NaslovnicaKolumnePita od govan...

Pita od govana

Sasvim logično, kao što su i Bosanci logični, na svoj specifični način. Pita je ukusno jelo, govno nije ni ukusno a kamoli jelo, i to dvoje ne ide zajedno nikako. Isto tako savremeni način života i uređenja društva, ne ide nikako ni jednom granom ili ogrankom logike, sa Bošnjacima. Ne sa Bosancima, oni su plod komunizma, i oni su bili produktivni, već sa Bošnjacima. Ispod navodim klasične primjere zašto je to tako, i to sve sa površine od nekih 400 m2.

Ja živim u ulici Donje Rosulje. Poznata je po tome da je u njoj smještena „Donja“ osnovna škola, i obdanište, kao glavna dva objekta koji zavrijeđuju posebnu pažnju. Ulica koja se proteže od prevrtljivih Karavdića, i koja počinje kuće legendarnog Šoleta, i nastavlja sve do kafića Karo, je postala posebna jer se u njoj dešavaju velike promjene, a zakoni saobraćaja i ostale opšte kulture se ne mijenjaju.

Odmah ću napraviti redoslijed analize, krenuću sa saobraćajem, sigurnosti, Romima, ostalim komšijama, komunalijama, i na kraju kao uzroku svega problematičnog, sa balijama.

Ulica od Kraljevca prema Vemi, odnosno Kari, je jednosmjerna. Pola ulice ide kroz tijesni dio, i svaka kuća ima direktni izlaz na cestu. Potom dolazimo do osnovne škole, pa onda idemo dalje do obdaništa, nigdje nema trotoara, auta su parkirana na njima, pa onda prodavnice, Sušino zdanje u izgradnji, i dolazimo do Kare, i tu se uključujemo u donju glavnu ulicu. Dakle, nigdje na ovoj ulici, dužine oko manje od jedan kilometar, nema ležećeg policajca, niti bilo kakvog drugog usporavajućeg elementa. Djeca idu u školu, kreću se cestom, roditelji dovode djecu u školu i obdanište, ogromna je frekvencija saobraćaja auta i ljudi, dostavna vozila koriste cestu kao parking, apsolutno nikakvog reda nema, i sigurnost je ugrožena u materijalnom, a posebno i ljudskom smislu.

Dodatno što doprinosi prevelikoj frekvenciji saobraćaja, i potencijalnim udesima, jeste kršenje zabrane saobraćaja sa donje strane obdaništa, lijevo pa onda desno prema gornjoj cesti, paralelno pored Dahirovca. Znak suvereno stoji za obavezan smjer desno, odnosno zabranu lijevo, ali ga niko ne poštuje. Tek ponekad, policijska patrola dođe na raskrsnicu i uvijek uhvati nekoliko prekršioca. Inače, policija ne radi svoj posao na ovoj dionici, tako da nemamo asfaltnih ležećih policajaca, ali imamo humane ležeće policajce na drugim mjestima gdje ne bi trebali da budu.

Dakle, mozak prosječnog Bošnjaka je ograničen, ali nije ograničen kada je u pitanju nekultura, posebno u saobraćaju. Nekad su bila dva (ili čak samo jedan) mini ležeća policajca (od asfalta), koja su nedavno sklonili kada su krpili rupe na cesti, i sada se komotno može voziti kroz ovu ulicu onako kako je nekome ćeif, obićno je taj ćeif idiotski, nekulturan i bezobziran, opasan.

Kada Bošnjo registruje takvu usporavajuću prepreku na putu, on ne usporava prije nje, već se on zalijeće prije nje, kao da želi da je prepadne i da ona pobjegne ispred njega. Poslije zaljetanja onda ide kočenje, pa onda prelazak, i onda opet ide ubrzanje, špura, gasiranje, ispuštanje otpadnih gasova iz mašine koja je na nivou njegovog mozga, neodržavana. I tako od jednog do narednog „policajca“, svaki put isto, ako ih ima, a u Donjim Rosuljama ih nema. Zato oni sada idu zaletom od škole prema Kari kao da voze “pole position”. Taj pole position koji oni svakodnevno i uvečer voze, je za Veliku nagradu Balije Bošnjaka. Zaključak, za Bošnju nije klasični ležeći policajac, njemu treba staviti takve prepreke, da on nikako ne može da ih upamti, i da ih svojom poremečenom kombinatorikom u glavi sebi uredi na način na koji se može izgasirati preko ili izmežu njih, i posebno poslije njih.

Dakle, zaključak, u ovoj ulici je pod hitno potrebno postaviti pametne ležeće policajce, a sve to ima već od ranije, pametni ljudi izmislili, a gradski budžet mora ovo uzeti u hitnu implementaciju, ne razmatranje, nego hitnu izvedbu, da se zaštite pješaci, djeca, građani, stanovnici ovog dijela grada, od škole do kraja ulice. Karavdići neka se za sebe brinu i snalaze, jer im je predstavnik visoko pozicioniran. Samo mi nije jasno kako on sam do sada nije ovo primjetio, pa sam od sebe reagovao, imao bi od mene uvijek glas za izbore, samo radi toga. Ali valjda on prima signale iz centrale, koji mu ometaju njegove vlastite svjesne savjesne razumne procese.

