Populističke barijere razvoja biznisa i slobodnog tržišta

Populizam izgleda kao da se niotkuda pojavio i počeo dobivati na popularnosti, ali on je u porastu već duže vrijeme. Da bi se govorilo o populizmu, najbolje je krenuti od jednostavne definicije samog populizma koja sadrži njegova najosnovnija obilježja. Većina autora bi se najviše složila s politologom Casom Muddeom (2007) koji kaže da je u svojoj osnovi populizam oblik politike koja se temelji na suprotstavljanju korumpirane elite s poštenim narodom.

Studije populizma ne bave se presudom da li su takve moralne prosudbe tačne nego više s razumijevanjem kada ovaj oblik politike postaje prevladavajući, zašto je u stanju dobiti javnu podršku, kako utječe na postojeće političke moći i kakav utjecaj ima na političke institucije i samu politiku (Bonikowski, 2017).

Iako je svim populističkim retorikama zajednička binarna moralna klasifikacija, ipak one se razlikuju prema identitetima elita, čime često uključuju različite političke aktere ali i akademike, novinare i poslovne lidere. Također, neke vrste populizma iskorištavaju antipatije prema određenim grupama, poput etničkih, rasnih ili vjerskih manjina, optužujući ih da su inkorporirali elite za ostvarenje svojih ciljeva.

Definiranje populizma

Politički populizam može se okarakterizirati kao posebna ideologija i politički stil kako ga Albertazzi i McDonnell (2008) definiraju kao ideologiju koja suprotstavlja pošten i homogen narod protiv skupa elita i opasnih “drugih koji su zajedno prikazani kao oni koji oduzimaju (ili pokušavaju oduzeti) prava, vrijednosti, prosperitet, identitet i glas suverenog naroda.

I drugi autori se slažu s njima, pa tako Kaltwasser i Taggart (2016) definiraju populizam kao tankocentričnu ideologiju koja smatra da je društvo razdvojeno na dvije homogene i antagonističke skupine, pošten narod i korumpirana elita.

Inglehart i Norris (2016) klasificiraju političke stranke u dvije dimenzije (slika 1) gdje u vertikalnoj dimenziji, populizam stoji nasuprot kozmopolitskog liberalizma, koji predstavlja pluralističku demokratiju, tolerantni multikulturalizam, multilateralnost i progresivne vrijednosti. Duž horizontalne dimenzije, stranke mogu varirati od ekonomske ljevice koja favorizira upravljanje državom, ekonomsku preraspodjelu, socijalnu državu i kolektivizam, pa do ekonomske desnice koja favorizira slobodna tržišta, deregulaciju, nisko oporezivanje i individualizam.

Ekonomske implikacije populizma danas su od izrazite važnosti, ali populizam je koncept o kojem se uveliko govori izvan diskusija o ekonomskoj politici. Riječ populizam seže do latinske riječi populus, što u kolektivističkom smislu te riječi znači narod. Oxfordski rječnik definira riječ populistički kao cilj da se dopadne običnim ljudima. Samim time, prema svojoj definiciji populizam je dio demokratije.

Ekonomija i populizam

Iako najviše o populizmu obrađeno u domenu politologije, ekonomisti su toj tematici posvetili dosta manje pažnje. Izuzeci su autori Dornbusch i Edwards (1990, 1991) i Acemoglu I saradnici (2011). Dornbusch i Edwards (1990) su svoj fokus usmjerili na populističku makroekonomsku politiku koja je obično povezana s lijevim populizmom i ima sličnosti s politikom favoriziranom od nedavnih ljevičarskih populističkih pokreta u Evropi.

S druge strane Acemoglu i saradnici (2011) nastoje riješiti pitanje sprovođenja populističkih politika kada one obično dovode do loših ekonomskih rezultata, polazeći od stava da su populističke makroekonomske politike u konačnici štetne i postavljaju pitanje zašto se te politike ipak provode. Oni tvrde da je ključni izazov shvatiti zašto političari usvajaju takve politike i nakon toga dobivaju izbornu podršku (Acemoglu et. al., 2011:2). Njihov odgovor leži u tome da političari, da bi bili izabrani, trebaju istaknuti da nisu pod utjecajem elita, što je jedino moguće postignuti usvajanjem radikalnih redistributivnih i intervencionističkih politika koje političar kontroliran od strane vladajućih elita nikada ne bi proveo (Acemoglu et. al., 2011).

