In Memoriam: Prim. dr. Sead Mehičević – „Povelja Grada za životno djelo“ u 2020. – posthumno

Gradsko vijeće je, na 10. sjednici od 3. augusta, sa 22 glasa ZA usvojilo Prijedlog odluka o dodjeli javnih priznanja Grada Visoko za 2020. godinu.

           „Povelja Grada za životno djelo“ u 2020. godini dodjeljuje se prim.dr. SEADU MEHIČEVIĆU (posthumno) za formiranje i uspješan rad Ratne bolnice u Visokom i doprinos odbrani u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu  i  Općinu Visoko.

POVELJA GRADA VISOKO ZA ŽIVOTNO DJELO

prim. dr. SEAD MEHIČEVIĆ (posthumno)

      Rođen 12.10.1946. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu, I Gimnaziju i Medicinski fakultet.

      1972. godine dolazi u Visoko  i započinje karijeru  u Domu zdravlja Visoko, kao ljekar opšte prakse.

      1982. godine završava specijalizaciju medicine rada  i kao specijalista  medicine rada  prelazi u ambulantu   tekstilne industrije „Vitex“ Visoko, odakle 1991. godine dolazi  na mjesto direktora Doma zdravlja Visoko.

dr. Sead Mehičević  je obavljao dužnost direktora Domu zdravlja Visoko i načelnika Ratne bolnice Visoko  koja   počinje da funkcioniše od 27.04. 1992. godine  do  05.04. 1996. godine. U Ratnu bolnicu je primljeno  i obrađeno 5139 pacijenata, ranjenika i povrijeđenih od kojih 2996 lakše ranjenih, a 1828 teže ranjenih pripadnika Armije  RBiH. Tvorac je ideje  jedinstvenog koncepta Ratne bolnice sa operacionom salom, pratećom opremom i instrumentarijem, aparatima, te pratećim službama za tretman pacijenata  i ranjenika visočke regije, gdje je u najkraćem  vremenskom roku suterenski  dio Domu zdravlja  adaptirao i pretvorio  u operativni blok, stacionirani dio za ležeće pacijente i dijagnostički dio za obradu pacijenata, kao i dio intezivne njege. Sastavni dio Ratne bolnice Visoko bio je i stacionar  u Moštru  koji je služio za tretman pacijenata sa lakšim ozljedama.

        Pored prostorne rekonstrukcije, dr. Mehičević je napravio  timove zaposlenika  koji su  učestvovali u zbrinjavanju  povrijeđenih  i ranjenih  od prijemne ambulante  do operativne sale i intezivne njege. Svi zaposlenici angažovani u okviru Ratne bolnice i stacionara Visoko bili su pripadnici Armije RBiH.

        Bio je inicijator  jedinstvenog  računarskog  programa  o evidenciji  pacijenata i ranjenika u ratnom periodu. Računarska obrada i evidencija  podataka bila je prisutna za vrijeme oružanog sukoba na ovim prostorima. To je posebno je došlo do izražaja prilikom posjete francuskog  ministra zdravlja Kushner-a,  koji je uputio čestitku  voditelju  Ratne  bolnice dr. Mehičeviću  za dobro organizovanu zdravstvenu zaštitu  u Domu zdravlja Visoko i Ratnoj bolnici, napominjući da takav  sistem zbrinjavanja i zdravstvene zaštite  imaju sanitetske službe najboljih svjetskih armija.

Ovo je bio jedinstven koncept  zdravstvene zaštite  u ratnim uslovima  u Bosni i Hercegovini, od samog formiranja Ratne bolnice Visoko, što  je doprinjelo  visokom kvalitetu zbrinjavanja  pacijenata  i visokom nivou  zdravstvene zaštite visočkog regiona  u ratnim uslovima.

 Doprinos  dr. Mehičevića  u ratnom periodu  u Visokom  je nemjerljiv, za njegovu  požrtvovanost  i   

 zbrinjavanje pacijenata  zahvalni su mu brojni pacijenti, povrijeđeni  i ranjenici iz tog ratnog perioda.

 10.11.1995. godine  je razrješen dužnosti  direktora  Domu zdravlja Visoko.

 Uporedo sa školovanjem i radom u struci aktivno je bio uključen u sport.

 U periodu  od 1995. godine do 1997. godine je bio ljekar  Mlade nogometne  reprezentacije Bosne i   

 Hercegovine.

 Umro je 04.02.1999. godine u 53. godini života.

 Iza sebe ostavio je suprugu Jasminu, sina Jasmina i kćerku Lejlu.