije donio ni pobjednika ni gubitnika

Predsjednik Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Federacije BiH Safudin Čengić ocijenio je u intervjuu za “Dnevni avaz” da nakon usvajanja Zakona o radu FBiH, koji je prouzrokovao veliko nezadovoljstvo sindikata, kao i masovne proteste ispred zgrade Parlamenta FBiH, ipak “loptu treba spustiti na zemlju”. Valja i Vladi i poslodavcima, kaže, nastaviti dalje sarađivati. Izričit je da daljnja saradnja nema alternativu.

Nije idealno

– Dijalog je jedini put kojim možemo doći do prihvatljivih rješenja. Zbog toga, Udruženje poslodavaca FBiH insistira na provođenju dijaloga, pa makar to bio zaobilazni put. Bez dijaloga nema kvalitetnog rješenja – naglašava Čengić.

Zadovoljan je činjenicom da je usvojen Zakon o radu, “kao jedan u setu zakona koji tretiraju radnopravno zakonodavstvo”, ali…

– Svjesni smo da usvojene odredbe tog zakona nisu idealne, niti su u cijelosti onakve kako bi poslodavci željeli da budu, ali podržavamo njegovo donošenje jer omogućava pokretanje reformskih procesa i stvaranje povoljnijeg poslovnog ambijenta – kaže on.

Ali, Vaša izjava je u neskladu s izjavama premijera FBiH Fadila Novalića, koji kaže “da sam privrednik, bio bih tužan s usvojenim tekstom zakona jer je u njemu naglašeno pravo uposlenika”. Ko je tu sada u pravu, premijer, Vi ili sindikati?

– Činjenica da su poslodavci uputili 51 primjedbu govori o tome koliko je Udruženje poslodavaca bilo zadovoljno predloženim tekstom zakona. Od navedenih primjedbi, njih 34 Vlada nije uvrstila u konačni tekst Zakona. U postupku pregovora devet primjedbi je usaglašeno sa sindikatima, a dodatnih osam je Vlada usvojila. Definitivno, tekst Zakona nije najbolji, ali je svakako bolji od postojećeg i zbog toga ima našu podršku.

Sindikati su objavili 26 spornih tačaka Zakona, a poslodavci su ih opovrgnuli ili demantirali. Ispada da tu neko nije dobro pročitao ili shvatio Zakon, ili Vi ili sindikati?

– “Dnevni avaz” objavio je integralni tekst usvojenog Zakona o radu i time je data prilika ogromnom broju radnika, poslodavaca, političara, analitičara da se, bez posrednika, upoznaju s njegovim odredbama. Iz priloženog teksta svako može zaključiti da li su tačne primjedbe Sindikata ili demanti poslodavaca koji ukazuju na netačnost njihovih navoda. Moje mišljenje je da u svojim primjedbama Sindikat nije predložio bolja rješenja, već je opisivao moguće posljedice od donošenja novog zakona.

Volio bih da svi, a posebno radnici, ukažu na odredbe novog zakonskog rješenja kojima su uskraćena radnička prava ili koja su u suprotnosti s praksom u zemljama okruženja ili EU. Siguran sam da je ovo put kako možemo stvoriti uvjete da radnik bude zaštićen, a poslodavac da može investirati i stvarati novu vrijednost, u BiH prijeko potrebnu.

Ali, sindikati smatraju da će biti lakša zloupotreba poslodavca kod potpisivanja ugovora o radu na određeno vrijeme. Kakav je Vaš stav o tome?

– I u do sada važećem Zakonu postojala je odredba kojom je regulirano da rad na određeno vrijeme, bez prekida, može trajati do dvije godine. Ukoliko je prekid duži od 15 dana, s istom osobom se može zaključiti novi ugovor na određeno vrijeme.

U novom zakonu, rad na određeno, umjesto dvije, može biti zaključen na tri godine, s tim što se novi ugovor, umjesto 15 dana, može zaključiti tek nakon isteka perioda od 60 dana. Ovom odredbom smanjena je mogućnost zloupotrebe i manipulacije prijemom radnika na određeno vrijeme.

Kolektivni ugovori

Također, sindikati ukazuju na opasnost da, ukoliko se kolektivni ugovori ne usklade u roku od četiri mjeseca, oni prestaju da važe. Stoje li ove tvrdnje?

