Paulo Koeljo: Kako putovati

1) Izbjegavajte muzeje. Ovaj savjet može zvučati nerazborito, ali da ga razmotrimo za čas: kad se nađete u nepoznatom gradu, nije li mnogo zanimljivije procunjati i osjetiti njegovu sadašnjost nego tragati za prošlošću? Neki osjećaju obavezu da posjete muzeje jer su od prvih godina učeni kako se putovanje svodi na pribjegavanje ovakvom obliku kulture. Ne želim da dovodim u pitanje važnost muzeja, ali posjeta njima zahtijeva vrijeme i objektivnost – morate znati šta želite da vidite jer ćete u suprotnom osjećati da ste vidjeli jedan broj stvari koje su od temeljne važnosti za vaš život, ali nećete znati šta ste u stvari vidjeli.

2) Posjetite barove. To su mjesta gdje se odvija život, ne u muzejima. Barovi nisu disko klubovi, već mjesta na kojima se ljudi susreću da popiju piće i provedu neko vrijeme, kao i mjesta na kojima su ljudi uvek raspoloženi za ćaskanje. Kupite novine i sjedite u stranu gledajući ljude koji dolaze i odlaze. Ako neko započne razgovor – nema veze o čemu – jednostavno se priključite: ne možete procijeniti koliko će lijep neki put biti ako gledate samo prvih nekoliko metara.

3) Uspostavite kontakt. Najbolji turistički vodič je neko ko živi u toj oblasti, zna puno o njoj, ponosan je na svoj grad, ali ne radi za neku turističku agenciju. Izađite na ulicu i nađite nekoga sa kim bi voljeli da porazgovarate i uputajte ga nešto (“Gdje mogu da nadjem katedralu?” “Gdje je ovde pošta?”). Ako ne upali, odaberite nekoga drugog. Tvrdim vam da ćete do kraja dana imati sjajno društvo.

4) Putujte sami, ili sa partnerom ako ga imate. Ovakav način putovanja zahtijeva malo više truda, jer niko drugi neće brinuti o vama, ali je to jedini način da ostavite iza sebe sopstvenu zemlju. Grupna putovanja su samo nedovoljno prikriven način da otputujete u inostranstvo i tamo pričate svojim jezikom, pratite uputstva i savjete vodiča i više pažnje poklanjate tračevima nego mjestima koje obilazite.

5) Ne pokušavajte da poredite. Ne poredite ništa – niti cijene, ni čistoću, kvaltet života, saobraćaj – ništa! Ne putujete da bi dokazali da živite u boljim uslovima nego drugi; vi ste tamo najprije da saznate kako drugi ljudi žive, šta možete od njih naučiti, kakva je njihova svaodnevica i šta je za njih od izuzetne važnosti.

6) Pođite od ideje da vas svako razumije. Čak i ako ne govorite jezik zemlje koju posjećujete, nemojte biti zabrinuti: ja sam bio na mnogo mjesta gdje mi je bilo nemoguće da komuniciram rečima, ali sam uvek uspijevao da dobijem pomoć, uputstvo kuda da idem, korisnu preporuku pa čak i “nadjem srodnu dušu”. Neki ljudi misle da će putujući sami otići na put na kome će zauvijek biti izgubljeni. Sve što vam je potrebno je hotelska kartica u džepu u slučaju da je neophodno da uhvatite taksi i uputite taksistu gde da vas odveze.

7) Ne kupujte previše. Trošite novac na stvari koje ne morate nositi: veče u pozorištu, obrok u restoranu ili izlet. U današnjem globalizovanom svijetu Interneta, možete kupiti sve što vam je potrebno a da ne platite prekomjerni prtljag.

8) Ne pokušavajte da obiđete cijeli svijet za mjesec dana. Mnogo je bolje provesti četiri ili pet dana u jednom gradu nego obići pet gradova u jednoj sedmici. Svaki grad je kao jogunasta žena i dozvoliće vam da je zavedete i otkriće vam se u potpunosti samo onda kad mu to bude po volji.

9) Putovanje je avantura. Henri Miler je rekao da je mnogo važnije otkriti crkvu za koju niko nikada nije čuo, nego otići u Rim i osjetiti se obaveznim da posjetite Sikstinsku kapelu zajedno sa još 200.000 turista koji vam vrište u uvo. Obiđite Sikstinsku kapelu, ali takođe proskitajte ulicama, istražite prolaze i dozvolite sebi da upijete slobodu traganja za nečim što ne prepoznajete, ali sa sigurnošću da ćete to naći i da će vam to otkriće promeniti život.