NaslovnicaSvijetOsumnjičeni i...

Osumnjičeni i presuđeni ratni zločinci utočište nalaze u Srbiji

Mural Ratku Mladiću ponovo je uzburkao duhove prošlosti. I opet podijelio dvije strane. I u Beogradu, ali i u našoj zemlji. Ovo je podsjetnik i na činjenicu da u Srbiji utočište redovno pronalaze osumnjičeni i presuđeni ratni zločinci.

U Novom Sadu, u Srbiji, novinarska ekipa pronašla je Duška Kornjaču – optuženika za zločin protiv čovječnosti, ratnog komandanta općine Čajniče.

Na stranici Suda BiH piše nedostupan pravosudnim organima. U Srbiji, slobodan čovjek i ugledni ljekar. I nije Kornjača jedini. Na desetine je onih koji su osumnjičeni ili se protiv njih vodi postupak za ratne zločine a koji se slobodno šetaju ulicama Srbije i drugih susjednih zemalja.

“Najpoznatiji slučaj koji imamo za to jeste slučaj Novaka Đukića, koji je osuđen u BiH pred Sudom BiH za granatiranje Tuzlanske kapije. Međutim, to suđenje u Srbiji nikada nije počelo. Stalno se odgađa. Za to vrijeme vidimo njega na događajima u Srbiji gdje govori da on nije odgovoran za to”, kaže Semir Mujkić, urednik BIRN-a BiH.

Lista je duga i u ovu priču ne mogu svi stati. Ali evo nekoliko osoba, slobodnih građana, kojima su utočište pružili susjedi: Radoslav Janković, Svetozar Kosorić, Tomislav Kovač, Dragomir Pećanac…

“Tu je slučaj Mirka Vručinića, kojem je suđenje u BiH uveliko trajalo i očekivala se presuda. Međutim, u periodu dok se to dešavalo, već u odmakloj fazi postupka, Srbija je odlučila da njemu tada dodijeli državljanstvo i on je otišao u Srbiju, postao nedosupan BiH jer Srbija ne izručuje svoje državljane”, dodaje Mujkić.

U međuvremenu, u Srbiji crtanje murala više nije dovoljno, pa se otišlo i korak dalje. Poziv na doniranje novca ratnom zločincu Ratku Mladiću – inače, haškom osuđeniku s mjestom prebavališta u zatvoru. Dakle, murali, pozivi, veličanja. Godinama.

“Nije dovoljno što je Skupština Srbije jedna oaza čuvara ratnih zločinaca, što se Ministarstvo odbrane pretvorilo u jednu instituciju koja ih brani, koja im izdaje knjige, da je utočište svih koji se vrate iz Haškog tribunala… To je jedna strašna slika i da oni idu mnogo dalje od onoga što se zove revidiranje ili nepoštovanje sudski utvrđenih činjenica”, kaže Staša Zajović, koordinatorica udruženja Žene u crnom.

Jasno je da se ne smije generalizirati. Činjenica je da u Srbiji veliki dio građana, godinama, diže glas protiv ovakve politike zvaničnog Beograda. Ali na terenu – većeg pomaka nema. Niti naznaka da će ih biti.

“Poruka je da se nikada od 1992. godine politika Srbije spram Bosne nije mijenjala. Vidite ovih dana, kada se uzburkala javnost u Beogradu zbog murala ratnom zločincu Ratku Mladiću, da imate jednu ciničnu izjavu Aleksandra Vučića koji kaže kako su oni zapravo upotrijebili policiju da razdvoji stanovnike Beograda, a ne govore o uzroku. Jer uzrok ljudi i okupljanja je bio taj mural, koji veliča ratnog zločinca”, podsjeća Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra.

Jučer zbog murala, ranije zbog drugih presuđenih zločinaca. Mnogi od njih iz zatvora u Beograd stigli su kao heroji, uz veličanje i slavlje. Slike poput ovih pokazuju da nismo daleko odmakli od ratnih godina. I nećemo, dok svi za koje postoji sumnja u počinjenje zločina – ne budu izvedeni pred lice pravde.

Visoko.co.ba/federalna.ba

Komentari

komentara

Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.