Rusmir Hrvić, direktor Klasa i predsjednik uprave AS grupacije: Širićemo se i na region, ali ne sad

• Kada ste bili dijete, jeste li zamišljali da ćete biti biznismen, jeste li to željeli ili ste imali neke druge planove za sebe u budućnosti?

– Od malih nogu su me zanimali neki poslovi i volio sam raditi. U to vrijeme moja želja je bila da budem trgovac, ali nisam nikad zamišljao da ću ovoliko dogurati, da ću biti direktor jedne ovako velike firme.

• Koji Vam je neostvaren san iz tog doba?

– Ostvario sam sve snove koje sam tada imao.

• Imate li slobodnog vremena? Kako izgleda radni dan direktora velike firme?

– Kod mene je to specifično. Nisam samo direktor ovdje, imam obaveza u cijeloj grupaciji, a kad me neko pita kakvo mi je radno vrijeme ja kažem da radim otprilike šest dana po 16 sati i nedjelju, sedmi dan, oko osam sati. Sve to vrijeme radim, ostalo, ako uspijem odmoriti to je to. Slobodno vrijeme provodim sa društvom na kafi. Imam u Tešnju prelijep voćnjak, pa kad god imam vremena tu idem, radim, kopam, kosim, sređujem.

Porodična firma

• Kako biste u pet rečenica predstavili AS grupaciju nekome ko ništa ne zna o Vama?

– AS grupacija je porodična firma, poslujemo u tri divizije: tekstil, trgovina i proizvodnja. U AS grupaciji je trenutno devet kompanija. Lideri smo u proizvodnji prehrambenih proizvoda u BiH. Izvozimo u 27 zemalja svijeta.

• Ispričajte nam kako je sve počelo, kako ste ušli u svijet biznisa, prije koliko godina je to bilo i kako je to sve raslo?

– 1988. godine otvorili smo trgovinu u porodičnoj kući. Taj biznis su počeli moji amidža i strina, ja sam bio tu treći radnik. S njima sam radio u toj trgovini i od nje je u biti počelo sve. To je bila mala trgovina i u njoj smo radili do 1992, a od 1992. do 1996. godine smo prestali, ja sam otišao u armiju, da bismo je poslije potpisivanja Dejtona ponovo otvorili. Ja sam tada upisao Ekonomski fakultet u Sarajevu, dislocirana nastava u Zenicu i u februaru 1996. počeo sam ići i na predavanja. Diplomirao sam 2000, a sve vrijeme studija sam i radio. Nakon diplomiranja sam se u punom radnom vremenu vratio na posao i dalje smo nastavili raditi, samo što smo 1996. proširili djelatnost sa trgovine na malo na trgovinu na veliko. To smo radili do 2003, kada smo prvi put napravili iskorak ka proizvodnji i otkupili mali pogon za proizvodnju šećera/kocke, pakovanje zrnaste i praškaste robe, i tada je u toj firmi bila i jedna mala pržionica kafe. To nam je prilično dobro išlo, onda smo odlučili da nešto ozbiljnije radimo u proizvodnji. Bilo je više ideja, ali na kraju smo odlučili da u Tešnju napravimo tvornicu keksa, tako da smo krajem 2005. počeli gradnju objekta i dogovorili saradnju sa jednom italijanskom firmom i potpisali ugovor o nabavci opreme za proizvodnju keksa. Tada smo naručili dvije moderne linije za proizvodnju. Fabrika je počela da radi 2006. i to vrlo uspješno. Nakon godinu i po u tom sektoru u julu 2007. otkupili smo tursku firmu Kent kojoj je bilo sjedište u Visokom. Ona nam je u to vrijeme bila i najveća konkurencija, ali zbog niza okolnosti oni su odlučili da prodaju fabriku. Dalji razvoj AS grupacije je bio 2008. kada smo napravili iskorak u treću branšu, to je bilo kada smo na berzi kupili tvornicu konfekcije Napredak iz Tešnja, koja je bila u stečaju, radili su lohn poslove za inostrano tržište. Otkupili smo je, a prvobitna ideja je bila da se tvornica keksa iz Visokog tu prebaci, međutim, zbog nekih procedura, pravila i neuvezanog staža radnicima to se nije ostvarilo, onda nam je bilo žao da ostavimo radnike na ulici i odlučili smo da nastavimo tekstilni biznis, da pokušamo da radimo. Prvu godinu je bilo teško. Puno smo se napatili da to pokrenemo, međutim, imali smo neku sreću da nakon godinu nađemo partnera iz Londona od kojeg smo dobili dovoljne količine posla i od tada je nekako krenulo bolje za Napredak, i za nas i za radnike. Danas je to firma u kojoj radi 360 radnika. Poslije Napretka je došla na red akvizicija Vispaka, za koju kažemo da je prekretnica u razvoju AS grupacije. Do tada se nismo puno ni javno eksponirali niti smo ulagali u marketing, ali kada smo kupili Vispak to se promijenilo. Akviziciju smo počeli u februaru, a završili u novembru 2010, devet mjeseci smo kupovali dionice na berzi. U Vispaku smo napravili dobru priču, preuzeli smo ga sa 18 miliona godišnjeg prometa, a ovu godinu će završiti na 44 miliona. Uvećali smo i finansijski i količinski proizvodnju i ono što je jedan od bitnijih iskoraka koji smo uradili jeste da smo brend Zlatna džezva vratili na police u BiH, a i ne samo BiH nego i širom svijeta. Zlatna džezva i još neki proizvodi Vispaka prodaju se u 27 zemalja svijeta.

