Rosensaft poziva na priznanje genocida u Srebrenici

Profesor sa Cornell i Columbia univerziteta i jedan od vodećih svjetskih akademskih autoriteta za Holokaust, profesor Menachem Rosensaft, u svom najnovijem tekstu za “Times of Israel” poziva na podršku Rezoluciji UN-a o genocidu u Srebrenici, saopćeno je iz Memorijalnog centra Srebrenica.

Nakon predstavljanja činjenica o genocidu u Srebrenici, dokazima iz Haaga i uputama za široku svjetsku publiku, Rosensaft koristi priliku da se osvrne na pisanje Efraima Zuroffa, koji je zauzeo stranu protiv svjetskog priznavanja genocida u Srebrenici.

– Činjenice opovrgavaju Zurofovu tvrdnju. Niz sudskih i žalbenih vijeća Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koji su svi temeljito “upoznati” u bolnim detaljima sa užasima koji su se dogodili u Srebrenici, konstantno su presuđivali da su ubistva u Srebrenici predstavljala genocid – naveo je Rosensaft.

Pojasnio je da su šestorica bosanskih Srba, uključujući Mladića i Radovana Karadžića, predsjednika samoproglašene RS, osuđeni za genocid od ICTY-a u vezi s ubistvima u Srebrenici. U svojoj presudi iz februara 2007. u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Međunarodni sud pravde presudio je da su “djela počinjena u Srebrenici, izvršena sa specifičnom namjerom da se djelomično uništi grupa muslimana Bosne i Hercegovine kao takva; i shodno tome da su ta djela bila činovi genocida.”

– Ova presudna presuda također izgleda da je nekako izmakla Zurovovom umu – ili, što je vjerovatnije, on ne želi da neugodne istine potkopaju njegove neosnovane i loše osmišljene argumente – napominje Rosensaft.

Zuroff i drugi koji negiraju genocid u Srebrenici, dodaje Rosensaft, su jednostavno u krivu sugerirajući da je genocid nekako apstraktan pojam podložan intelektualnoj ili filozofskoj sofistici.

U stvari, ističe Rosensaft, to je pravni termin čvrsto utemeljen u međunarodnom pravu. Kako je definiran u Konvenciji o genocidu iz 1948. godine, kao i u statutu ICTY-a, genocid je bilo koje od niza djela “počinjenih s namjerom da se uništi, u cijelosti ili djelomično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva.” Ta djela uključuju “ubijanje članova grupe” i “nanošenje ozbiljnih tjelesnih ili psihičkih povreda članovima grupe.”

Nakon što se nedavno Gideon Greif pokajao i najavio da će tražiti ispravku umanjenih brojki ubijenih Bošnjaka u Srebrenici u izvještaju Komisije RS-a, broj negatora genocida među izraelskim akademicima je sve manji.

Nekoliko gromoglasnih kritičara korištenja termina “genocid” za Srebrenicu je u posljednje dvije godine javno revidiralo svoje stavove.

– Uvijek moramo zauzeti stranu. Neutralnost pomaže ugnjetavaču, nikada žrtvi. Šutnja ohrabruje mučitelja, nikada mučenog. Ponekad moramo intervenirati. Kada su ljudski životi ugroženi, kada je ljudsko dostojanstvo u opasnosti, nacionalne granice i osjetljivosti postaju nebitne. Gdje god su muškarci ili žene progonjeni zbog svoje rase, religije ili političkih uvjerenja, to mjesto mora—u tom trenutku—postati centar svemira – rekao je Elie Wiesel u svom govoru pri prijemu Nobelove nagrade za mir.

Slične poruke je ponovio u vrijeme rata u BiH, kao prvi glas koji je zločine u BiH nazvao genocidom. Njegov put danas prati većina javnosti u jevrejskim zajednicama širom svijeta.

Zahvaljujući saradnji Memorijalnog centra Srebrenica sa vodećim istraživačkim centrima i memorijalima Holokausta, danas te institucije u potpunosti stoje uz žrtve Srebrenice. To potvrđuje i tekst Menachema Rosensafta, jednog od ključnih ljudi za približavanje Svjetskog jevrejskog kongresa, vodeće jevrejske organizacije, sa Bosnom i Hercegovinom, navodi se u saopćenju iz Memorijalnog centra Srebrenica.

Visoko.ba/federalna.ba/Fena