Nadali smo se i mislili da su iza nas vremena u kojima uposlenici javnih ustanova kolege novinare nazivaju pogrdnim imenima, ali smo se očigledno prevarili, jer smo proteklih dana preko društvenih mreže čuli o „vazalima“ i „kvazi – novinarima“ od uposlenika javne ustanove koji bi u ovim vremenima turističkog zamaha Visokog trebali da se bavi onime što joj je opis djelovanja, a ne ocjenjivanjem novinarske sposobnosti. Uostalom takvim idiotima koji svoje seljačke komplekse liječe na ovaj način i nije mjesto u ustanovi kakva je Muzej jednog grada.
S druge strane podržavali smo projekte JU „Zavičajni muzej“ Visoko sve ove godine, bili im medijska podrška, izvještavali o svim značajnim projektima koje su realizovali, koji su u fazi realizacije ili će u budućnosti biti realizovani, a pobrojanih je zaista mnogo. Prije svega tu je stalna postavka za koju su opredijeljene desetine hiljada KM od strane Gradske uprave Visoko, za koju trenutno ne znamo u kojoj je fazi, ali čiju realizaciju s nestrpljenjem očekujemo, a koja znači i razvoj turizma u Visokom. S nestrpljenjem očekujemo da u Muzeju na jednom mjestu imamo relevantne podatke i materijale vezane za najveće historijske događaje u našem gradu, a među takvim je sigurno i veliki požar „jangija“ iz 1911.godine. Nažalost, malo je podataka o tom događaju, uz možda nekoliko svjedočanstava i novijih novinskih isječaka. U arhivu Instituta za historiju u Sarajevu postoje novinski članci iz tog perioda i iz medija koji su u to vrijeme izlazili u tadašnjoj monarhiji, pa za početak možda nam iskopiraju i uokvire te zaista vrijedne dokumente i svjedoke tog događaja.
O negativnim stvarima nećemo pisati, iako ih sigurno ima kao i na drugim mjestima kao uostalom i legalnost provedenog konkursa u toj ustanovi. Mali broj uposlenika uz posao koji obavlja Muzej valjda trenutno ne dopušta da su vrata ove ustanove otvorena češće za brojne turiste koje imamo u Visokom, održavanje i aktivnosti na najznačajnijem mjestu države u Milima, uređenje Starog grada Visoki i aktivnosti na recimo postavljanju oznaka za tu lokaciju, ture za turiste u kojima bi obišli znamenitosti i nacionalne spomenike kojih imamo kao malo koja lokalna sredina u BiH… Ali i ne krivimo ih, seljaci namješteni u javne ustanove i preduzeća u Visokom ne razumiju i ne vole Visoko, a za to je milion dokaza o kojima ćemo u danima pred nama pa sve do izbora. Treba Visoko i Visočani da znaju šta je ispod površine balijskog pihtijarluka sakrivenog iza pozivanja na vjeru i vjersko.
Nadamo se da će i ove stvari jednoga dana doći na red, negativne kako smo i napisali nećemo spominjati, a svjedoci smo u kakvom vremenu živimo, pa svakodnevno možemo u medijima pročitati o pronevjerama za određene aktivnosti i projekte, o krađama tuđih projekata i radova, o nesposobnim ljudima koji pokušavaju raditi poslove za koje nisu kvalifikovani, pa s tih i takvih projekata budu otjerani…
Nadamo se da je nazivanje novinara „kvazi novinarima“ i „vazalima“ mišljenje pojedinca, a ne ustanove, a uposlenicima Zavičajnog muzeja želimo mnogo sreće u poslu koji obavljaju i uspješne projekte, želimo im i više stručnog rada, a manje komentarisanja kolega koji su u drugim strukama i bave se drugim poslovima, jer na šta bi ličilo da se mi počnemo baviti arheologijom, istraživanjima i o tome dijelimo savjete? Naš posao nije da dajemo odgovore, nego da postavljamo prava pitanja. Nakon osmogodišnje prosvijećene diktature dali smo malo prostora novoj administraciji i njihovim idejama, nismo odmah vršili pritisak i ostavili prostora kako vole reći da “odsaburuju”, međutim očito je da su se malo uhljebljeni opustili i zaigrali, a papak te počne smatrat papkom onda kad konta da nisi provalio da je on papak. Tako da komentar seljačića sa diplomom o našem kolegi novinaru vraća nas na uhodanu matricu u kojoj smo kao Visoko.co.ba i najbolji a što je potkrepljeno svim sudskim presudama koje smo dobili pravosnažno istražujući lopovluke u periodu 2010-2022. Stoga, idemo ispočetka po definiciji: posao novinara je da govori tačne stvari o pogrešnim ljudima. U Visokom je trenutno javni sektor pun pogrešnih ljudi koje ćemo i servirati sudu javnosti.
Visoko.co.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.