– Jedino u BiH i nigdje drugo u svijetu kolektivni ugovori nemaju ograničenja njihove važnosti. Naš prijedlog je bio da kolektivni ugovori budu na period kao i u drugim evropskim državama. Prijedlog je usvojen i u budućnosti kolektivni ugovori će se potpisivati na određeno vrijeme, najduže na tri godine, što smatramo prihvatljivim.

Ko će onda, zapravo, biti “donji” kada dođe do primjene ovog zakona?

– U pregovorima, bilo koje vrste, niko ne smije biti “donji” niti “gornji”, niti se smije stvoriti dojam pobjednika, odnosno gubitnika. Tokom pregovora o Zakonu o radu Udruženje je učinilo sve da se svi osjećaju ravnopravnima i putem argumenata pokušaju prezentirati svoje stavove, te ih ugraditi u tekst Zakona.

Dobro, ali ko gubi novim zakonom, radnici u realnom ili oni u javnom sektoru?

– Generalno, naše mišljenje je da svi uposlenici moraju imati iste uvjete rada i na bazi rezultata rada ostvarivati zaslužena novčana primanja. Nažalost, u proteklih dvadesetak godina država se nametnula kao najbolji poslodavac. Takva pozicija i nerealno propisana prava i primanja uposlenika u javnom sektoru doveli su do toga da imamo novi javni dug u iznosu od skoro 1,2 milijarde KM. To neko mora platiti. Na našu i žalost svih u FBiH, taj dug će platiti porezni obveznici, odnosno građani i poslodavci.

Budite iskreni, je li, prema Vašem mišljenju, korektno da se, ovako bitan zakon predlaže bez sindikata? To je dojam koji je stvoren u javnosti.

– U javnosti se, na osnovu izjava sindikalnih čelnika, stvorio dojam da je Sindikat “izbačen” iz socijalnog dijaloga, odnosno pregovora u izradi teksta novog zakona. Istina je sasvim drugačija. Naime, Sindikat je tokom pregovora, kako s prethodnom tako i s ovom vladom, faktički, aktivno uzeo učešće i vodio raspravu o Zakonu o radu. Nažalost, kada u pregovore uđete bez namjere da bilo što dogovorite, odnosno sa željom da odugovlačite, onda vam se desi da sami sebe isključite iz procesa dogovaranja. Upravo se to dogodilo sa Zakonom o radu. Jednostavno, nije se željelo doći do teksta novog zakona koji bi bio plod kompromisa, već se išlo na to da se spriječi donošenje novog zakona.

Smatrate li da je socijalni dijalog vođen onako kako dolikuje?

– Lično sam učestvovao u socijalnom dijalogu. Uvijek smo nastojali da uvažavamo stavove drugih, odnosno socijalnih partnera. Nažalost, u konkretnom slučaju, SSSBiH nije imao namjeru voditi konstruktivne pregovore, te zbog toga smatram da je onemogućio vođenje kvalitetnog socijalnog dijaloga.

Svako treba preuzeti odgovornost za ono što radi

Cijenite li da bi eventualna sudska odluka mogla oboriti ovaj zakon? Govori se o kršenju poslovnika, procedura, propisa, o nezakonitom te antiustavnom djelovanju.

– U iznimno teškim uvjetima u kojima poslodavci djeluju, pitanje poslovnika, procedura ili ustavnosti nije nešto što bi zaokupilo našu pažnju. Stav poslodavaca je kristalno jasan, a to je da svako treba preuzeti odgovornost za ono što je njegov djelokrug rada. Tako je i s parlamentarcima.

Neki su čak rekli da treba ukinuti Ekonomsko-socijalno vijeće (ESV), smatrajući ga obesmišljenim nakon usvajanja ovog zakona. Šta Vi mislite o tome?

– Uloga ESV-a je neupitna, ne samo na nivou Federacije već i na kantonalnom nivou. Kroz rad ovoga organa artikuliraju se stavovi i mišljenja socijalnih partnera i na bazi njih mogu se donositi kvalitetna zakonska i druga rješenja.

Odmah otpočeti pregovore

Šta sada, kada je usvojen novi zakon o radu? Koji su potezi socijalnih partnera?

– Naš stav je da odmah trebamo otpočeti pregovore vezane uz kolektivne ugovore. To je bio dosadašnji kamen spoticanja i zbog toga smatramo da prvo taj problem moramo rješavati. Udruženje ima namjeru učestvovati u pregovorima sa željom da uz međusobno uvažavanje dođemo do teksta prihvatljivog za sve socijalne partnere.