Gradska uprava Visoko objavila je program obilježavanja 3. maja – Dana otpora agresiji na području Grada Visoko u 2021. godini. 3. maj – Dan otpora agresiji na području Grada Visoko, obilježit će se sljedećim aktivnostima:
Ponedjeljak, 03.05.2021. godine:
10:00 sati –Prijem Gradonačelnika za delegacije Koordinacionog odbora boračkih udruženja i organizacija Grada Visoko
11:00 sati – Polaganje cvijeća:
– Spomen kosturnica borcima NOR-a ,
– Spomen obilježje šehidima i poginulim borcima,
– Trg žrtava genocida u Srebrenici
Teleći kotleti u umaku su jelo koje se priprema uz malo truda, a rezultati svakako budu sjajni. Za današnji iftar pripremite upravo ovo ukusno i nadasve hranjivo jelo.
Crveno meso je jedna od najhranjivijih namirnica. Sadrži vitamine, minerale, antioksidanse i razne druge hranljive sastojke koji mog utjecati na zdravlje. Zbog čega je teletina odličan odabir za zadovoljavanje naših dnevnih potreba za ovim sastojcima.
Teleći kotleti u umaku ne zahtijevaju znatno kulinarsko umijeće, a jedino što je važno kod ovog jela jeste spretno isjeći kotlete na debljinu od samo 6 milimetara, a da se meso ne potrga.
Sastojci:
Šest telećih okruglih kotleta istučenih do debljine 6 mm, 1/2 šolje brašna za sve namjene, so i biber, 4 kašike neslanog maslaca, 2 kašike maslinovog ulja, 1 1/4 šolje domaćeg pilećeg temeljca ili konzervirane pileće supe, 1 limun, 1 kašika svježeg limunovog soka, 2 kašike nasjeckanih listova peršuna.
Priprema:
Začinite teletinu s obje strane solju i biberom te brašnom, uklonite višak pa ostavite na tanjir.
U tavi na srednje jakoj vatri ugrijte 2 kašike maslaca i ulje. Dodajte teleće kotlete pazeći da ne pretrpate tavu.
Pržite ih dok ne porumene s obje strane. Premjestite na pleh i prekrijte dok ponavljate isto na preostalim komadima teletine. Ako je potrebno, dodajte još maslaca i ulja u tavu.
U tavu dodajte temeljac i kriške limuna te pustite da provri. Kuhajte oko 5 minuta, zatim dodajte preostale 2 kašike maslaca, limunov sok i peršun te začinite solju i biberom. U tavu vratite kotlete, okrenite ih da ih premažete umakom te kuhajte još 20-ak minuta.
Kotlete izvadite na tanjir pa prelijte preostalim umakom i odmah poslužite. Prijatno!
Premijer Zeničko-dobojskog kantona Mirnes Bašić i predsjedavajući Skupštine Ćazim Huskić uputili su čestitku građanima povodom 1. maja – Međunarodnog praznika rada.
Navode da Prvi maj simbolizira dostignuća, odnosno žrtve koje su pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava.
– Ta borba nas treba potaknuti da radom, vlastitim zalaganjem i pozitivnom energijom, a u ovom trenutku i s velikom solidarnošću, prebrodimo tešku krizu te potom nastavimo da stvaramo stabilno ekonomsko okruženje u kojem će zadovoljni biti i radnici i poslodavci – navodi se u čestitki.
Podsjećaju da Međunarodni praznik rada drugu godinu obilježavamo u okolnostima pandemije koronavirusa koja se negativno odražava na sve oblasti, a posebno privredu i radna mjesta, te da je Zeničko-dobojski kanton čvrsto opredijeljen da interventnim mjerama ublaži posljedice, što je pokazao i prošle godine konkretnim programima pomoći privredi koja nije samo pokretač razvoja ovog kantona, nego i snažan generator ekonomije države BiH.
Poručuju da su otvoreni za kvalitetan socijalni dijalog, što Vlada i Skupština pokazuju uvažavanjem i korektnim odnosom prema poslodavcima i sindikatima, kao socijalnim partnerima.
