BiHPolitikaPiše Suad Beganović: SDA logika i njena antidržavnost

Piše Suad Beganović: SDA logika i njena antidržavnost

Stranka demokratske akcije nastala je usljed težnje nekolicine ljudi, okupljenih u organizaciju Mladi muslimani, da probude nacionalni romantičarski interes kod Bošnjaka. Izetbegović, Gavrankapetanović, Latići i ostali su na takvim temeljima izgradili, od vjerskog pokreta, stranku koja se u godinama rata profilirala kao vjerski i nacionalni pokret, pri čemu će ovaj nacionalni atribut ojačati u godinama koje slijede, a vjerski će se zadržati kao popratna nota koja u pučanstvu igra značajnu ulogu, ali u retorici lidera varira i slabi.

Alija Izetbegović biće prvi i posljednji lider koji će imati imidž skromnog vjernika, a pri tome borca i mučenika za bošnjačku nacionalnu stvar. Život, zaleđe mladomuslimanstva, stil, govor i rat dat će mu obol u kojem se Alija Izetbegović nameće intelektualcem, vjernikom i liderom što prelazi u kult ličnosti etabliranjem SDA kao najmoćnije stranke.

No, promjenom lidera SDA na čije čelo dolazi Sulejman Tihić, ovaj imidž se mijenja i Tihić ne može zadovoljiti portret vjernika, intelektualca i lidera u jednoj osobi. Njegova politika se kreće u smjeru sekulariziranja stranke. Nastavljajući se na njegovu politiku državotvornosti, koju je ozbiljno i pomno gradio, ali i zapostavljanje religijskog dijela, diskrepanca između ta dva narativa se povećava. Istovremeno, niz faktora na bošnjačkoj političkoj sceni slamat će i donositi nove stranke i lidere. U jednom trenutku SDA će ponovo postati neprikosnoveno prva stranka bošnjačkog korpusa, ali sa malim promjenama.

Politika privatizacije koju će sprovesti SDA, pri čemu se sada mora uzeti u obzir niz čelnih ljudi unutar nje, a ne samo lider, promijenit će moralni habitus na kojem se SDA gradila neposredno poslije rata kroz političku viziju Alije Izetbegovića. Naime, pljačkaška privatizacija podrivat će ovaj religijski i moralni obol sve do ukidanja tog političkog kapitala kojim se služio Izetbegović stariji. Istovremeno, SDA će insistirati na religijskom narativu što će pokrenuti cinički rad historije. Isti ljudi koji su sprovodili privatizaciju i stvorili društvo grabežljivosti, darvinizma, klijentilizma, do parolaške površnosti će dovesti religioznost pozivajući se na islam i ceremonijalno se pojavljujući na vjerskim manifestacijama. Proces će se pokazati kao već etabliranim dolaskom Bakira Izetbegovića na čelo stranke i dolaskom Sebije Izetbegovića na čelo KCUS-a, čime se klijentilizam pokazao dominirajućim principom, a moralni naputak dalekom prošlošću. Ilustrativno, njihova vjera će na kraju završiti sa VIP sjedištima usred Begove džamije. Bakir Izetbegović će u potpunosti uesti paradnost vjere u politiku, teokratizirajući partiju, ali će se u tome moralni sunovrat pokazati utoliko većim zbog ciničkog odjeka koji je proizvodio u javnosti.

Uporedo, dvije decenije koncentracije moći oko privatizovanog kapitala i političkog organiziranja tih moćnika oko SDA temeljno će promijeniti tu stranku. Ona će prestati biti bošnjački nacionalni pokret, i postat će klijentilistička stranka koja služi isključivo za vlastite interese. Kada Bakir Izetbegović optužuje Dinu Konakovića da je iskoristio stranku za vlastite interese, zaboravlja da se ta fraza stalno čuje iz redova SDA prema svim članovima koji su je napustili. Nadalje, postavlja se pitanje, ko je kriv za takvo stanje? Da li je upravo SDA stvorila takvu strukturu, takve odnose unutar sebe koji će proizvesti jednog Mirsada Kukića protiv kojeg sada vode borbu?

Pretvaranje stranke u klijentističku i interesnu mrežu vidljivo je i na primjeru javnih firmi i birokratskog aparata. Odaje se jasnim svakom građanu da za SDA glasaju samo njihovi klijenti u Telekomu, opštinama, Elektrodistribuciji itd. Kako nijedan proces ne može teći bez da priziva drugi, SDA će postati stjecište raznih interesnih miljea, od kojih su neki povezani i sa krimi miljeom, pa je tako bačena bomba na diskoteku Mirsada Kukića tek potvrda ozbiljnosti unutarstranačkog sukoba, pri čemu obični ljudi mogu postati i kolateralne žrtve.

Klijentistička organizacija SDA potpuno će promijeniti političku viziju unutar nje. Sukobi koji trenutno traju  morali su se desiti logikom preplitanja i sudaranja interesa unutar iste strukture, a koja je koncentrisala previše moći za sebe. SDA će tako zapasti u ubjedljivo najtežu krizu od svog osnivanja.

