Prim. dr. Sead Mehičević – „Povelja Grada za životno djelo“ u 2020. – posthumno
Gradsko vijeće je, na 10. sjednici od 3. augusta, sa 22 glasa ZA usvojilo Prijedlog odluka o dodjeli javnih priznanja Grada Visoko za 2020. godinu.
„Povelja Grada za životno djelo“ u 2020. godini dodjeljuje se prim.dr. SEADU MEHIČEVIĆU (posthumno) za formiranje i uspješan rad Ratne bolnice u Visokom i doprinos odbrani u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i Općinu Visoko.
Uz priznanje dodjeljuje se i novčani iznos od 2.000,00 KM (slovima: dvije hiljade konvertibilnih maraka).
„Povelja Grada za životno djelo“ uručit će se na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Visoko povodom obilježavanja Dana Grada Visoko, 29. augusta 2020. godine.
POVELJA GRADA VISOKO ZA ŽIVOTNO DJELO
prim. dr. SEAD MEHIČEVIĆ (posthumno)
Rođen 12.10.1946. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu, I Gimnaziju i Medicinski fakultet.
1972. godine dolazi u Visoko i započinje karijeru u Domu zdravlja Visoko, kao ljekar opšte prakse.
1982. godine završava specijalizaciju medicine rada i kao specijalista medicine rada prelazi u ambulantu tekstilne industrije „Vitex“ Visoko, odakle 1991. godine dolazi na mjesto direktora Doma zdravlja Visoko.
dr. Sead Mehičević je obavljao dužnost direktora Domu zdravlja Visoko i načelnika Ratne bolnice Visoko koja počinje da funkcioniše od 27.04. 1992. godine do 05.04. 1996. godine. U Ratnu bolnicu je primljeno i obrađeno 5139 pacijenata, ranjenika i povrijeđenih od kojih 2996 lakše ranjenih, a 1828 teže ranjenih pripadnika Armije RBiH. Tvorac je ideje jedinstvenog koncepta Ratne bolnice sa operacionom salom, pratećom opremom i instrumentarijem, aparatima, te pratećim službama za tretman pacijenata i ranjenika visočke regije, gdje je u najkraćem vremenskom roku suterenski dio Domu zdravlja adaptirao i pretvorio u operativni blok, stacionirani dio za ležeće pacijente i dijagnostički dio za obradu pacijenata, kao i dio intezivne njege. Sastavni dio Ratne bolnice Visoko bio je i stacionar u Moštru koji je služio za tretman pacijenata sa lakšim ozljedama.
Pored prostorne rekonstrukcije, dr. Mehičević je napravio timove zaposlenika koji su učestvovali u zbrinjavanju povrijeđenih i ranjenih od prijemne ambulante do operativne sale i intezivne njege. Svi zaposlenici angažovani u okviru Ratne bolnice i stacionara Visoko bili su pripadnici Armije RBiH.
Bio je inicijator jedinstvenog računarskog programa o evidenciji pacijenata i ranjenika u ratnom periodu. Računarska obrada i evidencija podataka bila je prisutna za vrijeme oružanog sukoba na ovim prostorima. To je posebno je došlo do izražaja prilikom posjete francuskog ministra zdravlja Kushner-a, koji je uputio čestitku voditelju Ratne bolnice dr. Mehičeviću za dobro organizovanu zdravstvenu zaštitu u Domu zdravlja Visoko i Ratnoj bolnici, napominjući da takav sistem zbrinjavanja i zdravstvene zaštite imaju sanitetske službe najboljih svjetskih armija.
Ovo je bio jedinstven koncept zdravstvene zaštite u ratnim uslovima u Bosni i Hercegovini, od samog formiranja Ratne bolnice Visoko, što je doprinjelo visokom kvalitetu zbrinjavanja pacijenata i visokom nivou zdravstvene zaštite visočkog regiona u ratnim uslovima.
Doprinos dr. Mehičevića u ratnom periodu u Visokom je nemjerljiv, za njegovu požrtvovanost i
zbrinjavanje pacijenata zahvalni su mu brojni pacijenti, povrijeđeni i ranjenici iz tog ratnog perioda.
10.11.1995. godine je razrješen dužnosti direktora Domu zdravlja Visoko.
Uporedo sa školovanjem i radom u struci aktivno je bio uključen u sport.
U periodu od 1995. godine do 1997. godine je bio ljekar Mlade nogometne reprezentacije Bosne i
Hercegovine.
Umro je 04.02.1999. godine u 53. godini života.
Iza sebe ostavio je suprugu Jasminu, sina Jasmina i kćerku Lejlu.