Rođena je u kraljevini, cijeli život “sokolica” u duši, poznanica Desanke Maksimović, tek Nadežda Pavlović sa Vračara, jedna od najstarijih u Beogradu i Srbiji, 14. januara napunila je 107 godina!
Baka Nadežda ima dvoje dece, sina Radmila (74) i kćerku Željku (77), četvoro unučadi i šestoro praunučadi, ali ipak živi sama već 30 godina, odnosno otkako joj je suprug preminuo. Kćerka živi i radi u Americi, a sin u Novom Sadu, ali, kako kaže, navikla je i često ima posjete. Svaki dan baku obilazi gerontodomaćica Lela, već 17 godina njena vjerna saputnica Ljilja, ali i komšije.
– Čujem se sa porodicom preko Vibera redovno, a na tabletu čitam i novine, dosta me zanima politika – kaže baka Nadežda, dodajući da je od prije nekoliko godina počela i da glasa, pa je čak postala i član jedne partije!
Bivša nastavnica njemačkog i srpskog jezika, u slobodno vrijeme uživa u čitanju, a nedavno je dobila i elektronsku lupu koja joj olakšava da svoju strast prema književnosti održi u životu.
– Volim da čitam, ali pošto sam u posljednje vreme slabija sa vidom, kćerka mi je poslala iz Amerike elektronsku lupu, koja mi uvećava slova. Trenutno čitam Duška Radovića – navodi baka Nada.
Zanimljivo da je upravo 106-godišnja baka naučila gotovo 40 godina mlađu Ljilju da piše poruke na mobilnom.
– Prije osam godina, kada sam dobila novi telefon, baka mi je rekla: “Sjedi ovamo, ja ću da te naučim da pišeš poruke” – rekla je Ljilja i dodala da Nadežda živi modernim načinom života, te da ide u “korak sa vremenom”.
Donedavno je baka vozila i sobni bicikl, ali doktorka joj je zabranila zbog površinskih kapilara i masnog tkiva. Dok je vozila bicikl, često bi zaboravila na vrijeme, pa je umesto 10-15, nekada vozila i preko 30 minuta.
– Slušam muziku, ali kako danas nema velikog izbora, uglavnom su to Bočeli, Pavaroti, Marija Kalas.
Nadežda je, inače, rođena u Visokom, u Bosni i Hercegovini, od oca kožara i majke domaćice. Tamo je završila osnovnu školu, nakon toga gimnaziju u Sarajevu, da bi sa samo 14 godina pošla u Beograd da nastavi usavršavanje na Višoj pedagoškoj školi. Po završetku školovanja Nadeždi je ponuđena služba u seocetu Jaša Tomić, na granici s Rumunijom. Tamo je upoznala svog budućeg supruga. Idiličan život prekinuo je rat. Sa tek rođenim djetetom, Nadežda je ostala sama kada je suprug otišao u vojsku.
– Shvatila sam da moram da se borim za nas dvije. Nisam znala da li mi je muž živ, šta će biti sa njim. Odnela sam kćerku kod majke u Visoko i vratila se u Beograd.
Poslije rata, Pavlovići su najprije bili u Valjevu, gde je Nadežda drugovala i sa čuvenom Desankom Maksimović.
– Vrlo zlatna i plemenita, toliko prijatna i toliko lepih stvari od nje sam i naučila i čula – rekla je baka Nada.
Kasnije su se skućili u Novom Sadu, gdje su oboje radili. Suprug u Naftagasu, a Nada u gimnaziji gdje je jedno vreme vršila i funkciju direktorke. Nakon penzionisanja 1974. Pavlovići su prešli u Beograd.
Ali, koja je tajna dugovječnosti baka Nadežde?
– U mojoj familiji niko nije živeo duže od 80 godina, a ja smatram da je tajna mog dugog života moja narav. Kod mene ako se desi nešto strašno, nešto neprijatno, teško, meni je važno samo da preživim tu noć. Sve što je prošlo “bacajte, ne mislite o tome” – savjetuje Nada.
Ustaje u šest, liježe u 21 sat
A kako izgleda uobičajeni dan baka Nade? Od šest sati, kada ustane, do 21.00 kada leže na spavanje, nikada ne odstupa od dnevne rutine. Dan počinje osvježenjem i doručkom, koji prođe uz čašicu razgovora sa Lelom, kasnije dolazi Ljilja, pa slijedi popodnevna dremka. Kada se probudi, baka Nada odmara i gleda televiziju, čita ili prima posjete do svog vremena za spavanje.
Ni pritisak joj ne može ništa
Jedina fizička tegoba sa kojom se baka bori jeste povreda kuka koju je imala prije pet godina i visok krvni pritisak. O ishrani nikada nije vodila računa, a i danas uživa u slanim i slatkim specijalitetima. Premda nije imala poroka, nije pušila i pila, Nada je živjela život bez previše brige i opreza, uživala je u svakom danu i nastoji da tako nastavi.
Atletika i gimnastika
Od malih nogu se pridružila sokolskom društvu, a ljubav prema atletici i gimnastici njegovala je čitavog života.
– Kad sam se zaposlila onda sam ja vodila djecu na takmičenja, učila ih vježbama, iako nisam bila nastavnica fizičkog – priča Nada i pokazuje pehar koji je osvojila na Sreskom takmičenju fiskulturnika 1933.
Sa vježbanjem nikada nije prestala, te i danas nerijetko uzme oklagiju za vježbanje i prostre strunjaču na pod.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.