– Uz čestitke za Međunarodni praznik rada još jednom želimo potvrditi naše opredjeljenje i spremnost da zajedničkim snagama prevaziđemo novonastalu krizu i radimo na stvaranju boljeg ambijenta za rad i život u ZDK-u – stoji u čestitki.
Da u politici postoji život poslije smrti najbolji je dokaz Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), koja je posljednjih dana ponovo medijski hit nakon iznenađujućeg pojačanja iz komšijskog rivala na političkom spektru – Stranke demokratske akcije (SDA).
Dolazak Semira Efendića, mladog i ambicioznog načelnika sarajevske Općine Novi Grad, upumpao je energiju u zaboravljenu i uspavanu, a podobro i marginaliziranu političku organizaciju bez koje se nekad nije mogla zamisliti nijedna vlast, nijedan upravni i nadzorni odbor, politički spin ili odgovor na njega, piše Klix.
Stranka za BiH petnaestak je godina bila nezaobilazan subjekt svih političkih dešavanja u našoj zemlji, od osnivanja 1996. godine sve do pada na izborima 2010. godine, bolje rečeno do poraza njenog osnivača, lidera i personifikacije cijele organizacije – Harisa Silajdžića u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva.
Kad je u oktobru 2010. godine “samo” 117.240 Bošnjaka i onih koji se tako osjećaju glasalo za Silajdžića te ga u utrci za drugi mandat u Predsjedništvu ostavilo iza novih zvijezda na političkom nebu Bakira Izetbegovića (SDA) i Fahrudina Radončića (SBB), popularni “Hare” dobio je 45 hiljada glasova manje od budućeg člana Predsjedništva, a od Radončića 25 hiljada. To se iz ove perspektive i gledajući tih 117.240 glasova i ne čini kao malo, ali je za SBiH i stranku tog profila to bio potpuni debakl.
Stranka za BiH živjela je cikluse, uspone i padove, u skladu sa statusom svog predsjednika, gdje su ostali ugledni članovi bili samo prateće osoblje kojem lider daje snagu i legitimitet. Posebno to dolazilo do izražaja u u kontekstu stalnog zapostavljanja razvoja lokalnih organizacija, stranačke baze – kičme svake prave i ozbiljne stranke. Kritičari su tih godina pisali da je Stranka za BiH = Haris Silajdžić, nešto što se posljednjih godina povlači za Demokratsku frontu i njenog lidera Željka Komšića.
A ta 2010. ne bi bila tako bolna da oni prethodni izbori 2006. nisu bili slavodobitni. Silajdžić je tada bio u punoj formi osvojivši svoj prvi i jedini mandat u Predsjedništvu s nevjerovatnih 350.520 glasova, sakupivši čak 200 hiljada glasaova više od kandidata i tadašnjeg predsjednika SDA Sulejmana Tihića (153.683) ili 233 hiljade više nego će sam osvojiti četiri godine kasnije.
Bila je to Silajdžićeva osveta nakon poraza četiri godine ranije od Tihića sa samo 13 hiljada glasova razlike i odlaska u Istanbul kad je Stranku za BiH privremeno vodio Safet Halilović. Silajdžić se vratio u velikom stilu prvo oborivši “Aprilski paket ustavnih promjena” da bi onda izdominirao jednom od najboljih populističkih kampanja u historiji demokratije u našoj zemlji. Čuvena kampanja “100 posto BiH” u sebi je krila lajtmotiv Silajdžićevog cjelokupnog političkog angažmana, kao i same Stranke za BiH – ukidanje Republike Srpske.
Silajdžić je svih tih godina vukao stranku, kako stranačke liste na izborima, tako je i vodeći je od koalicije do koalicije stalno ostajao u vlasti. Ulazio je i u paktove s prirodnim saveznicima – SDA, kao i ljevicom – bivši dio platformske vlasti na početku milenija. Ljevici je tih godina bilo nezamislivo koalirati sa SDA te je SBiH bio nezaobilazan koalicijski partner za sve.
