Danas se navršava pet godina od smrti armijskog generala i komandanta Armije RBiH rahmetli Rasima Delića. Za danas u 11 sati planiran je obilazak mezara na Kovačima, a mi smo o životu generala i njegove porodice, razgovarali sa Rasimovim sinom Adnanom Delićem.
– Pošto je moja majka iz Visokog i naša porodica je 1992.godine došla u Visoko, a rahmetli otac se odmah uključio u pripreme za odbranu domovine i slobodno mogu reći da je jedan od najzaslužnijih ljudi koji su organizirali i vojnički uredili vojne formacije u srednjoj Bosni. U najtežoj godini agresije, 1993.godine Predsjedništvo RBiH imenovalo je Rasima za komandanta Armije RBiH, što je u tom momentu bila velika čast, ali i ogromna odgovornost, jer se radilo o najtežoj godini u periodu agresije na domovinu. O uspjesima i napretku Armije RBiH i oslobađanju teritorije nakon preuzimanja te odgovorne funkcije, suvišno je govoriti, jer mnogi dokumenti, knjige i historija jasno govore o ulozi rahmetli oca u odbrani Bosne i Hercegovine. – objasnio nam je Adnan.
Završetak agresije i penzionisanje za Rasima je trebalo da predstavlja odmor i napokon mnogo više vremena za porodicu i drage ljude, ali je onda uslijedila iznenađujuća odluka Tribunala u Haagu.
– Nakon svega protiv oca je podignuta optužnica. Sam odlazak u Haag neću zaboraviti do kraja svog života. Pored suza, tuge i očaja, osjetio sam ponos i nadu, i bio sam siguran da je to samo nastavak borbe za domovinu. Period od dvije godine koliko je otac proveo u ćelijama Tribunala, bio je težak period za našu porodicu. Sve je podrazumijevalo ogromne finansijske troškove za odbranu, ali i mukotrpan rad na terenu i pribavljanje dokumentacije. Ovu priliku bih iskoristio i da se zahvalim svim ljudima i iskrenim prijateljima koji su nam pomogli u tom procesu. Nakon dvije godine desio se i najveći paradoks u pravnom sistemu Haaškog tribunala, po kojem je moj otac osuđen na tri godine zatvora, što je zaista besmisleno, jer jasno je da komandant jedne vojske za eventualne ratne zločine može biti osuđen na dugotrajan zatvor ili biti oslobođen. Povratak u Bosnu i Hercegovinu je bila velika stvar za našu porodicu i za mog rahmetli oca. Provodio je vrijeme prije svega sa nama, svojom porodicom, i sa uskim krugom pravih prijatelja, uživajući u svakom danu. – prisjeća se Delić.
Nažalost, uživanje i porodično okruženje nisu dugo trajali. Rasim Delić je preminuo na današnji dan, 16.aprila 2010.godine.
– Otac je preselio na bolji svijet, a nažalost nije dočekao oslobađajuću presudu koju smo svi iščekivali. Otac je umro jer više nije mogao da trpi nepravdu koja je zadesila njega i sve patriote naše domovine, nepravdu čije posljedice i danas osjećamo. Jučerašnji Dan armije i današnja godišnjica smrti mog oca jasno pokazuju odnos ljudi prema armiji i mom ocu. Brojnost dolaska i sastav ljudi koji obilježavaju ove datume na Šehidskom mezarju Kovači govori o odnosu, kako institucionalnom, tako i ličnom odnosu prema pravednosti i značaju borbe za BiH. Pomalo sam umoran od objašnjavanja važnosti ovih historijskih datuma, ali dok je mene i moje porodice nikada nećemo dopustiti da se zaboravi lik i djelo čovjeka koji je jedan od najzaslužnijih što sada živimo u slobodnoj zemlji, što imamo svoju državu, grb, zastavu i sve ono što čini jednu državu. Nadam se da će doći vrijeme kada će u ovoj zemlji biti dovoljno snage i mudrosti da se kaže da šehide i poginule borce i njihove porodice, borce Armije RBiH, pripadnike MUP-a i sve patriote ne smije niko ponižavati, omaložavati, nadam se da će doći vrijeme kada će najbolji sinovi ove zemlje i njihove porodice imati prioritet u zapošljavanju, zdravstvu, obrazovanju, jer oni su to zaslužili. Oni su ponos Bosne i Hercegovine. – istaknuo je sin armijskog generala Rasima Delića, Adnan Delić.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.