Pouka za cijelu BiH – kako je DITA dobila masovnu podršku na Facebooku

Medijsku sliku u periodu nakon rata u Tuzli u najvećoj mjeri odredila su dešavanja oko velikih privrednih sistema koji se nisu baš najbolje snašli u procesu tranzicije. Štrajkovi i nezadovoljstvo radnika su kulminirali nasilnim protestima u februaru prošle godine. Agonija se, nakon tih dešavanja, još više produbila jer je radnički ustanak kidnapovan od strane političkih igrača u odorama radnika,  građana ili NVO aktivista. Vlasti u Tuzlanskom kantonu su se, pored dugova kompanija, suočile sa višemilionskim štetama na zgradama javnih institucija.

Sve ovo se dešava u izbornoj godini, a poplave u maju i augustu dodatno pogoršavaju stanje. Na formiranje vlasti se čeka mjesecima i već nakon dva-tri mjeseca dolazi do dubioza vladajuće koalicije.

U ovom općem sivilu jedna kompanija budi nade. Radi se o tuzlanskoj Diti, nekadašnjem gigantu hemijske industrije čiju sudbinu u svoje ruke preuzimaju radnici i sami pokreću proizvodnju.

Ova vijest se brzinom ljetnog požara širi medijskim prostorom Bosne i Hercegovine. TV kuće i portali šalju svoje ekipe da se uvjere u istinitost tvrdnji radnika.

Stečaj nije kraj!

I tada svjedočimo drugom fenomenu, a to je podrška radnicima Dite na društvenim mrežama.

Tekstovi na Facebook stranicama portala privlače hiljade pozitivnih komentara i lajkova/šerova. Vijesti o pokretanju proizvodnje u Diti postaju najčitaniji sadržaji na mnogim portalima.

Pojedinci preuzimaju inicijativu. Osniva se Facebook stranica i grupa podrške radnicima Dite.

Osnivač Facebook stranice Dita Industrija deterdžent TUZLA  Haris Begić (29 godina, rođen u Cazinu) koji je odrastao u Austriji (što se jasno vidi iz slovne greške u nazivu Fb stranice) kaže mi nakon što je preko Facebooka vidio da se pokreće proizvodnja u Diti, za koju nikad ranije nije čuo, kako mu je bilo izuzetno drago.

Odmah je potražio Ditu na Facebooku da radnicima da lajk (podršku). Međutim, nije našao stranicu pa je odmah napravio stranicu koja će biti podrška Diti. Dodaje da je dobio ogroman broj poruka podrške. Ta podrška se jasno vidi iz rapidnog rasta broja lajkova u vrlo kratkom periodu.

Kantonalne vlasti koordiniraju sa trgovačkim lancima da prihvate Ditine proizvode, radnici, s druge strane, sakupljaju sekundarne sirovine iz kruga kompanije i tim novcem kupuju prijeko potrebne sirovine. Ditini računi su blokirani, a o njenoj sudbini će odlučiti 30. juna  Skupština povjerilaca Dite, koju čine radnici, banke, dobavljači, državne institucije.

Dva vodeća trgovačka lanca otvaraju vrata za Ditine proizvode, a jedan od njih daje prijeko potrebna novčana sredstva za proizvodnju 100 tona tečnih proizvoda.

„Stečajni upravnik“ je jedno od najnepopularnijih radnih mjesta ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u regiji. U slučaju Dite to je izuzetak. Mnogi se pitaju gdje je do sada bio Hajrudin Kunalić. Obavijestili smo ga da ima Facebook stranicu sa više od 17.000 lajkova, što ga je posebno iznenadilo.

Pitamo se da li će za novi početak Dite biti dovoljna „moralna podrška“ vlasti i ustrajnost radnika i otvorena vrata trgovačkih centara. Izgleda da su u vraćanju Dite u život najjača karika građani, koji su shvatili da paljevina i devastiranje zajedničke imovine nije put do promjena, do boljeg sutra.

Ekonomski patriotizam

Analitičari već duže vrijeme u javnost izlaze sa tvrdnjama da se probudio ekonomski patriotizam građana Bosne i Hercegovine, što su dokazala pojedina istraživanja.

Da li će ovu pozitivnu energiju prepoznati potencijalni domaći investitori i vratiti staru slavu Dite? Posao su im olakšali građani i neće imati potrebu da troše novac za marketing. Uvjeren sam da će se i Đuro ponuditi i podržati Ditu kroz ”Fakat miriše bijelo 2”. Za potencijalnog investitora posao je potpuno olakšan na polju promocije i marketinga, za kojim, sudeći prema atmosferi na društvenim mrežama, neće biti potrebe. Ovaj fenomen liči na tri nastupa Dine Merlina u beogradskoj Areni, gdje  za trostruko punjenje dvorane, nije potrošio ni marke za marketing.

Ovdje se postavlja i pitanje za stručnjake da li se ovakav fenomen ranije pojavljivao u praksi da dobrovoljni, građanski, ekonomsko-patriotski marketing može podići kompaniju iz trogodišnjeg sna.

Osoba ili kompanija koja prva prepozna potencijal ekonomski osviještenih građana i kupi ili investira u Ditu će, pored zarade, dobiti ogromnu podršku društva i komotno je već sad možemo kandidovati za ličnost godine.

Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine, građani u bankama čuvaju oko devet milijardi KM, što je ogromni investicijski potencijal kojeg najviše koči korupcija u administraciji i uvozni lobi. Naravno, tu je opća psihoza koju najviše generiraju mediji, o čemu je ovdje pisao Adis Hasaković.

Nesaglediva cijena

Ovaj primjer iz Tuzle možemo preslikati i u druge industrijske sredine Bosne i Hercegovine, a za očekivati je da ćemo u narednom periodu svjedočiti mnogobrojnim feniksima širom Bosne i Hercegovine.

Pitamo se ima li u glomaznom birokratskom aparatu hrabrih osoba koje umiju prepoznati Ditu u svom gradu/kantonu i oploditi probuđeni ekonomski patriotizam građana Bosne i Hercegovine te tako smanjiti stopu nezaposlenih i ogromni vanjskotrgovački deficit.

U ovom slučaju cijena neuspjeha je nesaglediva, jer bi vjerovatno jako destimulisala dugo željeni ekonomski patriotizam građana Bosne i Hercegovine i osujetila mnoge slične pozitivne priče, jer su gradovi Bosne i Hercegovine bogati tamnim industrijskim „muzejima“ na otvorenom koji su tužna uspomena na minula vremena.