Zanimljivo je iz ove perspektive i vremenske distance uočiti da pad SBiH korespondira s odlukom lidera ljevice Zlatka Lagumdžije da nakon izbora 2010. godine prvi put uđe u pakt sa SDA.
Nakon Silajdžićevog konačnog povlačenja 2012. godine Stranka za BiH i dalje je osvajala solidan broj glasova, naravno ni blizu kao u zlatna vremena, ali malo je kome bila interesantna, daleko od ključnih procesa i bez lidera kojeg su voljele kamere, žene i politički protivnici. Šalu na stranu, Silajdžić je, tehnički gledano, vjerovatno najbolji bošnjački političar posljednjih desetljeća, sa čijim se međunarodnim ugledom nijedan domaći rival nije mogao mjeriti.
Neulaganje u stranačku bazu te fokusiranost samo na lidera i prateće ekonomsko-političke lobije stajalo je Stranku za BiH kasnije marginalnosti. Prateće ešalone pojelo je vrijeme ili su utočište našli u nekim novim političkim projektima, a interesni centri preselili su se na druge adrese, bliže strankama koje su obnašale vlast.
Novom lideru Ameru Jerlagiću, direktoru Elektroprivrede BiH iz zlatnog doba SBiH, dat je zadatak rekonstrukcije stranke, koji bi, znajući genezu problema, bio prevelik zalogaj za bilo koga. SBiH je na narednim izborima izgubio parlamentarni status na državnom nivou, da bi nakon izbora 2018. godine ostao na samo jednom poslaniku u Domu naroda FBiH i pet kantonalnih zastupnika. Poređenja radi, SBiH je 2008. godine od ukupno 42 imao čak osam zastupnika u Parlamentu BiH. Jerlagić je kao kandidat za člana Predsjedništva 2018. godine dobio ukupno 9.655 glasova, koliko je Silajdžić osvajao u samo jednoj općini.
Nakon novog rođenja prošle i ove sedmice poletjela su brojna pitanja šta nekad velika stranka može s novim i mladim liderom, ali malo ko je počeo povlačiti paralele između Silajdžića i Efendića. Razloga je nekoliko, a prvi i najočitiji je dob lidera.
Efendić je još uvijek u formativnim političkim godinama i do danas je politički djelovao skoro isključivo na općinskom i kantonalnom nivou. Kako će se snaći s nacionalnim političkim temama, dalje od Centra “Safet Zajko” i lokalnih projekata koje je već apsolvirao, vrijeme će pokazati.
Novom lideru Stranke za BiH je 37 godina. Tek za osam će biti u dobi kada je Silajdžić prvi put postao ministar vanjskih poslova BiH, a za čak 13 godina kad je kao prvi od svih disidenata iz najjače bošnjačke stranke, kao Efendić nekidan, kazao svom predsjedniku Izetbegoviću “Allahimanet” (jedan Aliji, drugi Bakiru) i otišao u izazov novog političkog projekta.
U odmoru od užurbanog urbanog načina života, uplovite u trominutno putovanje prirodom „Slušajmo vječnu tajnu prirode“ poruka je video spota za instrumentalnu traku koju potpisuju Jaddah i Kaizen.
Radi se o programski orijentiranoj instrumentalnoj muzici koja je žanrovska fuzija klasičnog hip-hopa, chill-stepa i funka. Specifičnost ovog audio i video uratka zasnovana je na motivima koji nas svakodnevno inspiriraju kroz fraktalnost prirode, pri čemu je posebno naglašena narandžasta boja.
Psihološki utjecaj kakav narandžasta boja ostavlja na nas odrazit će se na poticanje optimizma i pomlađivanje duha, makar se radilo i o iznimno malim detaljima. Divljenje šarolikom spektru nijansi narandžaste boje upravo je ono što Jaddah i Kaizen nastoje predočiti u novom spotu sasvim karakterističnog naziva – „A Touch of Amber“ („Dašak jantara“).
