Posljednji autohtoni narod Šri Lanke

Vedde su tradicionalno bili stanovnici šuma, koji su tragali za hranom, lovili i živjeli u zbijenim skupinama u špiljama u gustim džunglama Šri Lanke. Ali većina ljudi nije čula za njih.

“Ovo je naša pećina”, reče čovjek. Visok, kovrčave kose do ramena, a donja mu je usna bila crvena od oraha areca koji je žvakao. Oko struka mu je bio vezan narančasti sarong, a preko lijevog ramena prebačena mala sjekira. Pokazao je na slabo osvijetljeno kameno sklonište koje je čuvalo drveće koje se njiše.

“Ovdje su živjela djeca”, rekao je, pokazujući na mračni kut, “a ovdje su muškarci i žene. Vidite tamo vrh”, nastavio je, pokazujući suncem obasjanu platformu obloženu razbacanim gromadama. – Tu je spavao naš vođa, a mi smo spaljivali divlje svinje, jelene i zečeve.

Gunabandilaaththo pripada zajednici Vedda, najranijem poznatom aboridžinskom narodu Šri Lanke. Stoljećima su bili šumski stanovnici koji su tragali za hranom, lovili i živjeli u zbijenim skupinama u špiljama u gustim džunglama Šri Lanke, premještajući se iz jedne špilje u drugu kad bi netko iz grupe umro. Nakon nečije smrti, tijelo su položili na dno špilje i prekrili ga lišćem dok su se skupili kraj velikog drveta da se pomole za pokojnika; i ponudili divlje meso, med i divlje gomolje svojim precima i božanstvima drveća, rijeka i džungle. “Molili smo se za njihov zagrobni život kako bi njihove duše pripadale božanstvima; oni će se brinuti o nama”, rekao je.

Danas Vedde žive u raštrkanim malim naseljima u brdima Hunnasgiriya u središnjoj Šri Lanki do obalnih nizina na istoku otoka. Međutim, mnogo prije nego što su Indo-Arijevci – koji su danas dominantni singalsko-budistički narod – došli na Šri Lanku iz Indije oko 543. godine prije Krista, Vedde su živjeli po cijelom otoku.

Unatoč tome što su bili najraniji stanovnici Šri Lanke, mnogi ljudi o njima ne znaju gotovo ništa. Vedde su stoljećima bile stigmatizirane i potlačene singalskom vladavinom i ograničene samo na turističke interese. Danas se smatra da Vedde čine manje od 1% nacionalnog stanovništva.

Kao i kod mnogih autohtonih skupina, malo je dokaza koji upućuju na njihovo podrijetlo. Arheolozi povezuju svoj genski fond s pretpovijesnim čovjekom po imenu Balangoda Man, koji je živio prije 48.000-3.800 godina i dobio je ime po povijesnim mjestima u gradu Balangoda – gdje je njegov kostur prvi put otkriven – 160 km od Colomba.

Gunabandilaaththo pripada lozi Danigala Maha Bandaralage iz Vedde, singalskoj tituli koju su im dali kraljevi kraljevstva Kandyan (1476.-1818.). Izvorno su živjeli u istočnoj Šri Lanki, u planini Danigala i okolnim šumama. Ali izgradnja Senanayaka Samudre – najvećeg umjetnog jezera na Šri Lanki – 1949. godine, raselila je ovu Vedda zajednicu.

“Izgubili smo neke od naših izvornih šumskih domova zbog akumulacije”, rekao je Kiribandilaaththo, koji također pripada lozi Danigala Maha Bandaralage. Za to vrijeme, sedam obitelji iz Danigale došlo je živjeti u špilju u selu Rathugala na istoku Šri Lanke, koju mi je Gunabandilaaththo ranije pokazao. “Moji ammilaatho i appilaaththo (majka i otac)… bili su dio te grupe”, rekao je.

“[Vlada] je pitala naše pretke vole li jesti rižu”, dodao je Gunabandilaaththo, objašnjavajući da ih je vlada potaknula da se presele u singalska sela radi uzgoja riže. Većina Vedda se složila; oni koji nisu – uključujući sedam obitelji Rathugala – nisu primili nikakvu naknadu od vlade.

Oni koji su se preselili imali su malo izbora, te su morali da se asimiliraju u singalsku kulturu i stupe u brak sa Singalcima. Budući da su ih mnogi Singalezi smatrali zaostalima i nekulturnima, većina njih, rekao je Gunbandilaaththo, promijenila je imena kako bi sakrila svoje Vedda nasljeđe. Čak je i njihov jezik evoluirao, prilagođavajući singalske riječi za komunikaciju s drugima.

Novootvoreni Wild Glamping Gal Oya, u kojem posjetitelji mogu odsjesti u luksuznim šatorima u šumama oko Rathgule, to već čini: 13 djelatnika, uključujući hotelskog kuhara, su Vedda ljudi iz Rathugale, dok organska farma hotela zapošljava nekoliko drugih. “Neki od tih mladih ljudi nekada su se odselili zbog posla, ali sada rade ovdje”, rekao je Gunabandilaaththo, koji također vodi goste hotela na pješačke ture, a ponekad vodi posjetitelje u Danigalu, njihov izvorni dom. “Ljudi dolaze iz Colomba – i uzbuđeni su što znaju o našoj kulturi i pješače po našim planinama s nama.”

Članovi osoblja Vedde, koji su većinom u 20-im godinama, provode sesije kuhanja za goste, pripremajući jela koja proizlaze iz njihove kulinarske tradicije. To je zato što mnogi mladi Veddas malo znaju o svom naslijeđu i tradiciji, ljubav prema njihovoj kuhinji ostaje jaka. Mnogi još danima traže hranu u džungli, spavaju u špiljama i love kako bi kuhali na vatri.

“Još uvijek kuham našu hranu za svoju djecu i unuke”, rekao je Dayawathi, čija je majka Vedda, a otac Sinhalezac. Za doručak kuha curry od kukuruza, graha, tikvice i crnookog graška, što se vrlo razlikuje od kremastih karija od povrća spravljenog s kokosovim mlijekom koji se nalazi u većini otočkih domova. Dok je većina šrilankanskih jela prepuna začina, Dayawathi je rekla da ne dodaje začine. “Umjesto toga, mi gnječimo zeleni čili i napravimo pastu i jedemo je s helapom, mekanim tradicionalnim tijestom od prosa na pari umotano u listove.”

Međutim, kao drugi poglavica Rathugala Vedda, Gunabandilaatho shvaća da im je potrebno priznanje i podrška. Ne samo da Šri Lanka nema posebne zakone za zaštitu svog autohtonog stanovništva, već im vladini akti i dalje sprječavaju pristup njihovim tradicionalnim lovištima – a UN-ova revizija ljudskih prava iz 2017. istaknula je da su Vedde ekonomski i politički marginalizirane.

“Vlada nas je uvijek napuštala. Ako prepoznaju nas i samo naše postojanje, to bi nam pomoglo da bolje očuvamo našu kulturu”, rekao je Gunabandilaatho, objašnjavajući da njegova zajednica održava mjesečne sastanke kako bi razgovarala o potrebi očuvanja svoje tradicije. Neki mladi ljudi snažno osjećaju svoje naslijeđe, rekao je.

“Bili smo ovdje prije nego što je došao kralj Wijaya [prvi arijski kralj]. Mi smo najstariji živući stanovnici u zemlji – i želim da svi znaju da postojimo ovdje. Želim da svi znaju da imamo svoj jezik i želimo da to ponesem naprijed.”

Visoko.co.ba/federalna.ba/bbc.com