Po(r)uka mladim trenerima: Zabranite igru jedan protiv svih!

Portal Bhbasket objavio je zanimljiv osvrt sa jedinstvenom porukom mladim košarkaškim trenerima u Tuzlanskom kantonu. Autor teksta koji prenosimo je dugogodišnji sportski novinar i urednik portala BHbasket Edin Skokić.

Godinama unazad svjedočim utakmicama omladinskih liga u kojim dominiraju pojedinci koji s prelaskom u seniorski pogon nestaju sa scene. Zašto je to tako? Da li je moguće da Tuzlanski kanton cijelo jedno desetljeće, pa i više nije iznjedrio vrijedno košarkaško ime.

Uslovi za rad, ruku na srce, bolji su nego prije. Kompletan kanton ima sportske dvorane, čini mi se sa izuzetkom Kalesije, ali opet košarkaši sport stagnira, odnosno rad s mladim naraštajima ne daje rezultate.

Nedavno sam svjedočio jednoj utakmici na kojoj sam imao priliku gledati nekadašnjeg “vunderkinda”. Kao pionir, kadet pa i junior ubacivao je koliko hoće poena, imao mnoštvo asistencija i skokova. Pisali smo o njemu, hvalili njegovre double-doublove, pa i triple – doublove…

Ali, na žalost, sve je ostalo na statistici.

Sada kao senior, pomenuti “vunderking”, prvo ima desetak kilograma viška, a drugo ne može se nositi ni sa mlađim, a ni starijim protivnicima. Gdje se pogriješilo?

Pogriješilo se u sistemu jedan protiv svih. To vam je sistem kada mladi treneri akcelerantima ili fizički moćnijim dječacima daju loptu u ruke i kažu rješavaj utakmicu.

I sada u omladinskoj ligi TK ima mnoštvo takvih igrača, trenera i klubova. Ali, dragi moji, to vam je pogrešno. Pogrešan je princip idi sam, ubij sve i vrati se.

Košarka je kolektivan sport i do 14 godine se razvijaju opšte fizičke i motoričke sposobnosti, a od 14 godine već se radi na taktici i koncepciji. Sa koncepcijom sam protiv svih nema napretka.

I neću ovdje nikog imenovati, niti podastrijeti primjere, jer ih ima previše. Na najbanalnijim stvarima se može vidjeti kako princip jedan protiv svih ne daje rezultate, pa taman da je jedan novi Kinđe, a da preostalih pet nemaju pojma o košarci. Tako ne ide.

Za nekog ko odgleda najmanje 10.000 sati nekog sporta u normalnom svijetu se kaže da je ekspert. Košarkaških utakmica sam odgledao više od Bog zna koliko sati i jasno mogu uvidjeti greške koje se prave.

Na žalost vodeći ljudi klubova nemaju vremena da se bave omladinskim kategorijama, a to bi trebao biti prioritet. Proizvodnja igrača. Posebna priča su roditelji, koji u eri društvenih mreža od jednog lijepog poteza prave igrača za Euroligu. Ne ide to baš tako. Primjer je Miralem Halilović. Koji je on putem morao proći da bi, recimo, došao do Galatasaraya.

Ukoliko se ne promjeni trenažni proces ni ova dobronamjerna po(r)uka mladi trenerima neće imati efekta. Ko će onda biti kriv? Što bi legendarni Zmago Sagadin na trenerskoj klinici rekao: Ti, ti, ti… jer nisi dječaka naučio šta je to trostruka prijetnja. Dalje da i ne pričamo.

Manite se sistema jedan protiv svih – košarka je kraljica sportova i kolektivni sport.

E. Skokić / bhbasket.ba /sportskipuls.ba