Obilatost specifične boje u vizualnom dijelu ovog kratkog projekta provest će vas kroz zadivljujuće aspekte biljnog i životinjskog svijeta oko nas. Nadraživanje osjećaja spontanosti i pozitivnog pogleda na život ideje su iza njihove nove pjesme koju možete poslušati i pogledati u nastavku.
Od početka aprila vode se intenzivni razgovori o udruživanju pet probosanskih stranaka u jedan politički subjekt koji bi učestvovao na Općim izborima 2022. Inicijativu da sjednu za sto i počnu razgovore uputio je predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić, piše Faktor.
Poziv su dobili predsjednik Platforme za progres Mirsad Hadžikadić, Socijaldemokrata BH Enver Bijedić, Građanskog saveza Muhamed Fazlagić i u ime Pokreta socijalne pravde i demokratije Ivo Komšić.
Umjesto Ive Komšića, koji je bolestan, na dosadašnja dva sastanka dolazio je Miro Lazović.
Prvi sastanak prema informacijama Faktora, na Komšićevu inicijativu, održan je 6. aprila u Sarajevu, potom 19. aprila u Tuzli, a naredni će biti održan 5. maja u ponovo u Sarajevu.
Ovo je priča ne o koalicionom nastupu, već ujedinjavanju pet stranaka u jednu, koja će biti otvorena za koalicije sa svim probosanskim strankama.
Radni naziv novog političkog subjekta, a što treba tek da bude na kraju dogovoreno i potvrđeno, jeste Stranka za progres i demokratiju.
Još se dogovara ujedinjavanje, tako da govora o tome ko će biti kandidat za člana Predsjedništva BiH do sada nije bilo.
U ponašanju srpskih medija i lidera, prema bošnjačkim političarima i prema Bosni i Hercegovini, pomiješano s mržnjom, ima previše oholosti, sarkazma i ironije, kao da u javnosti komuniciraju s debilima, a ne pametnim ljudima. Ponašaju se kao da su oni nadnaravno pametni, snalažljivi, politički mudri pa da su po osnovu takvih svojih inteligencijskih kvaliteta uspješno definirali originalnu, vrlo dovitljivu strategiju “razdruživanja” ili “mirnog razlaza” odvajanjem entiteta RS-a iz sastava Bosne i Hercegovine, što nije mrsko ni hrvatskim liderima i političkim subjektima, koji u srpskom zagovaranju RS-ovog “razlaza” vide šansu odvajanja od Bosne i Hercegovine i teritorija koje su pod apsolutnom kontrolom HDZ-a, pa i više od toga, piše Stav.
Ako bi se srpskim liderima uzvraćalo istom sarkastičnom i ironičnom mjerom, onda bi im trebalo reći da su zaista mudri, dovitljivi, neviđeno inteligentni, politički originalni, sposobni… jer su uspjeli doći do zaključka da im je ciljeve uništenja države Bosne i Hercegovine puno bolje postići “mirnim” putem – “razdruživanjem”, nego da za te ciljeve poduzimaju nove oružane agresije koje podrazumijevaju upotrebu svih nacionalnih resursa i ljudskih napora s posljedicama ogromnih žrtava i materijalnih razaranja već viđenih u proteklom ratu.
Zanimljivo je što se iz ponašanja srpskih lidera, autora “genijalnog izuma” uvećavanja Srbije “razdruživanjem i mirnim razlazom”, može zaključiti da, osjećajući se “genijalcima”, smatraju da bi se čitavo čovječanstvo trebalo diviti njihovoj “mudrosti”, “dovitljivosti” i političkom “talentu” jer niko kao oni u čitavoj ljudskoj historiji nije izveo zaključak da je lakše osvojiti i okupirati teritorije druge države, “razdruživanjem” i “mirnim razlazom”, kao što je to Dodik (Beograd) uspio svojom nadnaravnom “političkom inteligencijom”, koja se ispoljava njegovim izrazito “inteligentnim” manirima u ponašanju, izgledom njegovog lica i pokreta, čime se ne može pohvaliti ni jedan “međed”, ni ovdašnji bosanski, ni bilo čiji u svijetu.
Srpski lideri, tvorci strategije “razdruživanja” i “mirnog razlaza”, pokazuju izrazitu “skromnost” jer svoj izum ne plasiraju na tržištu intelektualnog kapitala (licenci) da bi stekli neku finansijsku korist ili autorski ugled po tom osnovu. Nasuprot tome, vrlo skromno, kao doprinos osvajačkoj i okupacijskoj misli i praksi, oni taj svoj “genijalni izum” daju bez ikakve protunaknade u dobrobit svim liderima u svijetu koji imaju ambiciju da teritorije svojih država uvećaju prisajedinjavanjem teritorija svojih susjeda. Zato je vjerovatno da širom svijeta slijedi kopiranje izuma “razdruživanja” i “mirnog razlaza”, koji se može smatrati Dodikovim (beogradskim) doprinosom osvajačkoj okupacijskoj misli i praksi u korist mira i sigurnosti u svijetu. Čudno je kako se veliki vojni mislilac Sun Tzu nije sjetio da u svojim djelima pomene strategiju “mirnog razlaza”. Možda je ciljano ostavio šansu da se u historiji čovječanstva pojavi vojni strateg poput genijalnog Dodika.
Poslije Dodikovog (beogradskog) “genijalnog izuma” ni jedna država, ni jedan narod u svijetu, ako je ugrožen prijetnjama iz okruženja, više neće imati osjećaj ugroženosti, pa će, hipnotiziran nadnaravnim vrijednostima tog “genijalnog izuma”, svoje teritorije dati okupatorima i neprijateljima, te “mirnim razlazom” pristati na gubljenje svog identiteta, otići sa svojih ognjišta bez “prisile”, odnosno da će po saznanju za “humanitarne” strane Dodikovog (beogradskog) “genijalnog izuma”, strategije “razdruživanja i mirnog razlaza”, skloniti se s očiju svojih mrzitelja i neprijatelja.
U tom slučaju ostaje jedini problem kako tretirati grobove onih koji su u operacijama genocida ranije, dok Dodik (Beograd) još nije bio postigao “genijalni izum”, strategiju “mirnog razdruživanja”, ostali na teritorijama, naprimjer entiteta RS, koji je predmet prisajedinjenja Srbiji. S obzirom na “genijalnost” Dodikovog (beogradskog) izuma, strategije “mirnog razdruživanja”, treba imati “povjerenja” u tu “genijalnost” jer to ne bi bila “genijalnost” ako se Dodik (Beograd) ne bi nabrzaka snašao pa grobove bošnjačkih žrtava velikosrpskog genocida širom Bosne i Hercegovine bagerima poravnao, naravno i mezarja žrtava genocida u Potočarima, možda prije svih. Za “genijalnog” Dodika i dalje bi ostao problem kako da uništi snimke i druga dokumenta o velikosrpskom genocidu nad Bošnjacima od 1992. do 1995, ali bi se on i u tome nabrzaka snašao, propagirajući da su takva dokumenta bošnjački falsifikat. U krajnjem, šta o tome misli bilo ko u svijetu, za “genijalnog” Dodika ne bi bilo važno jer je njemu bitno da njegovim lažima i podvalama vjeruje srpski narod.
Tako se dolazi na fenomen kako je Dodik (Beograd) mogao uvjeriti Srbe da je za njih njegova strategija “mirnog razdruživanja” dobra. Svi ljudi koji čine dio okruženja za srpski narod i njegovu elitu trebaju činiti šta mogu da odvrate taj narod od Dodikovih suludih ideja jer su upravo njegove ideje put ponovnog uvođenja tog naroda u velika stradanja, nakon kojih će biti besmislena naknadna kritika.
Također je fenomen kako je Dodik (Beograd) mogao uvjeriti pojedine, čak i utjecajne Bošnjake da je ukazivanje na opasnosti od rata zbog Dodikovog isticanja ideje “mirnog razlaza” ustvari huškanje na rat s bošnjačke strane. Po tome ispada da u Dodikovom propagiranju ideje “mirnog razlaza” radi prisajedinjenja teritorija BiH u sastav susjedne Srbije nema nikakvih elemenata ratnohuškačkog uznemiravanja javnosti, već da su za uznemirenost javnosti odgovorni Bošnjaci i drugi koji ukazuju da Dodikove (beogradske) ideje strategije “mirnog razdruživanja” imaju karakter izazivanja ponovnog rata. Da li takvi kritičari podrazumijevaju da patriote Bosne i Hercegovine trebaju mirno, bez ikakvog otpora, gledati realizaciju Dodikove (beogradske) namjere iskazane isticanjem strategije “mirnog razlaza”. Mržnja prema Izetbegoviću ne može biti dovoljan razlog da se njegov pomen spremnosti za odbranu u slučaju nametnutog rata izjednačava s Dodikovim, svakodnevnim isticanjem da mrzi Bosnu i Hercegovinu i da će entitet RS prisajediniti susjednoj Srbiji. Da, Bosna i Hercegovina puna je apsurda, a to izjednačavanje samo je jedan u gomili mnogih apsurda.
Uz sve to, također ako bi se uzvraćalo istom sarkastičnom i ironičnom mjerom, za srpske lidere moglo bi se reći da se oni, putem svojih “genijalnih” ideja “razdruživanja i mirnog razlaza”, potvrđuju kao istinski borci za mir i da im u toj njihovoj strategiji mira ne treba ništa drugo osim da, bez zrna baruta, prošire Srbiju. To je njihov “genijalni”, nikad i nigdje do sada viđen osjećaj za racionalizaciju maksimalnom štednjom resursa u težnjama za postizanje političkog cilja teritorijalnog uvećavanja Srbije. U tome se njima može staviti primjedba što užurbano ulažu značajna budžetska sredstva za dodatno naoružavanje, obučavanje i uvježbavanje svojih oružanih snaga, pa ispada da ne vjeruju u ostvarivost uvećavanja Srbije putem svojih genijalnih ideja “mirnog razdruživanja”. Iz toga bi se mogao izvesti zaključak da će, ako ne ostvare taj politički cilj mirnim putem, pokušat će ga postići ratom. Time upadaju u zamku koja njihovu “genijalnost” putem izuma strategije “mirnog razdruživanja” čini protivrječnom, neuvjerljivom, dovodeći se u situaciju da im ljudi koje oni smatraju debilima ukazuju da njihov “genijalni izum” nije nešto što je pametno niti korisno narodu koga srpski lideri predstavljaju, jer zbog glupih ideja srpskih lidera, na strani zaraćene Srbije u sukobu sa zaraćenom Bosnom i Hercegovinom neće imati ko da se žrtvuje i gine osim obmanjenih Srba.
Prema medijskoj interpretaciji stanja na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, nema spornih problema u odnosima Srba i Hrvata. Saradnja između glavnih političkih subjekata i lidera hrvatskog i srpskog naroda, na obostrano zadovoljstvo, jeste intenzivna. Imajući u vidu ideološke i historijske strane hrvatsko-srpskih odnosa na Balkanu, sugerira se ocjena da je obostrano zadovoljstvo u njihovoj aktuelnoj saradnji motivirano zajedničkim interesom da se država Bosna i Hercegovina podijeli i da nestane u korist teritorijalnog uvećavanja, i Srbije i Hrvatske. U toj saradnji glavni lider bh. Srba Milorad Dodik i glavni lider bh. Hrvata Dragan Čović imaju za cilj da na osnovama rezultata postignutih putem oružanih agresija na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. postignu dalje iskorake u pravcu ostvarivanja ratnog cilja uništenja države Bosne i Hercegovine.
Prema tome, ratni su ciljevi protiv Bosne i Hercegovine zadržani. Srbija i Hrvatska nastavljaju iste politike da u odsustvu oružane borbe primjenjuju sve druge sadržaje i metode neprijateljstva koji su postojali i tokom oružane agresije. Istovremeno, Srbija i Hrvatska ulažu maksimalne napore da povećaju borbenu moć svojih oružanih snaga, vjerovatno cijeneći da se iz stanja “ni rata ni mira” ponovo može ući u stanje rata. Upravo zato, pripremaju alibi da se u slučaju obnove oružanih neprijateljstava krivnja za uzroke i posljedice novog rata može prebaciti na bošnjačke političke subjekte i lidere.
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić uputio je, u ime Vlade FBiH i lično ime, poruku povodom 1. maja – Međunarodnog praznika rada.
– Još jedan Praznik rada dočekujemo suočeni s izazovima uzrokovanim pandemijom koronavirusa, ali i s nadom da ćemo naći rješenje za ove probleme. Iako se primjećuje blago poboljšanje, svjesni smo da je epidemiološka situacija još veoma ozbiljna. Stoga je važno da se nastavimo pridržavati naredbi i preporuka struke kako bismo očuvali ono najbitnije, svoje i zdravlje drugih. Naša je obaveza da stalno dajemo sve od sebe kako bismo pomogli našim sugrađanima da sačuvaju zdravlje, ali i posao – istaknuo je Novalić.
Naglasio je da zvanični podaci o pozitivnim ekonomskim trendovima u Federaciji BiH ohrabruju i pokazuju da se treba nastaviti s mjerama podrške koje su donijele stabilizaciju privrede i dale pozitivan efekt u očuvanju radnih mjesta. Veći prihodi od direktnih poreza, rast broja zaposlenih, kao i povećanje industrijske proizvodnje te izvoza, kazao je Novalić, samo su neki od pokazatelja da mjere Vlade Federacije BiH daju rezultate.
– Naravno, na tome nećemo stati. Finaliziramo program podrške i uskoro očekujemo početak provedbe mjera iz novog paketa, koje podrazumijevaju finansijsku pomoć privredi te zdravstvenim ustanovama – dodao je Novalić.
Opredjeljenje Vlade FBiH je, kazao je, da privredu u što skorije vrijeme vrati na nivo koji je bio prije pandemije te da stvori pretpostavke za održiv i ubrzan ekonomski rast u narednim godinama.
– Pandemija koronavirusa još nije prošla, stoga svi zajedno moramo težiti tome da sačuvamo zdravlje te zadržimo postojeća i stvorimo uslove za otvaranje novih radnih mjesta kako bi građani imali priliku za rad i dostojanstven život od svog rada – navodi se u poruci premijera Novalića.
Nepunih 18 mjeseci prije općih izbora koji bi se trebali održati u oktobru 2022 godine, čini se da se na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, a naročito na njenom probosanskom dijelu, intenziviraju politička pregrupisavanja, odnosno formiranje političkih blokova, piše Slobodna Bosna.
Neminovno je, tvrde upućeni, da na probosanskoj sceni dođe do ukrupnjavanja političkih subjekata i formiranja nekoliko blokova. Dosadašnja blokovska podjela između SDA i “trojke” teško da će se održati do oktobra 2022 godine. SDA će neminovno tražiti partnere (najčešće se spominje Stranka za BiH), zadržavajući uz sebe manje političke partije desnog centra s kojima je i ranije nastupala na općim i lokalnim izborima, a “četvorka” koja je u međuvremenu postala “trojka”, i ne krije da kao političke saveznike vidi i stranke iz manjeg bh. entiteta.
Treći blok
U prilog tezi da probosanska politička scena neće ostati zarobljena u blokovskoj podjeli između SDA i “trojke”, govori i činjenica o početku uspostavljanja saradnje između Komšića i Hadžikadića te njihovih političkih partnera, koji bi, ako je suditi po pisanju medija, trebali činiti jedan potpuno novi blok na probosanskoj političkoj sceni. Bivši predsjednik Naše stranke Dennis Gratz jučer je pozdravio najavu saradnje između Hadžikadića i Komšića, što ostavlja prostor nagađanjima da će se ovom bloku pridružiti i još neki politički subjekti i pojedinci, kako je, između ostalog, najavio i sam Komšić. Okosnicu ovog bloka čnila bi Demokratska fronta, Socijaldemokrati BiH, Građanski savez i Platforma za progres.