Dosta analitičara sugerira da je nagli rast populizma prouzrokovan kao revolt birača, čija se ekonomska situacija pogoršala zbog međunarodne konkurencije ili tehnoloških promjena, protiv globalizacije (Colantone i Stanig, 2017; Iversen et al., 2017; Rodrik, 2017; Autor et al., 2016; Mayer et. al., 2016). Popularizacija populizma se ponekad objašnjava kao kulturna reakcija protiv porasta imigracije i izraženosti post-materijalističkih vrijednosti od strane onih koji se drže tradicionalnijih stavova (Inglehart i Norris, 2017; Kaufmann, 2017; McElwee i McDaniel, 2017; Ivarsflaten, 2008).

Populističke barijere

Kriza ima posebnu ulogu u prirodi i porijeklu populizma kao jedan od glavnih pokretača populističkih pokreta, kao što je naglasio Taggart (2004:275) da je populizam reakcija na osjećaj ekstremne krize koja se pretvara u kritiku politike i u osjećaj da se politika ne može nositi s neobičnim kriznim uvjetima. Panizza (2005:11) tvrdi da populizam obično nastaje iz kritičnih okolnosti koje proizvode raspad društvenog poretka i gubitak povjerenja u sposobnost političkog sistema da ga obnovi. Analize Pappasa i Kriesia (2015) pružaju empirijsku potporu tvrdnji da populizam ima koristi od ekonomske krize, koju potvrđuje činjenica da su populističke formacije imale bolji učinak u zemljama koje su bile ozbiljnije pogođene globalnim ekonomskim padom.

Globalizaciju i međunarodnu trgovinu populističke stranke promatraju kritički, što ima snažan utjecaj na uspostavljanje i razvoj biznisa. Populistički gledajući, ekonomska kretanja poput strukturalnih promjena i nesigurnosti i gubitka radnih mjesta vide se kao rezultat međunarodne ekonomske integracije, zbog čega populisti optužuju strane kompanije ili vlade da se bave dampingom i različitim drugim oblicima nelojalne konkurencije. Stoga, nije ni čudno da se većina populističkih stranaka protivi evropskim integracijama, u šta ubrajaju i protivljenje stvaranju nadnacionalnih institucija, unutrašnjem tržištu i euru.

Postoje mnogi značajni ekonomski primjeri populističke suprotnosti i suprotstavljenosti ekonomskoj i političkoj integraciji. Najčešće, primjeri obuhvataju regije koje su bile izloženije utjecajima međunarodne ekonomije koje daju svoju podršku populističkim politikama koje su protiv globalizacije i evropskih integracija (Dorn i Hanson, 2013). To se odnosi čak i na zapadnoevropske zemlje (Colantone i Stanig 2018), naročito Francusku (Malgouyres, 2017) i Brexit (Becker et. al., 2017).

Ovakvim stavom, populističko stajalište zanemaruje koristi otvorenog slobodnog tržišta kao potencijala za razvoj domaćih biznisa s međunarodnim karakterom, jer globalizaciju predstavljaju kao proces u kojem je domaće stanovništvo na gubitku, a elita profitira šireći dezinformacije putem svojih pristrasnih stručnjaka.

Također, populističkim stajalištem, ugrožen je i potencijalni rast malih biznisa i preduzetničkih poduhvata koji nastoje kapitalizirati svoje ideje prodajući ih velikim firmama ili integrirajući se s njima. Populisti sugeriraju da se treba bojati i strahoviti od velikih firmi (Foer, 2017; Galloway, 2017), a akvizicije manjih, naročito tehnoloških, kompanija treba tretirati s posebnom dozom nevjerice kako u Evropi, tako i u Sjedinjenim Državama (Angelov et al., 2012).

Populističko stajalište nije učinkovito integriralo znanje o startup ekosistemima koje je neophodno za razumijevanje efekata novonastalih akvizicija. Preduzetnička firma može pozicionirati i osnovati s ciljem da bude kupljena, tj.  njen poslovni model se može zasnivati na vlastitoj akviziciji. Cilj takve preduzetničke firme je da kreira svoju vrijednost na osnovu koje se druge firme natječu za njene specijalizirane vrijednosti.