Drugi problem su Romi, mislim nisu oni problem, već njihov način života već dugi niz godina. Na ulici koja ide iz Donjih Rosulja, prema gornjoj cesti, oni praktično žive na ulici. Ulica je njima i dnevni boravak, kuhinja, vešeraj, ostava, garaža, avlija, i u zadnje vrijeme konjušnica, jer su dobili konja. Koliko taj konj smrdi, posebno kada izvrši malu i veliku nuždu na ulici, trotoaru, ili travi ispod prozora i balkona zgrada, to je posebna priča. Konačno je vrijeme da se na jedan humani način riješi ovo pitanje, da se oni izmaku sa ceste, makar dva metra unutar tog svog prostora kojim vladaju, jer ovo više nema smisla, to ni u najgorim zabitima Bangladeša nema.

Drugi problem, divlje odlaganje smeća. U stvari nije to divlje odlaganje smeća, nego divljaci koji odlažu smeće u kontejnere od kućnih savjeta, i pune ih svakodnevno sa svakakvim smećem. Zna se desiti da isti dan kada se smeće odveze od strane komunalaca, kontejneri ponovo budu puni, jer divljaci dolaze sa sela i čaršije (koji ne plaćaju odvoz smeća jer im je puno, a mi budale plaćamo jer smo urbani i savjesni), fino se zaustave opred kontejnera, otvore gepeke, i izbace velike crne vreće pune smeća u naše kontejnere, za koje mi uredno plaćamo komunalije. Ovdje komunalno pod hitno mora postaviti žičane boxove sa ključanje, da se stane u kraj ovim divljacima, pa nek onda materama svojim izbacuju smeće u avliju. Dodatno, u Donjim Rosuljama kontejneri stoje na trotoaru, barem ova dva koja su pred mojim ulazom, jer nema druge lokacije, dok su naše kulturne komšije se pobunile da im kontejneri ne stoje pred njihovim ulazima, koji su za njih namjenjeni, nego da stoje 4 dodatna njihova pred mojim ulazom. Valjda njima smrde, a valjda nama ne smrde, mi smo valjda posebna vrsta humanoidnih ptica pa nemamo čulo mirisa. Toliko o kulturi komšiluka. Iskreno se nadam da će i njima iz komunalnom dohakati ubrzo.

Za kraj kao biber po pilavu, odnosno kao balija po belaju, dolazimo do osobe koja je zadužena da se brine o mjesnoj zajednici, a koja se brine za stvari koje su nam nepotrebne, ili su na pogrešnom mjestu. Izabrani stranački predsjednik mjesne zajednice Donje Rosulje, koji je inače vjerni potrčko lažnog dona broja 1 u SDA, je do sada imao tri projekta. Prvi projekat je dječije igralište udaljeno 5 metara od ceste kojom saobraćaju kamioni, autobusi, cisterne, sva moguća vozila, a većinom ih voze pobješnjeli Bošnjaci. A usred Dahirovca, zjapi prazan plac na kojem je ranije bilo igralište, gdje se trebalo uraditi isto opet, radi sigurnosti djece i roditelja. Ali jok, nemoj da se nešto radi na mjestu gdje su komunisti nešto napravili, a i ne vidi se sa ulice. Drugi projekat su bile kante za smeće, a treći projekat je spomen česma. E sad, spomen česma, prvo nisu znali ni koliko šehida i poginulih boraca ima na prostoru MZ, pa su onda dijelili letke po naselju da se prijave svi kojima je neko poginuo u borbi ili kao civil, pa su onda krenuli graditi tu spomen česmu, pa su stali, i to će se otegnuti do izbora, naravno.

Suštinski, sve što radi SDA, radi iz interesa, i da se vidi, pa su tako sva tri ova projekta na vidnim mjestima, i sve se fino uslika i snimi, da se vidi. Ja razumijem ovog malog potrčka iz SDA, da je njemu dalje da napreduje u hijerarhiji mahalsko seoske SDA, i halalio bih mu ove smiješne projekte, da je samo malo više obratio pažnju na ove dosta važnije probleme koji su prisutni.

Ne može se pita od govana napraviti, niti se može od balije čovjek napraviti, balija vidi problem, procjeni da mu je zahmet da ga rješava, i on se okrene nekim nebitnim stvarima, da zamaže oči ljudima, uhvati neku zaslugu za ništa suštinski, i preskoči nas sve da se nastavimo boriti sa ovim problemima. Ali, ima ona stara, možeš kako hoćeš ali ne dokle hoćeš, i okrene se šljiva na rogača, kad se čovjek najmanje nada, a najljepše i najopuštenije mu bude.

Zaključak, u gradu nema političke opozicije, nego samo individualna gradska civilna opozicija.

Komentari

komentara

Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.