Propaganda i njeni motivi

Na Bosanskoj društvenoj sceni, ključa kao u loncu. Propagandni rat konstitutivnih i njihovih sponzora protiv neodlučnih građana ulazi u završnu fazu. Opljačkano je sve što se moglo opljačkati. Izrečene su sve laži koje su konstitutivne kuhinje spremile i servirale. Gladnih, nezadovoljnih, nezaposlenih, nezbrinutih, poniženih – sve je više. Ništa se nije, niti se događa slučajno, kad je u pitanju igra oko Bosne.

Građani očekuju od stranaca da riješe pitanja koja građani moraju riješiti sami. Ključno pitanje je zemlja – teritorije. Šta je čije? Odgovor na ovo pitanje, rješava enigmu budućnosti ne samo Bosne nego i Balkana. Nevjerovatno je koliko su građani Bosne bezosjećajni prema rođenom ognjištu. Čije ognjište bolje grije od rođenog?

Svakodnevno čitamo izjave domaćih i inostranih plaćenih namještenika koji brižno iznose svoje stavove, zabrinutost i prijetnju, rješenja i opcije. Koj su razlozi, a koji cilj većine njihovih izjava?

Ponovo se moramo vratiti ključnom pitanju čija je zemlja Bosna, čije su teritorije? Pažljivijom analizom njihovih izjava, nije teško uočiti da oni nastupaju sa pozicija zaštite svojih interesa i svojih domaćih plaćenika koji u ulogama političara odrađuju svoj prljavi posao. Pojasnimo malo i diplomatsku ulogu stranaca.

Obavještajne službe direktno rade na terenu preko diplomata dvosmjerno. Kurtoazno nastupaju kao prijatelji države u kojoj se nalaze, sa službama koje su klasika agenturne i špijunske organizacije. Koliko će uspješno raditi, zavisi od snage, stabilnosti, zavisnosti države u kojoj se nalaze.

Mnoge izjave koje namjenski objavljuju režimska, pa i naivna sredstva informisanja u Daytonskoj kreaturi zvanoj BiH, predstavlja kršenje svih međunarodnih važećih normi diplomatije i Povelje Organizacije UN. Koji je status kreature nepostojeće države BiH: Suverena, zavisna, protektorat, unija država?

Odgovor je svakodnevna realnost u kojoj živimo i radimo. Kreatura BiH je ničija i svačija. Ono što posebno treba naglasiti, da građanima bude jasno, jeste realna činjenica da su i oni kao i teritorija ničiji, svačija i da nisu svoji na svome. Zbog toga se tako pompezno trubi o Srpstvu, Bošnjaštvu, Hrvatstvu sa oblandom religijske pripadnosti. Normalan čovjek, treba da se upita: Koji su zajednički elementi, da li oni uopšte postoje, sa Bosanstvom. Da li je Srpstvo – Bosanstvo? Da li je Bošnjaštvo – Bosanstvo? Da li je Hrvatstvo – Bosanstvo? Nije, nikad nije bilo, niti će ikada biti.

Bosanstvo je pripadnost zemlji i državi Bosni

Jednom nam mora biti jasno da je rat u međunarodno priznatoj R BiH izbio zbog teritorijalnih pretenzija, da se vodio zbog teritorija uključujući snage u i izvan Bosne. Scenario agresije sa jedne strane, izdaja kao potpora agresiji s druge strane, činjenično su dovele do crtanja karata i gruntovne podjele teritorija po religijskoj osnovi i Daytonskog dogovora. Dayton je verifikacija podjele države na religijskom teritorijalnom principu. Posljedice rata, žrtve, pljačka, razaranja, religijska i nacionalna mržnja ogrnute su lažnom borbom za zaštitu sopstvenog naroda a krajnji ishod je podjela teritorija. U takvom scenariju svako je imao svoje sponzore o kojima ne treba trošiti vrijeme i prostor za objašnjenje.

Trenutno je na sceni završna faza političke i pravne borbe realizacije Daytonske podjele i dogovora. Izlaz koji se nudi kao priključenje kreature BiH EU, samo je bacanje prašine u oči i skretanje pažnje sa ključnog problema.

