In Memoriam: Prim. dr. Sead Mehičević – „Povelja Grada za životno djelo“ u 2020. – posthumno

Gradsko vijeće je, na 10. sjednici od 3. augusta, sa 22 glasa ZA usvojilo Prijedlog odluka o dodjeli javnih priznanja Grada Visoko za 2020. godinu.

           „Povelja Grada za životno djelo“ u 2020. godini dodjeljuje se prim.dr. SEADU MEHIČEVIĆU (posthumno) za formiranje i uspješan rad Ratne bolnice u Visokom i doprinos odbrani u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu  i  Općinu Visoko.

Uz priznanje dodjeljuje se i novčani iznos od 2.000,00 KM (slovima: dvije hiljade  konvertibilnih maraka).

            „Povelja Grada za životno djelo“ uručit će se na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Visoko povodom obilježavanja Dana Grada Visoko, 29. augusta 2020. godine.

POVELJA GRADA VISOKO ZA ŽIVOTNO DJELO

prim. dr. SEAD MEHIČEVIĆ (posthumno)

      Rođen 12.10.1946. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu, I Gimnaziju i Medicinski fakultet.

      1972. godine dolazi u Visoko  i započinje karijeru  u Domu zdravlja Visoko, kao ljekar opšte prakse.

      1982. godine završava specijalizaciju medicine rada  i kao specijalista  medicine rada  prelazi u ambulantu   tekstilne industrije „Vitex“ Visoko, odakle 1991. godine dolazi  na mjesto direktora Doma zdravlja Visoko.

dr. Sead Mehičević  je obavljao dužnost direktora Domu zdravlja Visoko i načelnika Ratne bolnice Visoko  koja   počinje da funkcioniše od 27.04. 1992. godine  do  05.04. 1996. godine. U Ratnu bolnicu je primljeno  i obrađeno 5139 pacijenata, ranjenika i povrijeđenih od kojih 2996 lakše ranjenih, a 1828 teže ranjenih pripadnika Armije  RBiH. Tvorac je ideje  jedinstvenog koncepta Ratne bolnice sa operacionom salom, pratećom opremom i instrumentarijem, aparatima, te pratećim službama za tretman pacijenata  i ranjenika visočke regije, gdje je u najkraćem  vremenskom roku suterenski  dio Domu zdravlja  adaptirao i pretvorio  u operativni blok, stacionirani dio za ležeće pacijente i dijagnostički dio za obradu pacijenata, kao i dio intezivne njege. Sastavni dio Ratne bolnice Visoko bio je i stacionar  u Moštru  koji je služio za tretman pacijenata sa lakšim ozljedama.

        Pored prostorne rekonstrukcije, dr. Mehičević je napravio  timove zaposlenika  koji su  učestvovali u zbrinjavanju  povrijeđenih  i ranjenih  od prijemne ambulante  do operativne sale i intezivne njege. Svi zaposlenici angažovani u okviru Ratne bolnice i stacionara Visoko bili su pripadnici Armije RBiH.

        Bio je inicijator  jedinstvenog  računarskog  programa  o evidenciji  pacijenata i ranjenika u ratnom periodu. Računarska obrada i evidencija  podataka bila je prisutna za vrijeme oružanog sukoba na ovim prostorima. To je posebno je došlo do izražaja prilikom posjete francuskog  ministra zdravlja Kushner-a,  koji je uputio čestitku  voditelju  Ratne  bolnice dr. Mehičeviću  za dobro organizovanu zdravstvenu zaštitu  u Domu zdravlja Visoko i Ratnoj bolnici, napominjući da takav  sistem zbrinjavanja i zdravstvene zaštite  imaju sanitetske službe najboljih svjetskih armija.

Ovo je bio jedinstven koncept  zdravstvene zaštite  u ratnim uslovima  u Bosni i Hercegovini, od samog formiranja Ratne bolnice Visoko, što  je doprinjelo  visokom kvalitetu zbrinjavanja  pacijenata  i visokom nivou  zdravstvene zaštite visočkog regiona  u ratnim uslovima.

 Doprinos  dr. Mehičevića  u ratnom periodu  u Visokom  je nemjerljiv, za njegovu  požrtvovanost  i   

 zbrinjavanje pacijenata  zahvalni su mu brojni pacijenti, povrijeđeni  i ranjenici iz tog ratnog perioda.

 10.11.1995. godine  je razrješen dužnosti  direktora  Domu zdravlja Visoko.

 Uporedo sa školovanjem i radom u struci aktivno je bio uključen u sport.

 U periodu  od 1995. godine do 1997. godine je bio ljekar  Mlade nogometne  reprezentacije Bosne i   

 Hercegovine.

 Umro je 04.02.1999. godine u 53. godini života.

 Iza sebe ostavio je suprugu Jasminu, sina Jasmina i kćerku Lejlu.