Porodica Ferzanović iz Visokog organski proizvođači paradajza u bojama

Ovo je razgovor sa proizvođačima paradajza u različitim bojama. Zanimljivo, nesvakidašnje i u bojama potpuno drugačijim u odnosu na paradajz kakav smo vizuelno navikli, ali ukusom razlike nema.

Za vrijeme Kulturno-sportske manifestacije „Kakanjski dani 2017” u okviru Dana poljoprivrede, poduzetništva je postavljeno Etno selo i to na zelenoj površini, lijevo od TR „Kozica“. Građani su imali priliku, a imat će još ostatak Kakanjskih dana da vide pet kućica i drugu opremu koja uključuje drvena konjska kola, plug, plast sijena, staru tradicionalnu nošnju i još mnogo stavri vezanih za našu tradiciju. Od Etno sela duž gradskog šetališta nalaze se štandovi sa organskim poljoprivrednim proizvodima. Među njima nalaze se gosti iz Visokog proizvođači koji imaju i svoju firmu “Bašta Visoko“, a poslove vode Vladimir i Čedomirka Ferzanović. Bave se proizvodnjom povrća, paradajaza u različitiim bojama, ljekovitog i začinskog bilja.
-Pozivani smo uvijek kao gosti iz Visokog tokom ovie manifestacija, to nije neka direktna, ali jeste indirektna i podrška, kazala je Čedomirka.

Radujete li se manifestaciji Kakanjski dani?
– Svake godine u ovom periodu radujemo se da izlažemo svoje proizvode, da pokažemo i Kakanjcima šta mi proizvodimo i čime se mi bavimo u Visokom. Bavimo se organskim i začinskim biljem, te povrćem usputno. Prepoznatljivi smo po tome što uzgajamo paradajze koji nisu standardne crvene boje, imamo žuti, narandžasti, šareni… Kad god dobijemo neku priliku da napravimo neku drugu boju paradajza koji je inače pirodan u takvim bojama, mi to iskoristimo i volimo da probamo. Većinom se svi čude na tu boju, na izgled, ali onaj ko proba bude zadovoljan.

Kakva je vrsta ovaj šareni paradajz?
– Naručili smo knjigu od jednog čovjeka koja obuhvata nekih osamdeset domaćih vrsta paradajza, pošto smo izrazili želju da je kupimo, uz knjigu nam je poslao sjeme ovog paradajza, koji se zove „Chocholate stripes“, u prevodu čokoladne pruge, jako tamne unutrašnje boje, šaren je i dekorativan, a ukus isti kao i kod crvenog. Mi smo zadovoljni, dobar mu je prinos, jako krupni plodovi. Bili smo iznanađeni kada smo vidjeli koliko ima domaćih vrsta sa čudnim izgledom i bojama, te povremeno nabavimo neko sjeme.

Da li kupci osjete razliku, da li kada kupe ovaj šareni ili žuti žele samo njega i zaborave na crveni?
– Vrlo je teško ubijediti ljude da kupe. Kažu sve je to lijepo, ali mu ne valja boja. Čarobne boje i okus je jako divan, ko se odluči da proba ne pokaje se. Ima dosta mušterija koji baš čekaju njihovu sezonu i kupe po tri kilograma redovno svake sedmice. Pošto je danas tržište pretrpano s nekim čudnim bojama, pa ljudi misle ili očekuju da će ovakav paradajz imati okus banane, ali nema. Bez obzira na boju ima sasvim regularan okus paradajza bez ikakvih dodatnih aroma i aditiva.

Da li vam ovakve manifestacije pomažu da predstavite Vaše proizvode u boljem izdanju?
– Pomažu mnogo, ne bi bilo svrhe kada bismo mi to radili, a ne bi niko imao pojma da mi to radimo.Uglavnom ljudi kada dođu za naš štand iskazuju neko čuđenje, ali navikli smo na to. Neka ima nešto i što je drugačije, ne mora sve biti isto.

Kako se cijene kreću, da li su ovi drugačiji paradajzi skuplji od ovih uobičajnih?
– Cijena je ista kao i kod ovih stanadardnih. Ionako ljude ubjeđujemo da probaju, pa kada bi bila drugačija cijena, ljudi ga sigurno ne bi nikako kupovali.

Šta još pored paradajza proizvodite, vidim opet različite vrste čuvarkuća?
– Jeste, mi radimo većinom dekorativno, ljekovito i začinsko bilje, dekorativno usputno jer ih volimo lično, moj muž i ja. Sve čuvarkuće su sekulenti i sedumi ovih kalsičnih, sitne, krune, žute, crvenkaste, bordo…

Čuvaju li sve kuće?
– Da, sve su na istom principu (smijeh).Vani su uvijek i prezimljavaju.

Da li su ljekovite?
– Pa imamo dosta literature o njima i nisam nigdje našla ni da su štetne ni korisne, ali ja opet ne bih preporučila da se koriste kao ljekovito bilje. Mi pored čuvarkuća imamo još četiri vrste bosioka, standardni bosiok, limun bosiok, crveni bosiok, tajlandski bosiok, zatim ruzmarin, lavanda, kadulja, i kadulju u više boja, imamo bejturan prepoznatljivi kao „slatki pelin“, kako se kaže, rutu i još mnogo drugih.

Da li se i ovo bilje može ubrajati u ljekovito bilje?
– Mogu ići i u čajeve, neke pripravke, sve zavisi za šta je kupcima potrebno. Neke biljke nisu za začine iako su jestive. Neke biljke se moraju na neki način preraditi da bi se koristile. Bosiok može svjež, nasjeckan u ulju, salati, dok ruta ne može, ona se mora drugačije pripremiti da bi se mogla jesti.

Šta ljudi najviše kupuju?
– Kupuju najviše začinsko bilje, poznaju začinsko bilje, što je vrlo bitna stvar. To je malo uticaj inostranstva i ovih programa na televiziji, što svjetskih kuhara što naših, želja za promjenom da se probaju novi okusi, nove arome.

Visoko.co.ba/Kakanjlive.com