Priča o renoviranju Alauddin Sagir džamije u Visokom 1964. godine

U ahšamskim časovima dana 19. septembra 1964. godine, u Donjoj mahali u Visokom, zasjali su mimo običaj kandilji na munari Alauddin Sagir džamije koja je te večeri očekivala brojne posjetioce, jer je najavljeno njeno otvaranje nakon izvršene temeljite opravke. Odmah s ahšama džamija se počela puniti džematlijama i brojnim gostima, koji su ubrzo ispunili svaki pedalj džamijske površine. Po običaju gostima, uz otvaranje najavljeno je i učenje mevludi šerifa, a ova vjerska svečanost kod naših svjetla uvijek se rado posjećuje i svaki put se sasluša s velikim interesovanjem i očitim izrazima pobožnosti i dubokog poštovanja prema velikom Božijem poslaniku Muhammedu a.s.

Mevlud su proučili nešto na turskom, a nešto na našem jeziku domaći hafizi i gosti sa strane. Prije mevluda i u toku samog mevluda održana su tri prigodna vrlo uspjela predavanja, od kojih je osobito bilo zapaženo predavanje Ahmed ef. Smailovića, našeg mladog alima, koji svoje znanje proširuje na studijama u Kairu na islamskom sveučilištu zvano El-Azhar. Pri kraju svečanosti prisutni su s divljenjem saslušali nekoliko recitacija sa vjerskom sadržinom, koje je pjevao i priredio za ovu i slične prilike naš vrijedni imam i mualim Abdullah ef. Ganić.

Ovom prilikom treba posebno istaći jedan primjer, koji treba da posluži svima nama za ugled. Akciju za opravku džamije pokrenuo je njen imam hafiz Ibrahim ef. Ibrahimović. Ovaj vrijedni mladi vjerski radnik ne samo što je rukovodio organizacijom opravke džamije, nego je i sam, ugledajući se na likove našeg uzora i učitelja Muhammeda a.s. radio i može se reći najveći dio posla sam svršio oko opravke džamije. Tačno je da su ga poslu pomagale i džematlije, ali i njegov primjer ponukao je druge da se žrtvuju i da fizički pomognu opravku džamije. Materijalni troškovi iznosili su oko 300.000 din. I za ove troškove poslužio je jedan džematlija kao primjer. Kazaferović Safija hanuma, prije svoje smrti darovala je za opravku džamije 50.000 din. Drugi su se ugledali na nju, te je ubrzo sastavljen i ostali novac koji je bio potreban za opravku. Radnu snagu, kako smo naveli, dali su džematlije ugledajući se na svog imama, koji je kako reći danonoćno radio razne fizičke poslove oko opravke.

Pored toga što je džamija lijepo opravljenja i uređena kako s vana tako i iznutra, ona je lijepo zastrta sve samim ćilimima. Zidove džamije krase brojne levhe, koje je sam izrađivao i džamiji darovao hafiz Ibrahim ef. Ibrahimović, koji je i na taj način ostavio trajan spomen na svoj imamski i uopće vjerski rad. Još i mnogo druge džamije u Visokom i okolici ukrašene su njegovim levhama. Ni za jednu od njih on ne traži naknade osim one koju očekuje od Svevišnjeg Allaha dž.š., koji svačija djela vidi i svačije namjere zna, te prema njima i nagrađuje svoje radove.

Primjer hfz. Ibrahim ef. Ibrahimovića istakli smo ovdje u želji da i drugim imamima i općenito muslimanima posluži kao primjer, kako se radi za islamsku vjersku zajednicu pregalački i za Božiju ljubav. Vrijednost Ibrahim ef. rada još više je ako podsjetimo da on sav svoj rad obavlja u svojstvu honorarnog imama, jer ne treba izgubiti iz vida da on radi kao rijetki imam radi kao kvalifikovani radnik u jednom visočkom preduzeću.

Neka dragi Allah nagradi iz svoje riznice ovog vrijednog i hvale dostojnog imama, a sve nas da uputi da slijedimo ovaj i slične primjere, s kojima se diče i ponosi Islamska vjerska zajednica u našim krajevima.

“Glasnik Vrhovnog Islamskog Starješinstva u SFRJ”, Sarajevo, Godina XXVIII, 1965, brojevi 1-2.