Zaključna razmatranja

Značajan dio svjetskog ekonomskog rasta u posljednjih nekoliko decenija može se pripisati poslovanju i djelovanju u duhu međunarodne saradnje i otvorenosti tržišta. Stoga, ako pravimo barijere prema drugim zemljama mi zatvaramo vrata daljem napretku i svoj svijet činimo manjim i siromašnijim.

Prednosti otvorenosti su vidljive kod velikih svjetskih ekonomija. Međunarodna saradnja i otvorenost unutar EU dovela je do snažne ekspanzije prekograničnih preduzetničkih poduhvata. Otvorenost EU je iznimno dobra za poticajne ekonomije svih njenih članova. Otvorena tržišta omogućavaju ljudima saradnju i kreiranje više prilika za sve. Također, interesantan je podatak istraživanja Andersona (2016) koje ukazuje da je preko polovice američkih startupa u vrijednosti od milijardu dolara imalo najmanje jednog osnivača koji je rođen izvan SAD-a.

Preduzetničko djelovanje je neophodno u siromašnim zemljama da bi se generiralo bogatstvo i kreiranje radnih mjesta pri tome izbjegavajući populizam. Dominacija politike populizma unutar državne ekonomije može generirati veći stepen siromaštva kao direktna posljedica povećanja javnog trošenja i obeshrabrivanja preduzetničkog djelovanja (Management Association, 2017).

Startup ekosistem je neodvojiv od globalne ekonomije. Bez prisustva slobode da kompanije, kao i ljudi, prelaze granice ne bi nastao bezbroj radnih mjesta. Takvo stvaranje bogatstva moguće je samo zauzimanjem liberalnog stava otvorenosti tržišta u svim aspektima.

Populističke stranke i politički pokreti često ističu i naglašavaju relevantne probleme. Međutim, politike koje predlažu da se bave tim problemima su najčešće kontraproduktivne jer ne uzimaju u obzir važne aspekte i kompromise između različitih ciljeva politike.

Dobivanje populizma na značaju i popularnosti predstavlja izazov ne samo za prosperitet i političku stabilnost ekonomija širom svijeta. Primjena politika koje favoriziraju stvorila bi značajne troškove i, stoga, mogla bi dovesti do novih ekonomskih kriza koje dodatno narušavaju uravnoteženo racionalno donošenje politika. Također, predložena rješenja populističkih ekonomskih agendi su pretjerano pojednostavljena i čak se dijelom temelje na lažnim informacijama. Ako populizam ostane na marginama, vlade mogu imati vremena i prostora da se pozabave uzrocima popularnosti populizma.

Razvoj biznisa i preduzetništva može biti narušen stavovima zastupljenim na anti-akvizicionim populističkim politikama koji onemogućavaju razvoj preduzetničkih strategija baziranih na prodavanju vlastitog biznisa uvećanog za njegovu specijalističku stvorenu vrijednost. Stoga, postoji opasnost da sve veći populistički utjecaj dovede do protekcionizma i sukoba između zemalja, što u konačnici ima negativan utjecaj na razvoj biznisa. Međutim, članstvo u EU može se smatrati alatom za obuzdavanje populizma.

Piše: Dino Arnaut, Populizam (knjigu u pdf izdanju možete skinuti ovdje)


Doc. dr. Dino Arnaut je docent na Univerzitetu u Zenici, naučna oblast menadžment i organizacija, koji je svoj naučno-istraživački put započeo još od studentskih dana čime je ušao u akademski svijet. Svoju akademsku karijeru je izgrađivao kroz međunarodne studije i studijska putovanja i gostovanja. Stečeno teoretsko znanje spaja s praksom kroz savjetovanje o započinjanju biznisa kao i razvoju i organiziranju startupa i poslovnih inkubatora. Autor je domaćih i međunarodnih naučnih i istraživačkih radova, a sfera interesovanja mu je preduzetništvo visokih tehnologija, upravljanje kvalitetom kao i stjecanje konkurentnosti kroz razvoj kompetencija i preduzetničko djelovanje. Svoje iskustvo koristi i za društveno-korisni rad kroz djelovanje u Centru za poslovnu afirmaciju u ulozi analitičara i projektnog menadžera.

Dialogos