Čija je gruntovno zemlja i ljudi koji na njoj žive? Čiji smo?

Ukazivanje na ovaj problem ne odgovara akterima naprijed navedenog scenarija. Doista je maloumno govoriti o borbi za BiH sa krpenjačom plavo žute boje. Ako je plava boja asocijacija na plavu nebesku boju, nebo simbol širine i slobode, odgovor je „ al’ u žutom“ trouglu.

Realnost naše svakodnevnice izgleda ovako: slavimo pobjedu Predsjednika Turske kao da je naš, slavimo pobjedu Predsjednika Hrvatske kao da je naš, slavimo pobjedu Predsjednika Srbije kao da je naš. Imamo li mi svog Predsjednika da slavimo njegovu izbornu pobjedu, Predsjednika koji pripada Bosni, zemlji u kojoj živi a Bosanstvo – pripadnost zemlji i državi Bosni, neupitno mu je. Nemamo. Nemamo jer ga ne priznaju religijske institucije, religijske institucije koje javno, nedvosmisleno uporno ponavljaju da je majka negdje drugo a ne Bosna.

Pripadnost Bosni nije nacionalizam. Pripadnost Bosni nije religija. Pripadnost Bosni nije demokratsko pravo. Pripadnost Bosni je prirodna neoboriva činjenica, a ne sfera gluposti „hoću – neću, jesam – nisam“.

Danas u Bosni svako ima svoju strategiju, politiku, viziju kako se boriti za Bosnu i sačuvati njenu opstojnost. Skoro svi, kao papagaji, ponavljaju da inostrani faktor odlučuje o rješenju i razrješenju nepodnošljivog stanja. Da malo karikiramo ovakvo viđenje realnošću iz našeg života.

Roditelji i djeca čekaju da im neko ko ne živi u njihovoj kući napravi hranu da mogu napuniti gladne stomake. Da ne budu gladni, da ne misle na jelo, bave se politikom. Mogli bi jesti, burek, ćevape, piletinu s krompirom …… Hoćemo i salatu. Kolač. Kolač na kraju. I sok.

A gladni stomaci krče

Prljava propaganda postavlja neizostavno pitanje: Hoćemo li napuniti stomake Bosanstvom?

Nećemo ako čekamo da nam neko Bosanstvo servira na zlatnom pladnju. Nećemo ako i dalje budemo čekali nekog sa čarobnim štapićem da riješi sve nagomilane probleme. Ne postoji takav čarobni štapić koji bi zadovoljio sva naša znanja i mudrovanja a da se međusobno ne krvimo, svađamo, mrzimo, pljujemo, omalovažavamo, nipodaštavamo. Ne postoji iz jednostavnog razloga što među nama ne postoji nit koja nas prirodno spaja, a lični sitnošićardžijski interes, egoizam, zavist, pakost, nepovjerenje pretvara u međusobne ljute protivnike. Kriv nam je neko drugi, i baš taj krivac mora riješiti ovu našu tupavost.

Malo sutra

Bosanstvo, pripadnost zemlji na kojoj živimo, pripadnost državi u kojoj živimo je jedina nit koja nas može voditi i izvesti iz ovog tunela mraka. Da bi izašli na svjetlo dana, moramo se uhvatiti za ruke i zajedno krenuti ka izlazu. Bosna, Bosanstvo, Bosanci. Kad ovi pojmovi budu dio nas, svoju pažnju i energiju moći ćemo posvetiti realnim životnim problemima, rješavati ih zajednički, raditi, graditi, jesti, piti, slaviti.

Propaganda kojom sami sebe negiramo prvi je uzrok naših problema. Obzirom da smo takvi, sva ostala propaganda koja je usmjerena protiv nas nailazi na plodno tlo.

Čovjek ima svoj karakter.

Kurva ima svoju cijenu.

Karakterna kurva ne postoji nigdje na svijetu.

Da li na Bosanskim gudurama živi izuzetak svih prirodnih pravila i zakona?

Odgovor će dati vrijeme – jedini svjedok i sudija.