Svim mojim dragim prijateljima, studentima i kolegama u Bosni,
Deveti novembar 1992. godine je bio mračan dan. Kao što svi znate – a mnogi od vas se i sjećaju – tog dana je prelijepi i historijski Stari most srušen u rijeku Neretvu. Most je bio ujedno i neprocjenjivo arhitektonsko blago i dugogodišnji simbol jedinstva naroda različitih etničkih grupa u gradu Mostaru. Dvadeset i četiri godine kasnije, most je obnovljen, ali podjela između naroda u Bosni je i dalje prisutna.
Moja zemlja danas je također podijeljena. Ne na tako smrtonosan ili opasan način, ali na mnogo načina je podjela slična. Devetog novembra 2016. Donald Trump – čovjek koji je opetovano vrijeđao žene, muslimane, Jevreje, Latinoamerikance i druge – izabran je za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Kompleksni su razlozi zašto su ljudi glasali za njega. Nažalost, neki ljudi u Americi smatraju da druge religije i rase nisu jednake njihovoj – baš kao što i neki političari u Bosni misle o ljudima drugih etničkih grupa.
Trumpovi glasači
Međutim, znam nekoliko ljudi koji su glasali za Trumpa, a koji nisu ni rasisti niti gaje predrasude. Mislim da većina Trumpovin glasača nisu ni rasisti ni netrpeljivi.
Baš kao što se i Bosanci izvan Sarajeva osjećaju nepovezanim sa svojom prijestolnicom i svojim političarima, tako i Amerikanci izvan sjeveroistoka (gradova kao što su New York, Boston i Washington DC) se osjećaju nepovezanim sa našom vladom. Zbog napretka tehnologije i trgovinskih sporazuma, koji su doveli do toga da je jeftinije praviti odjeću i druge proizvode u inostranstvu, mnoge fabrike u ruralnim područjima su zatvorene. Posljedica toga je da su brojni Amerikanci ostali bez posla.
Također su porasli i troškovi zdravstvene zaštite. Razlog za to je što smo prešli sa sistema u kojem je većina pomalo plaćala za zdravstvenu zaštitu, ali gdje brojni ljudi, kao što su stariji, nezaposleni i oni sa postojećim zdravstvenim problemima – nisu bili osigurani; sada, zahvaljujući Obamacareu, poskupjelo je osiguranje za neke ljude, ali to osiguranje sad svi imaju.
Povrh ove nesigurnosti u vezi poslova i zdravstvene zaštite, mnogi Amerikanci su gledali kako se imigranti iz drugih zemalja doseljavaju u njihove zajednice. Baš kao što neki ljudi u Sarajevu reagiraju kada se sretnu sa Arapom ili Amerikancem ili čak i sa osobom iz manjeg grada u Bosni, Amerikanci osjećaju nervozu dok gledaju kako im se zajednice mijenjaju.
Ukratko, većina Amerikanca je uplašena. Osjećaju kao da ljudima na sjeveroistoku, prije svega u prijestolnici, nije dovoljno stalo do njih i da ih gledaju sa visine – i u pravu su. Donald Trump zna to i kao kandidat im je obećao da će vratiti poslove, promijeniti zdravstvenu zaštitu da bude onakva kakva je bila te da će smanjiti imigraciju. Obećao im je da se brine za njih, da nije poput drugih političara koji su već u Washingtonu. I to je razlog zašto je pobijedio.
Nepoznavanje drugih
Većina Trumpovih pristalica nemaju prijatelje koji su imigranti ili muslimani. Oni ne znaju da njegove riječi užasavaju imigrante ili muslimane, da se zbog tih riječi ne osjećaju dobrodošlim. Nije njihova krivica što ne znaju kako se osjećaju imigranti i muslimani.
U Americi, baš kao i u Bosni, imamo sistem koji pokušava da ljude različitih rasa, klasa i porijekla drži razdvojenim korištenjem segregacije u stambenim naseljima i u školama. Oni od nas koji su rođeni u bogatijim porodicama ili u urbanim sredinama su sretni što su imali priliku da se upoznaju sa ljudima drugačijih kultura – i da shvate da glasanje za Donalda Trumpa ugrožava sigurnost njihovih prijatelja.
