S.A.R.S: Odličan album, no nikako dobar za odjavnu špicu benda

S.A.R.S. su prvo primjetili kako fizički format propada, pa albume u takvom fomatu nisu niti objavljivali već su ih nudili na besplatan download.

Zatim su shvatili da publika sve manje sluša cjelovite albume, pa se sad odlučuju da albume (zbog zastare) više ne snimaju nego da ubuduće djeluju povremenim singlovima. U tom smislu “Poslednji album” zbilja je njihov posljednji album.

Podilaženje psihologiji mase kretanje je linijom lakšeg otpora i to je nešto što bi S.A.R.S.-u očito odgovaralo kad bi generičko odbijanje albuma kao djela od strane publike zbilja bio slučaj. Album je odrednica benda i svaki to rock izvođač zna. A dobro to znaju, u najmanju ruku, i pravi fanovi.

Album kao djelo ne može zastariti. Jedino što može zastariti jest format u/na kojem se album objavljuje. Izjaviti da više nećeš snimati albume već samo singlove ravno je ideji da više nećeš pisati romane nego kratke priče i crtice obzirom da rulja kolektivno počinje gubiti fokusiranost na konzumiranje složenijih djela. A takav pristup od strane umjetnika vjerojatno je najbolji recept za banaliziranje umjetnosti.

“Poslednji album” odličan je S.A.R.S.-ov album, no nikako nije dovoljno dobar da posluži kao kojekakva odjavna špica benda u sutonu svoje karijere. Nekolicina odličnih ideja dokazuje da S.A.R.S. može napraviti i vrhunski album kad bi se samo malo više potrudili. Ipak, sa sladunjavim početkom u vidu “Pepela” pa do dramatične završnice “Tvoj čovek”, S.A.R.S. je bez obzira na nedostatke pojedinih pjesama dokazao da nije bezveze oko sebe okupio pozamašan broj fanova.

Uz nevelik odmak od dobro poznatog stila bend nekako zvuči poprilično sigurno u to što radi. Nešto je manji naglasak na narodnoj glazbi, pa tako cijelim albumom dominira klasičan S.A.R.S.-ovski pop rock kombiniran s reggeaom i povremenim hip-hop ispadima. Sve to skupa još uvijek, nakon deset godina djelovanja, nije se previše razvodnilo.

Očaravaju ponajviše ritmična i westernom obojana, “Da imam“, poletna radio-friendly “Razgulijana” te potencijalna live rasturačina, rockerska “Istok – zapad“, doduše sa strahotnim vokalnim gostovanjem Krikija iz Mortal Kombata.

Vrhunac albuma definitivno je “Diploma“, vjerojatno jedna od najboljih pjesama koje je S.A.R.S. ikad napisao. Minimalistička izvedba gitare, basa i clavineta ostavlja prostor vrhunskim instrumentalijama, no to se u slučaju S.A.R.S.-a, nažalost, ne događa dovoljno često. Hvale vrijedno je i gostovanje Bishke s izvrsnim romskim napjevom koji pjesmi, uz završnu trubu, daje i suptilnu notu psihodelije. Nisu također ni zaboravili da društvo još uvijek nije onakvo kakvo bi trebalo biti, pa angažirani inteligentan tekst lišen patetike i pretencioznosti dovoljno dobro hrani moždane vijuge.

Album zatvara grandioznost u malom zvana “Tvoj čovek“, pjesma koja uz sramežljiv hammond pomalo asocira na pop rock s kraja 1960-ih i početka 1970-ih godina. Uz dramatičnu atmosferu zaokružuje cjelinu s velikim potencijalom, koji kod S.A.R.S.-a, barem što se studijskih uradaka tiče, nikako ne uspijeva doći do potpunog izražaja. Istina, status je opravdan i zacementiran, no opet je ostalo mnošto prostora za bolje. Hvala Bogu, valjda barem od koncerata neće tako brzo odustati.

I na kraju – zanimljivo je kako se redoslijed pjesama na CD-u, izuzevši početnu “Pepeo” i završnu “Tvoj čovek”, ne podudara s popisom pjesama otisnutim na stražnjem omotu. Možda je greška, a možda i artistička ideja. U doba mp3-a svatko sebi, naime, ionako može podešavati playliste kako mu odgovara. Pa taman to bilo slušanje singlova na repeat i veličanje benda na sav glas.

Tekst: Ivan Miočić