ZDKPrvi rođendan Terapijske zajednice Trnovci kod Kaknja: Čovjek mora prelomiti sam

Prvi rođendan Terapijske zajednice Trnovci kod Kaknja: Čovjek mora prelomiti sam

– Za ovu prvu godinu rada napravili smo puno više od onoga što smo zamislili. Sa malo kapaciteta, sa malo ljudi koji su se uključili u to, uspjeli smo napraviti puno toga i što je najvažnije postali samoodrživi. Fokusirali smo se na naše snage, da zarađujemo od onoga što smo uspjeli da posijemo, da beremo plodove našeg rada i da napravimo od toga neke proizvode tipa džemova, salata i ostalog i da od toga možemo preživljavati, kazuje nam Almir Mehanović, predsjednik UG Put života – Put feniksa.

Droga je izbor lakšeg

Za ovo vrijeme, kaže on, “niko od nadležnih se nije udostojio da nas posjeti, a kamoli da se uključi izravno u neku pomoć”.

Trenutno su u Trnovcima trojica štićenika, ovisnika koji pokušavaju da se izbave iz pakla droga. Jedan je iz Sarajeva, 40-ak mu je godina, drugi iz Travnika ima 18 godina, a treći iz Busovače 33 godine. Sarajlija koji se nalazi na odvikavanju u Trnovcima kaže kako se počeo drogirati iz neke apatije. Jednostavno, nije bilo vizije budućnosti, posla.

Ljudi, veli, krenu pogrešnim putem, nađu sebe u nečemu u čemu ne bi trebali, u potpuno pogrešnim stvarima. Krenu sa nekim lakim drogama i završe na heroinu. U Trnovcima je, objašnjava, našao upravo ono što je tražio, da “izmijenim sve loše stavove koji su me i doveli do drogiranja, do iskrivljene slike koju sam imao u svom životu i da se suočim sam sa sobom, poradim na svom karakteru, na svojim stavovima, da budem bolji kao osoba”.

Lako se skinuti s droga, teško je biti dobar čovjek, zaključuje.

Na pitanje da li je bilo teže u njegovo vrijeme kada se skidao sa teških droga ili danas, Mehanović odgovara da je vjerovatno teže sada.

– Sada ljudi koji imaju ove probleme imaju više “podrške” državnih institucija. Puno se teže jednom čovjeku koji je ovisan o bilo čemu odlučiti na neki korak tipa da ode u terapijsku zajednicu ako ima na drugoj strani obezbijeđene neke stvari. Ljudi razmišljaju na način “što ću ići miješati bestilj ili kopati krompir kada imam svako jutro obezbijeđenu dozu koja će me smiriti i zbog koje ću biti dobar taj dan”. U moje doba nije bilo puno tih izbora. Rijetki su bili oni koji su u moje vrijeme mogli izganjati metadon. A metadon je, ustvari, samo zamjena za heroin. Stalno ponavljam da je metadon izvrsno rješenje za kratkotrajno skidanje sa heroina i slanje u terapijske zajednice. Na duže staze je to legalno drogiranje, ističe Mehanović.

Mjesta za 30 ljudi

Svaki minut u Terapijskoj zajednici u Trnovcima je, objašnjava nam, isplaniran. Postoji red koji se poštuje, što ljudi ispunjavaju tog dana. Svaki radni dan nakon ustajanja ide doručak, potom ide sastanak na kojem se dogovore šta će se raditi tog dana što se tiče fizičkih aktivnosti, što se i provodi, zatim ide ručak, poslije toga radno poslijepodne i večera. Zavisno od dana koji je idu aktivnosti. Ponedjeljkom je kulturno veče, utorkom je zabavno, srijedom slobodno veče. Subotom gledaju filmove, a nedjelja je slobodan dan. Svaki dan je ispunjen radnom i psiho-aktivnom terapijom.

– Sve zavisi od osobe do osobe hoće li prihvatiti to ili neće. Da li će izdržavati sve i pustiti da program terapijske zajednice prođe kroz nju. Ako pusti to, onda ima velike šanse da se uspije izboriti, da nauči nešto, da se izgradi i izađe da se vrati u normalan život. Radimo po principu “Čovjek” i po tome smo jedinstveni u BiH. Krećemo od te osnove da ako si čovjek, onda možeš biti i sve ostalo, naglašava Mehanović.

Zahvaljujući upravo ljudima koji su se izvukli iz pakla droge i žele pomoći drugima da se spase, njihovom angažmanu, ali i dobrim dijelom uloženim vlastitim sredstvima, prije godinu obnovljen je rad Terapijske zajednice na mjestu gdje je nekada bila TZ PROI. Naime, u Zeničko-dobojskom kantonu osim ove ne postoji nijedna druga terapijska zajednica, a u našoj zemlji je jedna od rijetkih koja nije vjerska.

Za terapijsku zajednicu, kako tvrdi Mehanović, godišnje je potrebno manje novca nego što za to vrijeme štete napravi samo jedan ovisnik o teškim drogama. Iako se to zna, pomoć države je slaba.

Mehanović se prije deset godina riješio problema sa drogama, upravo zahvaljujući komuni u Trnovcima i momentu kada je prelomio sa sobom šta želi.

Kapacitet Terapijske zajednice u Trnovcima je do 30 osoba sa mogućnošću proširenja. Ona se nalazi na dijelovima dva porodična imanja. Jedno je Joze i Kate Pavlović, koji su svoj dio dali bez ikakve finansijske nadoknade, dok je drugi dio, sa dvije kuće i pomoćnim objektom, iznajmljen od ljudi koji trenutno žive u Njemačkoj.

Plastenik

Zahvaljujući donaciji koju su dobili od sestre jednog korisnika, Terapijska zajednica će kupiti plastenik.

– Kada je vidjela šta radimo, odlučila je izdvojiti pozamašnu svotu da nam pomogne. Vidjećemo da li ćemo nabaviti jedan veliki ili tri mala plastenika. U svakom slučaju, to će uveliko pomoći da budemo samoodrživi. To i jeste naša misija, naša vizija. Želja nam je bila da postanemo samoodrživi, da zavisimo samo od svog rada, objašnjava Almir Mehanović.


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE