Bh. košarkaški reprezentativac Amar Alibegović i sada već bivši kapiten italijanskog Trapanija oprostio se od kluba i grada, obraćajući se javnosti putem društvenih mreža.
U nastavku prenosimo njegovu poruku u cijelosti, prevedenu na bosanski jezik, budući da je izvorna napisana na italijanskom.
„Dragi Trapani,
šta reći, od prvog dana kada sam kročio u ovaj grad, shvatio sam šta znači biti dio sna. