Pobjegoše i ljudi i investitori

Strana ulaganja u BiH kreću se na nivou od 1,5 do 2% BDP-a: u isto vrijeme, u Srbiji čine 5,2, u Hrvatskoj 3,2 i Sloveniji 2,4%. Po glavi stanovnika u BiH iznose tek 152 KM, a 564 u Srbiji, 770 u Hrvatskoj i 1.040 KM u Sloveniji

PIŠE: ELDAR DIZDAREVIĆ

Direktna strana ulaganja u Bosnu i Hercegovinu u prvih devet mjeseci prošle godine iznosila su oko 342 miliona eura, objavila je Centralna banka BiH. To u odnosu na isti period prethodne godine predstavlja povećanje stranih ulaganja od samo 0,1 posto. No, nije samo taj jako skroman rast problematičan. Prema analizi poslovnog portala BiznisInfo, pomenuti iznos stranih ulaganja u našu zemlju u prošloj godini ubjedljivo je najmanji od svih zemalja u regiji. Crna Gora, koja ima tek 630 hiljada stanovnika, privukla je u istom periodu skoro duplo više stranih ulaganja od BiH, jer su bruto investicije u ovu malu zemlju iznosile 638 miliona eura. Daleko ispred BiH i Crne Gore je Hrvatska, sa dvije milijarde eura direktnih stranih ulaganja. No, lider u regionu je Srbija koja će imati tri milijarde eura stranih ulaganja tokom 2018.

Direktna strana ulaganja u BiH definitivno stagniraju. Centri civilnih inicijativa (CCI) svojevremeno su se bavili tim stvarima pa su, naprimjer, prikupili podatke o stranim ulaganjima u BiH od 1994. do 2016. godine. Prema tim podacima, u BiH je uloženo u pomenutom periodu ukupno oko 12,9 milijardi eura, ali najviše u trgovinu, bankarske djelatnosti i duhansku industriju. CCI navodi da se strana ulaganja u BiH kreću na nivou od 1,5 do 2 posto bruto domaćeg proizvoda, pri čemu u isto vrijeme strana ulaganja u Srbiju čine 5,2 posto BDP-a, u Hrvatsku 3,2 i Sloveniju 2,4 posto.

Međutim, pravi omjer stranih ulaganja za poređenje daju tek podaci per capita (po glavi stanovnika). Tako strana ulaganja u BiH per capita iznose tek 152 KM, nasuprot 564 KM u Srbiji, 770 u Hrvatskoj i 1.040 KM u Sloveniji. No, osim što smo na dnu u regiji prema iznosu stranih ulaganja, u svemu tome ima još jedan zabrinjavajući faktor. Prema podacima CCI-ja, najviše stranih ulaganja u BiH do sada je pristiglo u trgovinu, bankarski sektor i duhansku industriju. Veoma malo u industriju i proizvodnju robe za izvoz, pri čemu u posljednje vrijeme imamo još i trend ulaganja u nekretnine, što definitivno ne podiže produktivnu snagu bh. ekonomije. Osim toga, znatan dio stranih ulaganja pristigao je i u sektor energetike, i to uglavnom u izgradnju novih “prljavih” pogona za proizvodnju električne energije, koja se pak “čista” žicom izvozi iz BiH. Koliko je to pogrešna politika, najbolje ovih dana svjedoče internet-stranice koje objavljuju mjerenja kvaliteta zraka u BiH.

Strani ulagači u BiH, okupljeni oko Vijeća stranih investitora (VSI), kažu da su glavni razlozi zašto se BiH zaobilazi politička nestabilnost i podijeljenost, preduga procedura za dobijanje potrebnih dozvola, apsolutna nepredvidivost poreskog okvira te nedosljednost u bh. propisima. Dodaju da je primjena mnogih zakonskih odredbi u praksi problematična te da institucije zbog svoje kompleksnosti i neefikasnosti birokratskog aparata različito tumače određene propise te često prebacuju nadležnosti, što snažno destimulira potencijalne investitore. Treba li uopšte u tom kontekstu pominjati poslovno okruženje?