Oni od nas koji nemaju prijatelje drugačijeg porijekla ne shvataju da je Trumpova retorika opasna. Kazala sam porodičnom prijatelju da moja najbolja prijateljica, muslimanka iz Bosne, ne želi da dođe u Ameriku ako Trump pobijedi, jer bi se brinula za svoju sigurnost. Moj prijatelj je bio šokiran. On nikad prije nije razmišljao o tome kako je Trump predstavljao mržnju prema drugačijim grupama. U stvarnosti, on nikad nije razmišljao o Trumpu iz perspektive bilo koga drugog osim iz perspektive sredovječnog bijelca.
Što me dovodi do pitanja: šta sada? Dok sam čitavu proteklu godinu predavala, radila i živjela u uglavnom muslimanskoj zajednici, pitala sam se kako mogu promovirati pozitivnu sliku o SAD-u među mojim studentima, kada bi oni upalili televizore i vidjeli skupove ljudi koji navijaju za demagoga koji je htio da protjera ljude njihove vjere iz Sjedinjenih Američkih Država?
Kako se mogu vratiti u SAD, gdje mnogi ljudi koji nikada nisu ni upoznali nekog muslimana dijele neuke poruke pune mržnje o grupi ljudi koji su mi pružili samo ljubaznost, gostoprimstvo i ljubav? Da budem iskrena, drago mi je što moj posao nije da ove godine promoviram SAD u inostranstvu. Drago mi je što nisam morala danas ući na Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, jer je moja zemlja užasno iznevjerila muslimane i potencijalne imigrante, zbog čega se stidim.
‘Velika’ Amerika
Ipak, da se ovog trenutka nalazim u Bosni, ovo bih rekla: Amerika ne mora biti “velika” ponovo. Kao što je moj heroj Hillary Clinton kazala, Amerika je velika jer je Amerika dobra. Ako ovo sada čitate u Bosni, znajte da ako ikad dođete u Ameriku – bez obzira koje ste vjere ili ako nosite hidžab – većina ljudi će vam pružiti dobrodošlicu i htjet će naučiti više o vama. Na prvi pogled mogu djelovati kao da im je nelagodno – baš kao što je mojim studentima na početku bilo nelagodno kad su mene upoznali – ali je to zato što nikad prije nisu upoznali nekog vaše vjere.
Biće vam dopušteno da uđete u moju zemlju i biće vam pružena dobrodošlica. Ustvari, savjetujem vam da aplicirate za stipendije i studijske programe u SAD-u sada više nego ikad prije. Od vitalne važnosti je da se podrži razmjena koja povezuje ljude različitog porijekla. Tek onda kad upoznamo jedni druge, možemo se razumjeti.
Što se tiče Amerikanca koji su ovo pismo pročitali, završit ću ga s pričom za vas. Jedan srednjoškolac s kojim sam kratko radila u Bosni – pametni, zabavni i talentirani mladić David – na društvenim mrežama je napisao kako je Trump uspio postići da Amerika ponovno mrzi. Komentirala sam na njegov status, kazavši da su me rastužili izbori i da se ja (i mnogi drugi Amerikanci) žestoko ne slažu sa tim stavom, te da je uvijek dobrodošao u Ameriku. David je odgovorio: “Da vjerujem da svakog Amerikanca zastupa ovaj monstruozni predsjednik, ne bih pokušavao da steknem fakultetsko obrazovanje u ovoj zemlji”.
I, dame i gospodo, sve je rečeno. Voljeli vi Trumpa ili ne zbog njegove unutrašnje politike, njegov međunarodni imidž je katastrofalan. Zbog tog imidža, pametni mladi studenti kao što je David, koji bi bez sumnje pozitivno doprinijeli uspjehu Amerike, boje se doći u našu zemlju.
Ovu zemlju su izgradili imigranti koji su napustili svoje domovine kako bi tražili bolje živote i prilike ovdje. Ona je velika zbog njihovih žrtava – ne treba nam demagog da je učini “velikom” ponovo.
(Profesorica Alexandra Hartley je predavala u Bosni i Hercegovini)
visoko.ba/aljazeera.net/balkans
