Predstavljamo filmove o opsadi Sarajeva danas u kinu Meeting Point

128

U okviru “Dana sjećanja – 30 godina od početka opsade Sarajeva” u kinu Meeting Point u Sarajevu u četiri termina prikazuje se retrospektiva filmova o opsadi Sarajeva. Ulaz je besplatan.

Danas u terminima u 12, 15, 18 i 21 sat pogledajte filmove: Dnevnik reditelja (Mirza Idrizović, 1994.), Djeca kao i sva druga (Pjer Žalica, 1995.), Palio sam noge (Srđan Vuletić, 1993.), Slike (Miroslav Benković, 1994.) i Amelin školski raspust (Zlatko Lavanić, 1993.).

Program “Dani sjećanja – 30 godina od početka opsade Sarajeva” su pripremili Skupština i Vlada Kantona Sarajevo, zajedno s kantonalnim institucijama kulture.

Dnevnik reditelja – Mirza Idrizović (36 min.)

Kad god je mogao, od pucnjave i ostalih nepogoda u toku ovog rata, reditelj Mirza Idrizović kamerom je bilježio događanja, lične asocijacije, nestašice, sitnice koje zagorčavaju život. Ovaj film govori kako građani grada koji je opkoljen mjesecima prave kafu, nabavljaju vodu, opravljaju prozore, primaju poštu i humanitarnu pomoć. Film je koncipiran kao mozaik kratkih dokumentaraca snimanih tokom raznih godišnjih doba.

Djeca kao i sva druga – Pjer Žalica (23 min.)

Ovo je film koji pokazuje portrete troje djece koja su živjela u Sarajevu tokom opsade grada. Kroz njihove priče film pokušava dati sliku mališana koji u ratu žive tri i po godine i njihove napore da tu traumu prevaziđu. Priče su naizgled odvojene, ali nit koja ih povezuje je trogodišnji dječak koji na svom triciklu neprestano luta sarajevskim ulicama, prolazeći svuda i vidjevši uvijek sve. On nas vodi od jednog djeteta do drugog, otvarajući pred nama sliku gotovo bizarnog života djece u Sarajevu.

Palio sam noge – Srđan Vuletić (10 min.)

Ovo je dokumentarni film o ratnim stradanjima prikazan kroz ispovijest studenta režije koji je u ratu radio kao bolničar i između ostalog nosio amputirane dijelove tijela u peć za kremaciju. To je film o kolektivnom ludilu koje je zahvatilo Sarajevo. Dječaku bez ruke najveći je problem što ne može napraviti tvrdu i veliku grudvu; mladić bez nogu hoda, a kroz ispovijest režisera ovoga filma, kao i kroz sami film shvatamo poremećaj koji se desio u glavama Sarajlija.

Slike – Miroslav Benković (18 min.)

Penzionisani bračni par uselio se u svoj stan neposredno pred rat. Sa početkom rata moraju pred navalom četnika pobjeći iz njega. Sa prvim mirnijim danima suprug se odlučuje na opasnu avanuturu da ode do njihovog stana, vidi šta se dogodilo i eventualno nešto donese. Probivši se kroz snajperske hice uspijeva u svom pothvatu. Kući donosi torbu fotografija koje njega i njegovu suprugu podsjećaju na neka sretnija vremena. Nakon završetka rata, oni se vraćaju u svoj razrušeni stan i kao da život počinju iz početka.

Amelin školski raspust (21 min.)

U Sarajevu je rat. Amela i njen otac žive u području grada koje je izloženo stalnim napadima. Otac je bolestan, majka je napustila porodicu i odvela mlađeg brata. Desetogodišnja djevojčica radi sve u kući. Na prvoj borbenoj liniji sakuplja drva da bi napravila ručak, ugrijala vodu da bi okupala oca. Ljeto je i raspust u ratnoj školi, ali Amelu čeka škola života i ona nema vremena za igru s vršnjacima, mora donijeti vodu, ići na rijeku da opere veš. Dokaz da joj niko ne može ukrasti djetinjstvo su njena dva zamorčića, njeni nerazdvojni prijatelji i zabava za koje Amela uvijek nađe malo vremena.

 

 

 

 

 

Visoko.co.ba/klix.ba

Komentari

komentara