“Nastanak knjige trajao je 20 godina, a jedini razlog zbog kojeg je ranije nisam objavio jeste strah da dodatno ne povrijedim i ne uznemirim roditelje. I ne samo roditelje Sandra Kalesića, nego roditelje svih žrtava s Kapije. Kada sam shvatio da su i previše povrijeđeni i da ih neću još više povrijediti, pisao sam u saradnji s roditeljima, Irenom i Dinom i oni su bili glavni izvor informacija i sve materijale su pregledali”, izjavio je Omazić uoči promocije koja je bila veoma posjećena.
U knjizi autor priča u prvom licu jednine, iz ugla ubijenog dječaka, jezikom sretnog i veselog djeteta koje je živjelo samo 881 dan.
“Bilo bi patetično da ja pišem o njemu, a najlakši način da u autentičnom smislu predstavim njegov život, bio je da on ‘priča’. Knjiga je napisana rječnikom od 200 riječi, jer je, otprilike, toliki fond riječi dvoipogodišnjeg djeteta. Prvenstveno je bio cilj da predstavim njegov život, jer je žalosno da se ljudski život pamti samo po stradanju i po kraju, jer su sve žrtve s Kapije imale svoje živote, živjeli su i imali su svoje porodice”, navodi Omazić te dodaje da djelo ima najveći efekt kod čitatelja koji se prvi put susreću s informacijama o stradanjima na Kapiji i koji ne znaju kakav je bio kraj.
Knjiga, u izdanju “Printcoma” završava se prije Sandrove smrti. Kraj knjige dešava se tokom puta, kada su roditelji s teško ranjenim sinom išli prema Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla.
Dino Kalesić, Sandrov otac, podsjetio je da su oni koji su preživjeli rat, po završetku tog ludila ušli u drugu borbu, a to je borba protiv osvete, mržnje, kolektivnih optužnica te u borbu protiv zaborava.
“Upravo u toj zadnjoj borbi važna je ova knjiga i bio bih sretan kada bi 71 ovakva knjiga bila napisana i kada bi se napravili pozorišna predstava i film i to ne samo o Kapiji, nego i o Srebrenici, Brčkom, Mostaru, Zvorniku i svim bh. ranama”, rekao je Kalesić.
Inače, masakr na Kapiji desio se na Dan mladosti, koji se u bivšoj državi obilježavao 25. maja. Prije 22 godine u centru grada okupio se veliki broj građana, a granata ispaljena s planine Ozren prekinula je 71 mladi život, dok je oko 200 građana teže ili lakše ranjeno. Za ovaj masakr, koji je najveći masakr nad civilnim stanovništvom Tuzle i okoline, pravosnažno je osuđen Novak Đukić, penzionisani general Vojske Republike Srpske, koji je pobjegao u Srbiju.
vijesti.ba/visoko.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.