“S velikom moći mora doći i velika odgovornost!“

Prije dvadeset godina, prvi Spider-manov film je otvoren u američkim kinima, a bio je i ključna preokretnica za nastanak filmova o superherojima.

Prije izlaska filma o Spider-Manu 2002. godine, već su bile u pokretu i druge uspješne serije o superherojima, poput serijala X-Men i Blade (junaci iz stripova.)

Prvi strip o Spider-manu je predstavio spektakularnog superheroja, gdje se glavnom liku priče Peteru Parkeru, tinejdžeru, dešava nešto neuobičajno, ugrizao ga je radioaktivni pauk, koji mu daje super-moći.

“S velikom moći, mora doći i velika odgovornost.” – Kroz sve Spider-Manove verzije se provlače te posljednje riječi iz Amazing Fantasy #15 – stripa iz 1962.

Kada je riječ o Spider-Manovim višestrukim izvedbama na velikom ekranu, filmovi koji su možda najbolje utjelovili ovaj bezvremenski klasik su rani serijali Noughties Spider-Man, Sama Raimija.

Spider-Manov veliki uspjeh u filmskoj industriji bio je to preokret za cijeli žanr stripova.

Stripovski film

Dok su ostali pokušavali učiniti super-heroje neustrašivim, Sam Raimijev pristup Spider-Manu bio je drugačiji. Raimi je odrastao čitajući klasične Marvelove stripove, i čija se ljubav prema izvornom stripu proširila i na velike ekrane.

Od živopisnog Spideyjevog kostima koji je izvorno predstavljen i u stripu, do romanse između Spider-Mana/Petera Parkera i njegove kolegice iz razreda Mary Jane Watson.

Za Raimija je nastup Spider-Mana bio kulminacija razdoblja u kojem je počeo primjenjivati svoju obuku za horor filmove na mnoštvo različitih žanrovskih filmova.

Raimijeva vizija u ovom filmu bila je usredotočena na dramu mladog čovjeka koji je razapet između dva svijeta, a ne na nadljudske udarce.

Spider-Man je bio paklen projekat u  produkcijskomsmislu, jer je mijenjao ruke između reditelja uključujući Tobea Hoopera, Jamesa Camerona i

Drugačija vrsta superheroja

Raimi je protiv očekivanja, odabrao Maguirea za glavnu ulogu, impresioniran njegovom izvedbom u The Cider House Rules i oduševljen njegovim nježnim držanjem na sceni, to je bilo u suprotnosti s macho stilom ostalih superheroja.

Drama mladog čovjeka koji je razapet između dva svijeta, radi se o suštini Spider-Mana kao lika, u Peterovoj borbi sa njegove dvije persone, kako je Raimi rekao, njegov film je bio o “potpunom ulaganju u (Parkerovo) srce i dubinu njegove duše”.

Ljudska strana lika bitnija je i od fantazije o superjunaku, a Peterove mane su temelj njegove privlačnosti: njegovi neuspjesi se mogu povezati, dok je njegov stalni rad da bude bolja osoba u sjećanju svog pokojnog ujaka inspirativan.

Jedan od najupečatljivijih kadrova u filmu, gdje je Peter prisiljen birati između spašavanja Mary Jane ili žičare pune djece, osobe koju voli ili građana koje se zakleo štititi – pri čemu se ogleda svaka od ugroženih strana.

Poljubac naopačke između Spider-mana i Mary Jane je ikona i utjelovljuje romantizam stare škole filma.

Foto: BBC 

Mješavina žanrova

Iznad svega, Raimijevo spretno rukovanje raznim žanrovima i tonovima čini film tako žanrovski bogatim.

Postoji toliko različitih elemenata u Spider-Manu koji ne bi trebali imati smisla kada se pomiješaju, ali nekako funkcioniraju savršeno: Raimijevi elementi horora koji se otkrivaju nakon Peterovog sudbonosnog radioaktivnog ugriza pauka izgleda kao veliki kontrast apsurdnoj komediji. Pojava hrvača “Macho Man”, Randyja Savagea kao “Bonesaw McGraw” u meču u kavezu koji učvršćuje Spider-Manov identitet.

Sve je to povezano s tim pojačanim vizualnim stilom po kojem je trilogija postala poznata.

Uz upotrebu digitalnih efekata i animacije, postoji i posvećenost da radnja bude što autentičnija – Willem Dafoe je napravio mnoge vratolomije i inzistirao na tome da bude onaj u kostimu kako bi najbolje odglumio govor tijela Zelenog Goblina.

Čak i trenutak kada Peter nekim čudom uhvati hranu koja pada kroz zrak na poslužavnik iz kafeterije bio je stvarno napravljen.

 Foto: animeted times

Visoko.co.ba/federalna.ba/ BBC