Problemi samostalnih preduzetnika u BiH – kako se slama kičma ekonomije?

Zbog načina na koji su zakonima o doprinosima i porezu na dohodak regulisani obračun i uplata doprinosa za obrtnike (preduzetnike) u Bosni i Hercegovini, obrt uopšte nije jeftin, a to u dobroj mjeri opstruira razvoj obrtništva i ekonomije.

„Mali biznisi su kičma naše ekonomije“ je fraza koju ćete čuti od svakog političara u razvijenom dijelu svijeta. Zaista, male firme čine većinu svih poslovnih subjekata u svakoj zemlji, pa i u Bosni i Hercegovini. Samostalni preduzetnici (obrtnici) čine većinu malih poslovnih poduhvata. U 2019. godini je u BiH bilo oko 51 hiljadu aktivnih obrta, dok je broj preduzeća do 10 zaposlenih bio skoro dvostruko manji – oko 22 hiljade.

Obrtništvo bi trebalo biti jednostavan, brz i jeftin način poslovanja. To znači da fizičko lice jednostavno pokrene i zatvori poslovni subjekt koji ima nizak administrativni teret i niske fiskalne troškove poslovanja. Na taj način bi se moglo osigurati da veći broj ljudi postane preduzetan i produktivan, sam kreira svoje radno mjesto, a vremenom i počne da zapošljava.

Zbog načina na koji su zakonima o doprinosima i porezu na dohodak regulisani obračun i uplata doprinosa za obrtnike u Bosni i Hercegovini, obrt uopšte nije jeftin, a to u dobroj mjeri opstruira razvoj obrtništva i ekonomije. Ako se odlučite baviti poslovanjem i registrujete obrt, a pri tom niste poljoprivrednik, zanatlija ili trgovac pojedinac, tj. ako djelatnost kojom se bavite pripada grupi djelatnosti koje čine 3/4 svih obrta u zemlji, bit ćete u obavezi da plaćate značajno veći iznos doprinosa za socijalno osiguranje i poreza na dohodak nego da ste otvorili preduzeće.

Veće porezno opterećenje

Ako registrujete preduzeće u Bosni i Hercegovini, sebe možete prijaviti na najnižu platu, a iznos svih doprinosa, poreza na dohodak i naknada na platu je u tom slučaju od 120 do 140 € mjesečno u FBiH[1], a 130 € u RS.

Kao obrtnik, u entitetu FBiH ćete plaćati doprinose na osnovicu koja je rezultat množenja prosječne isplaćene bruto plate u FBiH za period januar – septembar prethodne godine i određenog koeficijenta (većina plaća na 0,65 – 65% prosječne bruto plate). U RS je situacija slična, samo mnogo „promjenjivija“, gdje osnovica doprinosa za preduzetnika koji obavlja djelatnost kao osnovno zanimanje iznosi najmanje 60% prosječne bruto plate u RS za prethodni mjesec, a prema posljednjem podatku Zavoda za statistiku objavljenom u “Službenom glasniku RS”[2]. Uglavnom, rješenja u oba entiteta su dizajnirana tako da većina obrtnika plaća doprinose na osnovici čiji je iznos približan prosječnoj neto plati u entitetu u prethodnoj godini, što je bitno (čitaj duplo) veće od minimalne plate koja može biti osnovica za obračun doprinosa za preduzeća. Tako će npr. u FBiH u 2021. godini 62% obrtnika morati plaćati doprinose u mjesečnom iznosu od 200 €, 5% u iznosu od 170  €, a 7% u iznosu od 340 €. Na grafikonu ispod možete vidjeti kako se mijenjao godišnji teret po osnovu obaveznih doprinosa za socijalno osiguranje koji je morao iznijeti obrtnik i minimuma koji mora platiti vlasnik preduzeća po osnovu doprinosa i poreza na svoju platu.

Ako pogledamo zakonodavstva drugih zemalja, vidjet ćemo da je u Hrvatskoj osnovica za obrtnike također vezana za prosječnu bruto platu, pomnožena sa koeficijentom (0,65 i 1,1)[3], dok je u Crnoj Gori osnovica za preduzetnike vezana za promet i iznosi od 60% do 150% bruto plate u prethodnoj godini[4].  Samo je Srbija rasteretila preduzetnike i omogućila im koliko toliko ravnopravan položaj u odnosu na oporezivanje ostalih oblika rada[5], izmjenama Zakona o porezu na dohodak građana 2013. godine je uvedena kategorija „lična zarada preduzetnika“ – iznos koji preduzetnik određuje po svojoj volji, isplati kao lično primanje i na njega plati pripadajuće porezne obaveze – faktički je jednaka zaradi zaposlenih.

Pravilo koje niko ne dovodi u pitanje

Preduzetnike tj. obrtnike se u većini zemalja tretira „drugačije“, odnosno postavlja im se značajno viša osnovica za plaćanje poreznih obaveza u odnosu na druge oblike rada i poslovnog organizovanja. Također, osnovica se za porezne obaveze obrtnika veže za prosječnu bruto platu, na čiji rast značajno utiče rast plata u javnom sektoru. Dakle porezna osnovica dobrog dijela privatnih poslovnih subjekata je vrijednost koja ne reflektuje ekonomsku realnost, već volju i odluke politike i sindikata zaposlenih u javnom sektoru.

Zašto su odredbe poreznih zakona diskriminatorne prema samostalnim preduzetnicima u mojoj zemlji? Na to pitanje sam potražio odgovor od kolega koji se porezima bave duže od mene, pitao sam parlamentarce, ljude koji savjetuju bitne ljude u vladama i one koji savjetuju savjetnike. Rijetko koga je bilo briga, a evidentno je da ljudi o tome pitanju ne razmišljaju, pa je teško naći odgovor!

Oni na važnim pozicijama kažu da je tako lakše, jer pobogu, za šta će drugo vezati osnovicu? Oni koji govore iskrenije, reći će da jednostavno ne znaju za šta bi drugo vezali, a da zadrže jednostavan računovodstveni sistem. Kada im predložite minimalnu satnicu, kažu da je i ona stvar političkog dogovora vlade i socijalnih partnera. Kada pitate zašto „koeficijent“ sa 0,65 ne snize, npr. na 0,4, odgovaraju da „ne može  i jare i pare“, jer obrtnici imaju svakako manje troškova u poslovanju od kompanija. Na kraju dana, odgovor je jednostavan – ne žele. Politička volja za promjenom ne postoji.

A ne postoji jer nema političkog i pritiska javnosti. Samostalno preduzetništvo u Bosni i Hercegovini je kao tema potpuno zanemareno, jer se obrtničke/preduzetničke komore više bave normiranjem naknada koje ubiru od obrtnika, nego podrškom radu obrtnika i legislativom koja taj rad uređuje. U FBiH je komora, nije šala, prošle godine obarala sjajan Zakon o obrtima i srodnim djelatnostima koji je prethodno podržala, jer je u posljednji čas napravljena jedna izmjena Nacrta i smanjena obavezna naknada za komore sa 4 na 1 € mjesečno. Na kraju ga nije oborila komora, pao je u Domu naroda za 1 glas, zbog neorganizovanosti pozicije da „dovuku“ svoje zastupnike na sjednicu. Iznenadilo me je da je opozicioni zastupnik jedne socijal-liberalne stranke ostao suzdržan, iako je imao više nego dovoljno informacija koliko isti unapređuje i oslobađa rad samostalnih preduzetnika.

Piše: Adis Muhović (Talas.rs)