• Šta je bilo poslije Vispaka?

– Poslije Vispaka je došlo na red osnivanje nove firme i pokretanje biznisa u Borcu Travnik. To je bilo u novembru 2012, tada smo za posao koji smo imali sa tekstilom u fabrici Napredak imali zahtjeve od naših partnera da se proširi proizvodnja. S druge strane, u to vrijeme smo imali i zahtjeve radnika i sindikata Borca da se nastavi sa radom, jer Borac je tada bio pred zatvaranjem i skoro da nije ništa radio. I naš partner iz Njemačke je također tražio da se radi, on je želio i da se pravi tvornica odijela u Tešnju, ali smo na kraju skontali da bi bilo bolje da je u Travniku zbog iskustva radnika tamo. Nekoliko mjeseci su trajali pregovori i na kraju smo u novembru 2012. pokrenuli proizvodnju u Fortitudu. Startali smo sa 200 radnika, a danas tamo radi preko 820 radnika. Poslije Fortituda ubrzo je bila akvizicija Oaze. Kad smo 2005. htjeli da gradimo tvornicu keksa, jedna od ideja je bila da gradimo i tvornicu vode, međutim, odlučili smo se tada za keks jer u Tešnju je tada već bilo pet – šest pogona za pakovanje vode. Međutim, 2013. odlučili smo da akviziramo Oazu jer je to i tada bio jak brend. Bilo je veoma teško dogovoriti se. U Vispaku je bio 621 vlasnik, a u Oazi jedan, ali smo se s njim teže dogovorili. Ali, vrijedilo je na kraju. Oaza stalno bilježi rast prodaje. Činjenica je da je na tržištu puno voda, ali domaće vode prave propust jer ne ulažu u marketing i onda dođu kompanije sa strane sa jačim marketingom pa imamo slučaj da se ogromne količine vode i dan danas uvoze u BiH. Imamo podatak da je u BiH u zadnjih deset mjeseci uvezeno preko 100.000 KM sokova i bezalkoholnih pića. Poslije Oaze došla je na red najveća akvizicija. U aprilu 2013. smo počeli da pregovaramo oko akvizicije Klas grupe i to smo uspješno okončali u februaru 2014. Tada smo na berzi preuzeli većinski paket dionica Klasa, a s obzirom na to da je Klas vlasnik prehrambene industrije Sprind i Mlina i pekare Ljubače, akvizirali smo cijelu Klas grupu od tri firme. To nam je bila najveća i najznačajnija akvizicija, i to je i zadnja akvizicija do sada.