Prije dvadesetak dana zatvorena je fabrika Swisslion u Nevesinju. Vlasnik je nakon zatvaranja rekao da procesnu opremu seli u susjedstvo, gdje su bolji tržišni uslovi i gdje vladaju zakoni ekonomije i tržišta. Dodao je i da ide tamo gdje mu država obezbjeđuje svu infrastrukturu za instaliranje opreme, dodajući i da su problem u Hercegovini bili kadrovi. Jer su se ljudi masovno iselili ili se iseljavaju s tih prostora. Sa ovakvom situacijom u bh. ekonomiji i sa ovakvim perspektivama strana ulaganja u BiH će definitivno i dalje stagnirati. Odnosno, investicije će ovdje pristizati samo u one segmente gdje se ne mogu lako dobiti dozvole za rad u drugim zemljama u regiji i Evropi, poput, naprimjer, izgradnje termoelektrana. Iako je sve pomenuto za slabašnu ekonomiju BiH važan problem, ovog puta po ko zna koji put želimo skrenuti pažnju javnosti i na još važniji i značajniji problem. A to su domaće investicije. Domaći ulagači se u BiH susreću sa istim problemima kao i strani, samo što se njima ne pridaje takva važnost kao stranim, iako su oni, u osnovi, daleko važniji i značajniji od stranih.

Američki ekonomista Michael Spence, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i predsjednik komisije za rast i razvoj Međunarodne banke za obnovu i razvoj i Svjetske banke, proveo je svojevremeno obimno istraživanje i utvrdio da su samo zemlje koje su svoj razvoj temeljile na domaćim investicijama imale u periodu od 25 godina neprekidnu prosječnu stopu rasta od 7 posto godišnje. BiH trenutno ima 3 posto. S druge strane, tvrdi Spence, zemlje koje su se oslonile na strane investicije ekonomski su nazadovale te su se nakon izvjesnog vremena našle u problemima. Američki ekonomista je također utvrdio da strane investicije nisu čak doprinijele ni povećanju poreskih prihoda tih država, nego naprotiv – poreski prihodi su pali. Slično je utvrdio i slovenski ekonomista Jože Mencinger. Proučavajući uticaj stranih investicija na razvoj osam istočnoevropskih zemalja, on je ustanovio da se na svakih 1.000 KM učešća stranih investicija u bruto društvenom proizvodu, bruto društveni proizvod smanjio za 30 KM. Zbog toga je i on pobornik ili domaćih investicija ili pak stranih greenfield ulaganja.

Da ne bude zabune, za ekonomiju kakva je bosanskohercegovačka, sva ulaganja, sve investicije su podjednako važne. No, prednost bi pri tome svakako trebalo dati domaćim ulaganjima, kao i poslovnom okruženju koje će biti povoljno i za domaće i za strane investitore. Naravno, ipak ne bi trebalo dozvoliti investiranje u BiH po svaku cijenu, naprimjer, u sada već potpuno nekontrolisanu izgradnju elektroenergetskih objekata. Takve investicije u BiH pristižu ne zbog povoljnog poslovnog okruženja nego zato što nigdje drugdje nisu dobrodošle. Bosni i Hercegovini je u osnovi trenutno najvažniji slučaj Swisslion Nevesinje, jer ne samo da strani ulagači ne pristižu nego i oni koji su ranije stigli – odlaze, bježe. Kao što odlaze i ljudi, kadrovi, i mladi i stari, zapravo svi koji mogu. Iz Bosne i Hercegovine odlazi sve više stanovnika, a pravi egzodus se tek očekuje u narednim godinama. Istraživanje agencije Gallup koje kaže da čak 57 posto mladih, u dobi od 15 do 29 godina, želi napustiti BiH je i poražavajuće i alarmantno. Procenat visokoobrazovanog stanovništva koje želi napustiti BiH je čak 40 posto. U takvoj situaciji razmišljanje o stranim ulaganjima, ruku na srce, ipak nije prioritetno jer, nažalost, imamo daleko važnijih i hitnijih problema.

Oslobodjenje