Napuštanje nekih članova poput Kasumovića u Zenici i Babić u Visokom, Hadžibajrića u Sarajevu načet će ovu krizu uz poznatu aferu četiri disidenta, od kojih će ostati Senad Šepić kao najbitnija figura. Napomenimo i činjenicu da su uhapšeni bili Zukić, Kukić, Sarajlić. Ona će biti produbljena sukobom u TK gdje će se sukobiti Bego Gutić i Mirsad Kukić. Do kulminacije će doći nakon što je Dino Konaković svoj sukob sa Ćesirom i ekipom završio davanjem ostavke na sve pozicije unutar stranke. Na Face TV će izjaviti kako napušta i stranku totalno, da bi reagovala cijela SDA, od Bakira Izetbegovića do Asima Sarajlića, koji mu je sa optuženičke stolice očitao lekciju o moralu. Do usijavanja će doći padom Vlade TK zbog Kukića. Ukoliko se isto desi i sa Vladom Kantona Sarajevo, moći će se i definitivno potvrditi da je pod palicom Bakira Izetbegovića SDA doživjela katastrofu.

Zašto je ovaj sukob opasan za SDA?

Od vremena Alije Izetbegovića traje uvjerenje da svako ko napusti „najjaču stranku u Bošnjaka“ će završiti kao odsječena grana od stabla. Međutim, ta konstatacija više nije prihvatljiva. Naime, pretvaranjem SDA u klijentističku stranku, ona ima glasača onoliko koliko pojedini ljudi unutar same stranke mogu interesno vezati glasače plus religijski i nacionalni impuls. Osipanje pojedinih članova se moglo nadokanditi ozbiljnom agitacijom džemata i religijskih institucija koje su u takvim slučajevima (ili slučajima poput pada na izborima) preko religijskog i nacionalnog diskursa ujedinjavali glasačko tijelo. To je značilo da SDA ne brine o odlasku svog člana, sve dok zadržava glasačku bazu koja je za njih bila vezana i religijski, i nacionalno i interesno. Moć je tako ostajala u rukama SDA.

Situacija je promijenjana utoliko što sada postoji druga stranka unutar istog nacionalnog korpusa koja već ima moć, što je SBB, ali i činjenicom da klijentistički ustrojena SDA sada gubi svoju bazu svaki put kada neki čelnik povuče za sobom svoje klijente. Upravo to je slučaj Mirsada Kukića. Zaključno, SDA će po prvi put, uprkos pomoći džematskih organizacija, gubiti svoju glasačku bazu, a o obimu tog gubitka se ne može govoriti precizno.

Kako nevolja ne dolazi sama, svi sukobi unutar SDA i njeno pretvaranje u mrežu interesa učinilo ju je nedržavotvornom strankom što se poklopilo sa trenutnom ustavnom krizom. HDZ, njen koalicini partner, partner u slučaju akciza i budžeta odlično je shvatio novu politiku Bakira Izetbegovića i njegove stranke. Tako HDZ i prilazi SDA kao klijentističkoj stranci sa kojom se dogovara samo oko novca, dok nacionalno pitanje i separatizam uspješno uporedo realiziraju zahvaljujući antidržavnoj politici Bakira Izetbegovića, Denisa Zvizdića, Mirsada Kukića, odnosno, vrha stranke. Dapače, SDA će čak i pokušaj stabiliziranja države kroz prijedlog SDP-DF- bloka o Izbornim jedinicama odbaciti. Tako će se kriza nastaviti i unutar Federacije i unutar SDA.

Čelična snaga moći i novca više nije samo na strani SDA. Zbog toga slučaj Konaković postaje ozbiljnijim nego bi bio prije. Naime, iako Konaković nema tu moć, on paradira na cijeloj jednoj koloni promjena. Ukoliko Konaković i nema novac, imaju ga Radončić, kao i Kukić. Također, Babić i Kasumović su pobijedili i za 4 godine mandata će okupiti dovoljno moći oko sebe da oduzmu malo od glasačke baze SDA. S obzirom da svi navedeni akteri dolaze iz iste stranke, njima se neće moći pripisati ni antibošnjaštvo niti nacionalna izdaja. Dapače, oni su najopasniji protivnici. Sa svim tim problemima SDA izlazi u politiku na Federalnom nivou gdje trenutno traje kriza.

SDA je zbog sukoba unutar sebe, zbog godina popuštanja HDZ-u, zbog neznanja Bakira Izetbegovića, zbog njegovog skrivanja istine kao u slučaju Revizije tužbe, zbog djelovanja Sebije Izetbegović, zbog sukoba sa SBB postala nedržavotvorna stranka koja nema nijednu polugu vlasti kojom će zaustaviti HDZ u pohodu teritorijalizaciju Trećeg entiteta kroz Izborni zakon, pri čemu taj enititet ostaje formalno nerealiziran, ali postojan kroz vječno participiranje HDZ-a u vlasti.

Previranja unutar SDA nude partijama lijevog bloka mogućnost da rade na politici stabilnosti države i institucionalnom jačanju, bez naročitog uplitanja u trenutna previranja. Oboreni prijedlog o Izbornim jedinicama bio je jedan korak ka tome. Istovremeno, društvo se stabilizira kroz podizanje socijalne pravde i pravilnu raspodjelu bogatstva. Time bi stranke ljevice prevazišle zamku klijentilizma i unutar sebe stvorile državotvornu klimu koju bi reflektovali na samu politiku i vlast. Istovremeno, nedovoljna sjedinjenost ljevice otvara mogućnost da ponovo pokrenu pitanje lijeve koalicije koju bi ponudili i Našoj stranci. Time se bi u određenoj mjeri mogla pobijediti i demotiviranost glasača ljevice, te pokazati spremnost u trenutku krize za politikom stabilnosti.


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE