Pećanin: Entropija sistema – ne funkcionišu temeljne institucije i organi

Za Rezime sedmice Senad Pećanin odgovara: Je li ovo bila godina napretka, zastoja ili nečeg trećeg, kako funkcioniše vlast, šta bi on da je na mjestu stranaka Trojke, šta se desilo s pravosuđem, izbor rektora UNSA, direktora KCUS-a, vodstva FSKS-a – zašto su to trakavice? Ali i upozorava: Pritisci na novinare dosegnuli su nivo da ugrožavaju temelje profesije, imamo univerzitete koji ne bi zadovoljili kriterije ni u najnerazvijenijim afričkim državama, uputa Naše stranke ne bi pala na pamet ni liderima Centralnog komiteta Saveza komunista, Regionalna advokatska komora Sarajevo se bruka.

Nema elementa niti činjenica koji bi ukazivali na neispravnost ili pogrešnost ocjene da je ovo bila jedna od godina ne samo zastoja – nego regresije na putu Bosne i Hercegovine u evropskim integracijama, kazao je Pećanin.

„Početkom godine bilo je gromoglasno najavljivano usvajanje čak 58 reformskih zakona – od toga smo dobili pet u proceduri, od kojih dva bitna zakona ovih dana nisu usvojena. Mislim da se radi o jednoj potpuno atrofiji političke garniture na vlasti koja ne samo da nije u stanju da odgovori izazovima i složenim zahtjevima za integraciju u EU i NATO – već i o kompletnom funkcionisanju vlasti na nivou države i FBiH. Mislim da je situacija porazna i mislim da nikada poslije rata Bosna i Hercegovina nije imala tako lošu konfiguraciju političkih aktera u vlasti“.

Nema iznenađenja, slaže se Pećanin, što Zakon o vinu i još tri zakona, od kojih je u jednom navedeno da će novi biti usvojen za godinu dana, nisu bili dovoljni za bezuslovno otvaranje pregovora s EU-om.

„Mi smo daleko bili od kriterija koje su bili davno normirani i predviđeni u etapama tih evropskih integracija Bosne i Hercegovine. Ova vlast funkcioniše samo u situacijama kada se radi o ličnom interesu ili interesu konglomeracija na vlasti. Posljednji primjer je odluka o kupovini zgrade vrijedne čak stotinu miliona maraka od kuma Milorada Dodika. U Federaciji nema efektivnih normativnih akata koji bi omogućili nabavku lijekova za najteže pacijente u bolnicama. Ko zna koliko je desetina ili stotina ljudi umrlo zato što nadležni nisu proceduralno to završili. U jednom trenutku je premijer Nermin Nikšić rekao je da pare postoje, ali da su problem akti. Kada ono što je krucijalno za budućnost ove zemlje i za sve njene građane ostaje u drugom planu, nad pojedinačnim interesima grupacije na vlasti – onda je to zaista katastrofalno. Imate onu zaista sramnu odluku Vlade Federacije, premijer Nikšić i potpredsjednik Vlade Vojin Mijatović o kupovini skupocjenih ‘tuarega’, od kojih jedan košta 200-250 hiljada maraka. Ili odluka Vlade Federacije da, prvi put od kako postoji Federacija BiH, od 1994., formiraju se uredi dopremijera Vlade Federacije. To su nova zapošljavanja, to su novi troškovi na budžetu. Da će minimalac biti 1000 maraka – od toga nije bilo ništa. Sada najavljuju, kao dio paketa fiskalnih reformi, promjenu neoporezivog dijela plaća – ne kroz zakonsku proceduru kroz parlament, nego kroz uredbu Vlade. I povrh svega je proglašavaju tajnom“.

Bilo bi sjajno vjerovati evropskim diplomatama koji kažu da je u posljednjoj godini napravljen veći pomak nego u posljednjih deset, kaže Pećanin.

„Nažalost, pitanje je da li treba vjerovati takvim izjavama ili vlastim očima. Jasno je da je Bosna i Hercegovina na začelju svih zemalja po mnogobrojnim parametrima vezanih za evropsku integraciju. Prosto je jasno da je EU, nažalost, u ovom složenom geopolitičkom trenutku na silu proizvodi stvarnost koja ne postoji“.

Što se tiče odbijanja zastupnika iz RS-a da razmatraju zakone o ličnim podacima i graničnoj kontroli, iako su oba rješenja usvojena prethodno u Vijeću ministara BiH, očito da je to da se radi o koaliciji koja opstaje samo na ostvarivanju vlastitih interesa najviših činilaca vlasti, kazao je Pećanin.

„Svoj interes za fotelje pretpostavili su bilo kojem zajedničkom interesu svih građana Bosne i Hercegovine. Ono što je u interesu Milorada Dodika i Dragana Čovića, to prolazi, a sve ono što je što je interes većine građana u državi ili u Federaciji – te stvari su na čekanju, uključujući i sramotni, sa tako teškim pogubnim posljedicama po ekonomiji u BiH, slučaj sa recimo renoviranjem dijela pruge kod Jablanice“.

A da je on na mjestu stranaka Trojke?

„Vodio bih računa o tome da na onim mjestima koja su najznačajnija dođu ljudi sa potrebnim znanjem, obrazovanjem, iskustvom i moralnim sistemom vrijednosti koji je neophodan za odlučivanje o interesima građana ove zemlje. U psihologiji postoji jedan Dunning-Krugerov efekt, koji koji govori o tome da ljudi niskih sposobnosti su skloni neopravdanom vjerovanju i precenjivanju vlastitih sposobnosti. Od ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića do izbora gradonačelnika Sarajeva – svi elementarni kriteriji za izbor ljudi na najznačajnije funkcije u državi srozani su na najniži nivo. Nismo se, barem poslije rata, nikada mogli pohvaliti da se radilo o izuzetno visokim kriterijima, ali nivo na koji danas srozano govori o potpunoj entropiji sistema“.

Sjetio se Pećanin riječi Abdulaha Sidrana – da je naša propast bila definitivna onog trenutka kada smo lopove počeli nazivati kontroverznim biznismenima. Ili političari…

„Evo, pogledajte, molim vas, ministar unutrašnjih poslava, ministar policije u Federaciji BiH, Ramo Isak“.

Pravosuđe je već godinama ključni izvor i generator kriza i stanja u bosanskohercegovačkom društvu, tvrdi Pećanin.

„Niko neće da kaže – car je go. Čuvena reforma pravosuđa, uz veliki angažman međunarodne zajednice, definitivno je propala i ne samo da nije donijela željene rezultate već je devastirala i ono malo autoriteta koji je pravosudni sistem BiH uživao među građanima. Ponekad u šali kažem da da je naša praksa pokazala da smo mi u stanju i čekić pokvariti. Mislim prije svega na činjenicu da je ustanovljenjem Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH bila stvorena jedna normativna pretpostavka za poziciju sudova i tužilaštva kakvu možete naći malo gdje u svijetu – lišeno potpuno utjecaja izvršne i zakonodavne vlasti. Predlagači su omogućili sudijama i tužilacima da između sebe, upravo kroz VSTV, biraju najprofesionalnije, najiskusnije, najbolje, najodgovornije, najmoralnije osobe za vršenje tih odgovornih funkcija“.

A visoke plate…

„I ne samo to. Od toaleta u sudovima do sudnica. Ja ulazim u sudnice u cijeloj BiH i mogu vam reći da je to izuzetno visok nivo u odnosu na stanje infrastrukture i svim ostalim djelatnostima ili granama vlasti. Nažalost, VSTV je postao instrument politike. Vrhunac je bio kada je VSTV, nakon što je pokazano u medijima da je tadašnji predsjednik Milan Tegeltija angažovao se lično iz nečasnih razloga, zbog mita koji je jedna stranka u postupku tražeći njegov pritisak na sudiju koji je vodio postupak – stao u njegovu zaštitu“.

Pećanin je naglasio da bi fokus angažmana međunarodne zajednice, a i svih onih kojima je u interesu izgradnja pravne države i vladovina prava u ovoj državi, moralo biti omogućavanje rada tužilaštva bez uplitanja političkih aktera u BiH.

„Nažalost, danas je skoro postalo javna tajna da stranke i pojedini politički lideri u sudu imaju svoje tuživoce, sudije koji sude u skladu sa njihovim interesima, a ne vodeći računa o zakonu“.

Ipak, kaže, postoji u sudovima i tužilaštima Bosne i Hercegovine veliki broj izuzetno dobrih profesionalaca, odgovornih sudija i tužilaca.

„Nažalost, kao i u mnogim drugim sferama, ali u ovoj sa najpogubnijim posljedicama po čitavo društvo, ti ljudi su skrajnuti i politika je ovladala pravosuđem. Posljedice toga svi svakodnevno osjećamo – ali, upravo što je govorio Srđa Popović, obaveza je da svi učinimo onoliko, svako u svom domenu i koliko je moguće, da se ponašamo i da radimo kao da živimo u uslovima vladavine prava, u pravnoj državi, jer je to jedini način za jedno pravosuđe koje će biti u funkciji očuvanja zakonitosti i vladavine prava u BiH“.

Federalni USKOK neće donijeti ništa dobro, smatra Pećanin.

„Milorad Dodik je, unatoč protivljenju VSTV-a, napravio u Banjoj Luci specijalno tužilaštvo, postavio je na čelo budućeg presjednika VSTV-a Milana Tegeltiju. Potrošeni su milioni, nekoliko godina je na papiru postojalo to tužilaštvo sa rezultatima nula. Bojim se da ista situacija sada će slijediti sa najavom federalnog USKOK-a. Mi samo gomilamo instituciju u uvjerenju da time činimo nešto. Naš problem nije nepostojanje zakona i institucija, već činjenica da se ti zakoni ne primjenjuju u institucijama koje su nadležne za to. Prije deset godina je formiran pod velikim pritiskom američke ambasade i uz njihovu pomoć formiran državni Ured za boru protiv korupcije. Neka mi neko pokaže jedan predmet u kojem je taj ured opravdao svoju ulogu. Troškovi postojanja, formiranja, zgrade, uposlenika tog ureda se mjere stotinama miliona maraka do danas – potpuno bespotrebno. Prije nekoliko godina razgovarao sam privatno sa direktorom tog ureda koji mi je rekao da je tada u tom trenutku bilo zaposleno oko 40 ljudi – rekao je da je njihov učinak ravan nuli“.

Izbor rektora UNSA je samo kockica u mozaiku činjenice da ova vlast nije u stanju provesti ni ono što bi u normalnim demokratskim državama bilo stvar procedure i legitimnog postupka, legalnog postupka u institucijama i organima

„Sa istim, sramnim i pogubnim, posljedicama imamo trakavicu izbora generalnog direktora KCUS-a. U Kantonu Sarajevu fudbalski izbori ne mogu biti legalno provedeni“.

Daleko smo od toga da intelektualci, univerzitet, akademska zajednica imaju onu ulogu kako bi i trebala imati u jednom sretnom, uređenom, demokratskom društvu, kaže Pećanin.

„Naš obrazovni sistem, posebno u visokom školstvu, sa tolikim brojem privatnih fakulteta, sa tolikim brojem fakulteta, čak i univerziteta, koji ne bi zadovoljili kriterije za svoje postojanje ni u najnerazvijenijim afričkim državama, pogotovo u zemlji koja pretendira na članstvo u EU – porazni su“.

Pećanin je istakao da je danas advokat, da se ne bavi profesionalnom novinarstvom više od deset godina, ali i da smatra da su pritisci na novinare dosegnuli nivo da ugrožavaju temelje profesije

„Novinarima se prijeti smrću. Ja moram posebno da istaknem, sa velikom zabrinutošću i uz veliko priznanje, kolegi Avdo Avdić, gdje je, zahvaljujući intervenciji međunarodnih policijskih struktura, objelodanjeno da je pripremana njegova likvidacija. Mislim da ulazimo u jednu novu fazu u kojoj rijetki novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom, koji istražuju organizirani kriminal, postaju vrlo lako mete takvih grupa. Mislim da novinarstvo, zarad interesa čitavog društva, zaslužuje najveću moguću zaštitu u obavljanju svog posla“.

Kad je riječ o dopisu Naše stranke za medije o slučaju Bojana Bošnjaka, ističe da se čelnici te stranke ograđuju, ali niko ne podnesi ostavku.

„Ili da izađe i da kaže ko je autor, čija je ideja… Poražavajuće je to, posebno što se radi o stranci koja sebe kiti atributima liberalne stranke, sa najvišim vrijednostima demokratskog društva, slobode izražavanja, govora, okupljanja. To je samo još jedan dokaz apsurda po kojem oni od kojih se očekivalo puno nakon smjene jedne vlasti, da će donijeti boljitak u svim sferama, ne samo da to nisu učinili – već su otišli korak unazad. Kad sam počinjao se baviti novinarstvom, to je druga polovina osamdesetih godina, takva uputa ne bi pala na pamet liderima Centralnog komiteta Saveza komunista. Prije da, ali ja sam imao sreću da svoju novinarsku karijeru počnem u vremenu kad je taj represivni metod komunističke partije već bio na izdisaju“.

Pećanin je govorio i o sankcijama Regionalne advokatske komore Sarajevo zbog istupa u vezi sa predmetom Fadila Novalića.

„Rado ću govoriti, ali moram da kažem da mi je malo neugodno zato što se radi o meni. Bio bih sretniji da se radi o nekom drugom kolegi pa da ja govorim. Ono što je mene šokiralo i zaista je tragično – da jedna organizacija, kakva je Regionalna advokatska komora Sarajevo, koja bi trebala predstavljati pravnu savjest, pravnu svijest, pravno znanje čitavog društva, javnost obavještava o činjenici da ću ja biti sankcionisan kao advokat zbog obavljanja advokatske dužnosti bez vođenja ikakvog postupka. Aktima advokatske komore regulisani je disciplinski postupak. Svako ko misli da je advokat u vršenju svog posla povrijedio kodeks advokatske etike, ima pravo da podnese prijavu disciplinskom sudu advokatske komore. Disciplinski sud dostavlja prijavu advokatu protiv koga je podnesena, traži od njega izjašnjenje. Kad advokat da izjašnjenje, onda disciplinski tužilac odlučuje da li će da odbaci, da ne ide u postupak ili da ide u postupak, podiže optružnicu, zakazuje se pripremno ročište, vodi se postupak, donosi se prvostepena presuda, drugostepena, konačna. U svakom postupku, pa i kada se radi o postupku protiv masovnih ubica ili ratnih zločinaca, postoji nešto što se zove presumpcija nevinosti. Puno kolega je bilo šokirano. Da se radi o udruženju navijača ili poljoprivrednika, koji nisu vezani za pravo, da u svom saopštenju kažu unaprijed da ću biti osuđen u postupku o kojem nisam ni obaviješten, u postupku koju nije ni počeo, u postupku u kojem mi nije pružena mogućnost da se izjasnim na navode o navodnom kršenju kodeksa – to je poražavajuće. Ja previše imam godina da mi nije jasan kontekst zbog čega se to učinilo, zbog čega se bruka, rekao bih, Regionalna advokatska komora Sarajevo, ali to je jedno sredstvo pritiska iz javnosti dobro poznatih razloga“.

Visoko.ba/federalna.ba