• Od svih poslovnih uspjeha koje ste naveli, koji Vam je najdraži?

– Svi uspjesi imaju svoju draž. Vispak je bio prvi značajniji, a s Klasom smo postali lideri u proizvodnji prehrambenih proizvoda u BiH. Drago mi je da tekstilni biznis uspješno radi, jer imamo preko hiljadu radnika u tekstilu i proizvodimo za svjetske brendove, za brendove koji se prodaju u cijelom svijetu, od New Yorka, Milana, Pariza, Japana, Kine, Dublina, gdje god dođemo nađemo kapute i mantile koji su naši i na svakom piše Made in BiH.

• Kada će BiH postati premala za AS grupaciju?

– Mi u BiH vidimo još velike mogućnosti. Svoje snage i energiju ćemo i dalje usmjeriti na širenje biznisa u BiH i u narednom periodu, a to širenje ćemo ostvariti u prehrambenom sektoru. Prema podacima koje imamo, oko dvije milijarde maraka se uveze hrane u BiH. Smatramo da možemo dobar dio tog kolača proizvesti u BiH i uposliti ljude ovdje, a isto smatramo da puno naših proizvoda, pogotovo proizvodi koji su tradicionalni bosanski, imaju šansu i na inostranom tržištu, tako da ćemo u skorije vrijeme sigurno ostati na investicijama u BiH.

• Znači, još nećete ići u zemlje regiona?

– Hoćemo ići, ali nećemo skoro. Ne isključujemo akvizicije u regiji, ali kratkoročno ne. Nemamo trenutno ništa konkretno u planu, ali to nam je želja. Kada ovdje u BiH neke stvari zaokružimo onda ćemo razmišljati o tome. Imamo mi i ovdje, u ovih devet firmi, dovoljno posla, dok te neke stvari posložimo, pa onda.

• Možete li sumirati kakva je bila ova godina za grupaciju?

– Ova godina je bila do sada najuspješnija za grupaciju, a mogu reći i da je svih devet firmi, svaka za sebe, bolja. Posebno nam je drago da je svaka firma napravila neki iskorak. Mislim da ćemo ove godine imati promet preko 260 miliona KM, da smo prešli brojku od 3.000 radnika. U ovoj godini smo završili sa prvom fazom konsolidacije Klasa, tu smo, ono što smo bili zacrtali da se napravi – finansijska konsolidacija, organizacija i sistematizacija, da stanemo na loptu što se tiče Klasa, to smo uspjeli i to nam je možda najbitnije što smo uradili u ovoj godini.
Trend sađenja malina smo počeli još prošle godine. Vratili smo taj projekt koji je Klas prvi pokrenuo u BiH. Iako smo u taj posao kasno krenuli zbog akvizicije koja je bila tek u februaru, uspjeli smo otkupiti 300 tona. Ove godine smo puno radili, puno pričali o malinama i otkupili smo preko 1.100 tona maline. Napravili smo plan razvoja voća i povrća u BiH, u dijelu koji se tiče AS grupacije, od 2016. do 2020. godine, tu nam je plan da otkupimo preko 10.000 tona voća i povrća. Sljedeće godine plan nam je da idemo na 3.000 tone, što je povećanje za 300 posto.
Mislim da smo ove godine napravili ogroman pomak u izvozu, brend koji mi razvijamo dugo godina – Zlatna džezva, ove godine je napravila stvarno ogromne prodore na stranim tržištima. Ne samo na domaćem tržištu, na kojem smo izbili na prvo mjesto po finansijskom prihodu i po nekim drugim parametrima, kao što su lojalnost potrošača, već i po tome da se, naprimjer u Sloveniji ove godine Zlatna džezva prodaje na hiljadu prodajnih mjesta, u Švedskoj isto tako, u Hrvatskoj na otprilike 3.000 prodajnih mjesta. Dalje, u Sprindu smo ovladali jednom potpuno novom tehnologijom i uskoro će biti nešto više riječi o tome. Ušli smo u proizvodnju gotovih i polugotovih jela i uskoro idemo sa novim proizvodima i novim brendovima. U Mlinu i pekari Ljubače smo napravili dosta dobar posao. Brašno je doživjelo povratak na tradicionalna tržišta gdje se prodavalo, to je sjeverna Bosna, Tuzlanski kanton i tako dalje. Osim toga, to brašno se sada prodaje i na teritoriji cijele BiH. U tekstilnoj industriji Fortitudo otvorili smo novi pogon, gdje je povećana proizvodnja i zaposleni su novi radnici. U Napretku se isto tako rekordi nižu. Klas je posebna priča. Tu smo posebno ponosni na ono što je napravljeno u ovoj godini. Taj ukupan poslovni sistem koji je nastao, u kojem smo svi sudjelovali, dobio je konturu jedne ozbiljne korporacije koja za iduću godinu planira i u organizacijskom smislu stopostotni prelazak na korporativno upravljanje, što je ocijenjeno i u međunarodnim krugovima i u domaćim institucijama kao nešto što je za svaku pohvalu.

