Rambo Amadeus: ‘U svima nama koji se bavimo javnim poslom čuči prorok’

“Nije bilo nekih specijalnih događaja oko toga…Pisac, kompozitorica, producent i režiser pozvali su me na druženje u kavanu i predložili mi da sudjelujem. Ponuđena mi je veća uloga, ali meni se učinilo nemogućim da naučim toliki tekst, pa sam se odlučio za više nego zahvalnu epizodnu ulogu gluhonijemog proroka”, jednostavno objašnjava ekspresivni crnogorski performer, pjesnik i rocker Antonije Pušić alias Rambo Amadeus kako je došlo do njegova angažmana u operi “Dve glave i devojka”.

Narudžba iz Siene

Na libreto Borislava Čičovačkog, inspiriranog drevnom indijskom ljubavnom bajkom, istaknuta srpska skladateljica impozantnih svjetskih referenci Isidora Žebeljan komponirala je operu “Dve glave i devojka”. Glazbeno-scensko djelo nastalo prema narudžbi Accademia Musicale Chigiana iz Siene, praizvedeno je u tom talijanskom gradu 12. srpnja 2012. u okviru festivala Settimana Musicale Sense. Narodno pozorište Subotica, Grad Teatar Budva, Testament filmS i Kazalište Ulysses zajedničkim snagama ovo ljeto produciraju, u režiji Borisa Liješevića, novi život ove opere. Nakon subotičke i budvanske, brijunska će se održati 18. srpnja.

Novi izazov

– S režiserom Liješevićem radi se vrlo lako, spontano, voli istraživati, eksperimentirati, baš kao i ja, i rado prihvaća ideje. Mislim da nam pripreme idu prilično glatko – zadovoljno mi opisuje Rambo svoje iskustvo u radu s jednim od najzanimljivijih srpskih redatelja srednje generacije. Borisa Liješevića je i hrvatska publika imala priliku upoznati kroz radove u ZKM-u (“Mirni dani u Mixing Partu”Erlenda Loea) i HNK Zagreb (“Bella figura” Yasmine Reze). Na pitanje je li ovaj novi izazov zapravo i logičan u njegovu artu, jer je performans snažan začin kojim se od početka karijere lucidno poigrava, Rambo Amadeus duhovito odgovara: “Slažem se, uvijek je u mojim nastupima postojao element opere. Gestikulacija i rad obrvama duboko su se u mene urezali kada sam na televiziji kao malo dijete gledao bravure Miroslava Čangalovića u programima koji su slavili Tita, socijalizam, bratstvo-jedinstvo i narodnooslobodilački pokret. Otada me prati ta navika da pravim grimase. Valjda je to razlog i što uživam u kung-fu filmovima C produkcije, u njima također postoji taj element pompoznosti, koji me izuzetno zabavlja”.Kaže da mu je ovo sada dragocjeno iskustvo jer trenutačno i sam piše jednu operu, pa je ovo pravi način da se iznutra upozna s procesom realizacije. Ističe da je izvrsno umrežen sa skladateljicom: “Isidora Žebeljan očito ima iste uzore kao i ja, iz njezina tonskog štiva čuje se utjecaj Zappe, Stravinskog, vrlo je osvježavajuće slušati stalnu promjenu metra, skala, tonaliteta… Na prvi dojam zvuči prilično konfuzno, kaotično, ali, ja baš tu kaotičnost i volim, i prilično me inspirira. Njezin rad je hrabar i mene kao autora ohrabruje”.Zanima me kako gleda Rambo iz svoje recentne proročke sudbine, imamo li inflaciju proroka na našim balkanoidnim prostranstvima?- Svaka javna ličnost u sebi potajno gaji želju da bude prorok. To je samo po sebi jasno. Ni ja nisam od tog operiran – priznaje. “Pa je ovo odlična prilika da se s ironijom odnosim prema tom patološkom sindromu koji, kao što rekoh, čuči u svakom tko se bavi javnim poslom.”

Okrutna bajka

Opera “Dve glave i devojka” žanrovski je određena kao komična bajka, ali nije li legenda na kojoj se temelji prilično okrutna, tu si ljubavnici doslovce režu glave?- Da, slažem se. Nimalo ne djeluje komično gledati na sceni odrubljivanje glava pa ponovno spajanje s tijelima – potvrđuje Rambo. “Utoliko je ovo djelo provokativnije i apsurdnije. Djela u kojima je sve jasno, očekivano, simetrično i lijepo, zapravo su kič, drago mi je da sudjelujem u nečemu što je daleko od toga.”