Pogledali smo film “Sarajevo safari”: Kako su bogati stranci plaćali da ubijaju civile Sarajeva

Jedna od njih je i priča o bogatim strancima koji su tokom opsade glavnog grada BiH plaćali ogromne sume da sa srpskih snajperskih položaja ubijaju civile u Sarajevu.

Civili, obični napaćeni građani Sarajeva pa i djeca bili su samo meta, lov za bolesne umove koji su dolaskom na položaje iznad Sarajeva ispunjavali svoje patološke ambicije i tražili ljudske trofeje. Ovo je za neke poznata priča. Slavni poljski reditelj Pawel Pawlikowski je u dokumentarcu “Serbian Epics” zabilježio kako ruski pjesnik Eduard Limonov sa srpskih položaja iz snajpera puca po Sarajevu.

O strancima koji su pucali po civilima Sarajeva govori i John Jordan, bivši američki marinac koji je tkom rata boravio u BiH. U knjizi Harisa Imamovića “Vedran i vatrogasci” nalaze se dijelovi Jordanovog intervjua. Jordan je koristio termin “strijelac turista”. Kaže da su dolazili preko Zagreba, razlikovali su se od lokalaca po načinu ponašanja, oružju kojeg su nosii i odjeći. Zanimljivo je da Jordan, ali i film “Sarajevo safari” odjeću ovih monstruma opisuju kao kombinaciju civilne i vojne. I dok Jordan tvrdi da nije lično vidio kako ispaljuju metak, film “Sarajevo Safari” otkriva svu brutalnost ovih događaja.

Ledi krv u žilama

Film “Sarajevo safari” koji će uskoro biti prikazan na AJB DOC festivalu obiluje brutalnim scenama koje lede krv u žilama. Prikazani su originalni, necenzurisani snimci koji uz naraciju glavnog protagoniste otkrivaju sve detalje o ovom bolesnom fenomenu.

Priča filma konstruisana je kroz pripovjedanje osobe koja se nije predstavila i čiji je lik zatamnjen, s obzirom da kao svjedok svih događaja ne želi pokazati lice. Radi se o Slovencu koji je u bivšoj Jugoslaviji bio obavještajac i koji je zbog poznanstava koje je imao tokom rata u BiH obavljao neku vrstu posredništva. On sam naglašava da je od 1992. do konca 1994. u BiH bio 35 puta. U Sarajevo je dolazio avionom Ujedinjenih nacija, a potom bi odlazio na Pale. Tvrdi da je radio za određenu američku agenciju, vjerovatno novinsku i da je bio basnoslovno plaćen.

U januaru 1993. dobio je poziv od bivših kolega iz Beograda te mu je ponuđeno da bude neka vrsta posmatrača u onome što se zove “Sarajevo safari”. Kaže da je helikopterom prebacivan do Pala, na isti način kao i stranci koji su za ogromnu sumu novca dolazili na položaje iznad Sarajeva i gdje im je bilo organizirano da pucaju na civile opkoljenog grada.

Glavni protagonosta filma (Slovenac) naglašava da je bio akreditiran kao novinar te je mislio da su i stranci koji su dolazili na Pale također novinari. Ali, tvrdi da se brzo razuvjerio kada je vidio s kojim adrenalinom su se opremali i odlazili na kote iznad Sarajeva. Detaljno opisuje tok događaja te tvrdi da je svjedočio kako su ti stranci, koji su govorili na tečnom englekom jeziku ubijali civile, što je on pratio dvogledom.

Opisuje kako se požalio svom poslodavcu, ali da mu je samo rečeno kako se radi o “interesantnim stvarima”. Dalje nije želio govoriti.

Dolasci bogatih stranaca preko Pala iznad Sarajeva su bili učestali. Slovenski svjedok tvrdi da se tu radilo o bogatašima iz raznih zemalja koji su “užasno” skupo plaćali da pucaju po civilima. Cijenu nije znao, ali kaže da je cijena bila veća ukoliko je meta bilo dijete.

Film prikazuje i roditelje djevojčice Irine koja je ubijena u oktobru 1993. a imala je godinu i četiri dana. Iako je Irina bila uz majku, tog oktobra u naselju Ciglane, i iako se nalazila u društvu još odraslih osoba, snajperista je ubio djevojčicu od godinu i četiri dana. Da li je djevojčicu Irinu ubio stranac koji je platio da puca niko ne može sa sigurnošću potvrditi. Ali svjedok tih događaja, glavni protagonista filma ističe da je gledao takve scene gdje su stranci ubijali djecu dok su ih majke držale za ruku.

Ti stranci su do Pala dolazili helikopterom iz Beograda i to je bila ustaljena ruta.

Film obiluje brojnim uznemirujućim scenama i snimcima iz rata. Vidjet ćete i onu svakodnevnicu Sarajeva, šetnju gradom i pijacu, smijeh ljudi i graju djece, ali i scene stradanja.

U filmu je prikazano i kako je obavještajna služba Armije RBiH reagovala kada je prvi put, krajem 1993. saznala za fenomen “sarajevski safari”. Opisuje se kako su dobrovoljci iz Srbije dolazili na ratište iznad Sarajeva te je jedan od tih dobovoljaca iz Paraćina bio zarobljen i Armiji je ispričao svoja saznanja o strancima koji dolaze ubijati civile. Iskaz tog zarobljenika se poklapa sa svim drugim. Radilo se o grupi Italijana, koji su imali dobro naoružanje i skupu lovačku opremu i autobusom se prebacivali sa dobrovoljcima iz Srbije do Pala.

Veza sa Italijom

“Sarajevskim safarijem” se bavila i italijanska obavještajna služba, koja je na zahtjev Armije RBiH pred kraj 1994. ili početkom 1995. neutralisala gnijezdo odakle je to bilo organizovano. Pretpostavlja se da je glavna veza bila aviolinija od Trsta do Beograda.

Slovenski svjedok tvrdi da je među monstrumima koji su luksuz koji su imali nadogradili bolesnom željom da ubijaju civile bili Amerikanci, Kanađani, Rusi…

Dokumentarac “Sarajevo safari” reditelja Mirana Zupaniča moći ćete pogledati u subotu 10. septembra u 20:30 sati u amfiteatru muzejskog kompleksa Kovači.

Visoko.co.ba/klix.ba