Proširenje kapaciteta

• Kakvi su planovi za sljedeću godinu?

– Plan nam je i da posao oko malina proširimo na 3.000 tona, proširićemo kapacitete koje imamo u Sarajevu za skladištenje i gradićemo u Tešnju jednu novu hladnjaču kapaciteta oko hiljadu tona. U sastavu Klasa imamo lanac maloprodaja koji sada radi pod brendom Klas, a ideja nam je i imamo skoro završen projekt da se te radnje prebrendiraju u novi lanac koji smo nazvali Bazar. Vizija nam je da u Bazaru prodajemo 70 posto domaćih proizvoda. Pored toga, u završnoj fazi nam je i projekt oko otvaranja modernih pekara kakve postoje i u inostranstvu, a otvaraćemo ih na udarnim lokacijama u Sarajevu. To će biti moderni evropski objekti koji će nam ujedno biti i marketing, jer ćemo kroz te objekte prezentovati pekarski asortiman Klasa i dalje ćemo raditi na franšizi, ponudićemo ljudima širom i izvan BiH da se otvaraju takve pekare i dalje.

• Šta ćete još kupovati?

– Dalje širenje vidimo u prehrambenoj industriji. Imamo puno posla i u ovim firmama koje imamo. Imamo i dalje u planu da se širimo i imamo tu nekoliko pregovora koje vodimo, ali najbliži nam je dogovor oko Vegafruita. Kada je u pitanju Vegafruit, mogu reći da trenutno pregovaramo sa vlasnicima o ekskluzivnoj distribuciji njihovih proizvoda. Radi se o tri brenda, a to su Vegy, Fruby i Swity. Smatramo da je to početni korak, da trebamo na taj način oživiti proizvodnju u Vegafruitu, da ćemo im plasmanom njihovih proizvoda, koji su zaista kvalitetni, najbolje pomoći. To je nešto što treba revitalizirati i ponovo vratiti na police prodajnih centara. Radili bismo i za domaće i za strano tržište, jer je veliki interes za ovim proizvodima. Riječ je o tržištima regije, nekim tradicionalnim tržištima na kojima su proizvodi Vegafruita i ranije bili prisutni. Dakle, cilj nam je vratiti na tržište kvalitetan domaći brend, koji je u svoje najbolje vrijeme bio jači i od Fructala.