Novac za ministra u pritvoru, koji ga trošiti ne može, a za one slobodne – koji mogu, poskupljenje cijena i usluga. Od prvog do prvog – svaki se trošak sabira, po nekoliko puta. Kupuje se na komad, a u luksuz se odavno ne gleda. U jeku reakcija o povećanju minimalne plate na hiljadu maraka, pitamo: Je li i ona dovoljna za ovako visoke troškove života. Danima pričamo o problemima poslodavaca. Evo priče o svakodnevnici radnika.
Više razgledaju nego što kupuju – odavno svakodnevnica bh. građana. Jedna mrkva, nekoliko krompira i dvije narandže. Za jedan obrok dovoljno, o narednom će se misliti opet sutra, jer brojke koje dočekuju građane na štandovima odavno ne prate one u sve tanjim novčanicima.
U posljednjih pet godina prosječna plata u Bosni i Hercegovini porasla je za 25 posto, ali je u isto vrijeme došlo i do rasta cijena osnovnih životnih namirnica za oko 50 posto. Pa tako ono što se nekada kupovalo za marku sada je dvije. Riža je prije inflacije koštala oko tri marke, a sada je četiri i po. Junetina je sada 21 marku, a pamte kupci da je ne tako davno bila 13.
Piletina je također skuplja, a pileći file koji je nekada bio osam sada je 14 maraka. Mlijeko je bilo jednu marku, sada je cijena dupla. Ni kafa se više ne pije, a da se ne misli na cijene i budžet. Jer njena cijena s nekadašnjih pet maraka sada se udvostručila.
I tako, markica po markica – 101 markica, ali ne ušteđena nego potrošena i to samo da se kupi osnovno. O luksuzu se može samo sanjati. A luksuz su građanima i cigarete čija je prosječna cijena od oko pet maraka iz 2020. danas prešla šest maraka.
Bolesnima lijekovi luksuz, onima koji planiraju porodicu kupovina stana misaona imenica. Jer cijene i jednog i drugo se ne uklapaju u budžet prosječnog građanina. Investitori očekuju da će cijene nekretnina u 2025. godini porasti za čak 300 do 500 maraka. Pa će umjesto dosadašnjih 2.690 maraka kvadrat stana iznositi čak i 3.000 maraka.
A tu je i struja, čija je cijena građane RS-a u novoj godini dočekala veća za prosječno 7,7 posto. A nije ni Federacija izostavljena. U augustu prošle godine cijena struje za domaćinstva porasla je za čak 10 posto.
Preživjeti se može, živjeti teško. S potrošenih 50 maraka kući se nosi poluprazna kesa osnovnih namirnica kupljenih na sniženju. Više se ne kupuje ono što se voli i želi, već ono za šta se ima para.
Bh. građani preživljavajući iz dana u dan sve su bolji matematičari pa od jedne marke uče praviti dvije, a za te dvije kupiti ono što košta četiri. A računica odavno jasna – primanja građana ne prate cijene onoga što se ne tako davno zvalo osnovnim.
Visoko.ba/federalna.ba
