Pjesmom “Ay, Carmela” Kamerni teatar 55 se oprostio od Dragana Jovičića

Na sceni Kamernog teatra 55 u Sarajevu održana je komemoracija bh. glumcu Draganu Jovičiću gdje su ga posljednji put ispratile i pozdravile njegove kolege, ali i svi oni koji su voljeli njegov lik i djelo.

Dragan Jovičić će ostati upamćen po brojnim ulogama, a posebno po predstavi “Ay, Carmela” koju je s kolegicom Selmom Alispahić.

Duboko potresena viješću o izenadnom odlasku kolege, glumica Selma Alispahić je na današnjoj komemoraciji otpjevala i pustila muziku iz istoimene predstave kako bi posljednji put pozdravila svog prijatelja i dragog kolegu.

“Dogovorili smo se Dragan i ja da će muzika svirati na komemoraciji onog ko prvi ode s ovog svijeta”, ispričala je Alispahić.

Izvođenje “Ay, Carmele” ostavilo je poseban utisak i povećalo bol za odlaskom sjajnog Dragana Jovičića. Nakon toga, svim njegovim kolegama je bilo teško poslati mu posljednji pozdrav i riječima opisati prazninu koju osjećaju.

“Tog 6. novembra umro je Dragan Jovičić. Nekako treba zaustaviti sve oko sebe, vrijeme, sate, minute, žamor ljudi, zvukove…”, započeo je govor, drhtavog glasa Emir Hadžihafizbegović, direktor Kamernog teatra 55, ali i kolega sjajnog umjetnika Dragana Jovičića s kojim nije radio na previše projekata, ali kako je istakao, to nije bio razlog da on ne postane njegov dugogodišnji prijatelj.

Kako je kazao, trenutno živimo u teškom vremenu usred kojeg je posebno teško racionalizirati Draganov odlazak jer je samo 17 dana prije toga osjećao blagu prehladu i temperaturu koju smo svi bezbroj puta imali.

Zatim je pročitao bogatu biografiju koja je ostala iza Dragana navodeći da je nakon povratka na scenu Kamernog teatra 55 1987. godine, odigrao 33 premijere predstava i nevjerovatnu 1.001 reprizu.

“Najviše svoje pozorišne energije uložio je u predstavu ‘Ay, Carmela’ koju je igrao nebrojeno mnogo puta s kolegicom Selmom Alispahić. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja među kojima je i Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, kao i Zlatnog lovorovog vijenca. I šta još reći nakon ovakve biografije osim da kažem da je mnogo drugačije kada vam ode scenski partner od onog iz vašeg društvenog i privatnog života. To je kao da ponese dio vas gore, na bolji svijet”, istakao je Hadžihafizbegović.

Kada bih mogao opisati i izjednačiti Dragana s jednom riječju to bi bila posvećenost, nastavlja Hadžihafizbegović, dodajući da je na takav način živio i radio.

“Tu posvećenost teatru sam ja gledao sa strane još kao mlad glumac, a onda 19 godina kasnije kada sam naslijedio Dragana kao direktor Kamernog teatra 55. Dolazio je na predstavu sat ranije i pripremao se, bio je realizovan i kao čovjek i profesionalac i nikada to nije vremenom prestajalo. To je bilo fascinantno, a na nivou fenomena je bilo to da je svaki put gledao svaku predstavu nakon što je igrao od početka do kraja i to je nešto što bi se moglo sa brojnim aspekata analizirati i to je prilika mladim glumcima da se ugledaju na njega”, dodao je.

Kako je kazao Dragan je prošle godine otišao u penziju, ali je dokazao da ona nije za glumce kada je imao pet živih predstava u Kamernom teatru 55.

“Zadnju predstavu koju je ovdje igrao prije nekih 20 dana je bila ‘Kada bi naglas govorili’. Ima neke metafore u nazivu i njegovoj smrti. I zaista ćemo svi koji smo ostali i poštujemo njegov lik i djelo naglas govoriti kako je bio sjajan čovjek i veliki umjetnik”, poručio je na kraju govora Hadžihafizbegović.

Glumac i veliki umjetnik Dragan Jovičić preminuo je 6. novembra u 66. godini u izolatoriju Klinike za plućne bolesnike “Podhrastovi” u Sarajevu gdje se liječio od bolesti izazvane zarazom koronavirusa.

Visoko.co.ba/klix.ba