Spuštanje tenzija
Da će političko preslagivanje u narednom periodu biti naročito zanimljivo, govori nam i sljedeće: Naime, ni SDA ni “trojka”, a niti Komšić i Hadžikadić, koji pokušavaju s formiranjem novog bloka, ne ostavljaju zatvorena vrata za one koji bi se, eventualno, željeli njima pridružiti. Nije to samo demonstrirao jučerašnjim istupima član Predsjedništva BiH Željko Komšić nego i lider Naroda i pravde Elmedin Konaković, koji je u intervjuu za jedan sarajevski portal poručio da NiP u perspektivi, a priori ne odbacuje mogućnost ulaska u vlast sa SDA i HDZ-om, a pomirljive poruke poslao je i prema Komšiću i Hadžikadiću, govoreći afirmativno o njihovom pokušaju zajedničkog djelovanja. Koliko će se takve poruke svidjeti Konakovićevim partnerima iz SDP-a i Naše stranke, koji već dulje vrijeme negiraju da bi ikada mogli ući u vlast sa svim spomenutim strankama, to je sada drugo pitanje. Odnosno, to je pitanje za sam SDP i Našu stranku. Konaković očito nema puno obzira za njihovu isključivost.
S Radončićem ne želi niko
Kada se sve sabere i oduzme, na probosanskoj političkoj sceni, vidljivo, sami ostaju jedino Fahrudin Radončić i njegov SBB, možda upravo zato što je krajnje upitno da li iko želi ikakvu saradnju sa strankom i „liderčićem“ koji je sve samo nije probosanski i koji uvijek na ključnim pitanjima stoji uz Dragana Čovića i Milorada Dodika. Tako Radončić očajnički pokušava da se „prišlepa“ “trojki”, kako njegova politička usamljenost i politička okuženost ne bi svima postala vidjljiva. Hoće li u tome uspjeti, ostaje da se vidi. Međutim, sasvim je jasno da prevrtljivcu poput Radončića niko ne vjeruje. Ni sam Konaković nije tek tako još prošle godine slučajno kazao da se Radončiću ne može vjerovati bez pečata. Stoga nije ni čudo da u Tornju vlada potpuna panika. Svi se s nekim udružuju, samo Radončić još vjeruje da se, poput nekog migranta, negdje može prošvercovati.
Kao i svaki put do sada, Radončić će se ponovo kandidirati za bošnjačkog člana Predsjedništva, ne samo zbog ambicije da pobijedi nego puno više zbog toga da svojom kandidaturom ojača izglede svoje partije, koja jako loše stoji i bez Radončića je praktično mrtva.
Radončić je potajno priželjkivao da bude zajednički kandidat SBB-a i “trojke”, ali je taj plan definitivno propao nakon što je Konaković najavio svoju kandidaturu za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Stoga najveće napade od Radončića treba očekivati na projekt Komšić – Hadžikadić, jer je jedini spas za Radončića opstanak blokovske podjele između SDA i “trojke”, pri čemu bi se SBB nekako utrpao u “trojku”.
Svi kapaciteti Tornja mobilizirani su s tim ciljem.
Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić odlučila je da neće imati savjetnike koji za svoj rad dobijaju naknadu.
Kako navodi, Statutom je predviđen Gradski savjet u koji može imenovati osobe koje će joj pomagati u radu.
– Donijela sam Poslovnik i sa ponosom mogu reći da sam imenovala vanjske članove savjeta koji će raditi bez naknade – poručila je Karić na zvaničnom Twitter profilu.
Ističe da su eksperti iz različitih oblasti spremni potpuno besplatno raditi za dobrobit grada.
-To je još jedan dodatni motiv da se borimo za napredak. Ušteda za Grad na radu savjeta tokom četiri godine iznosi oko 120.000,00 KM – zaključila je.
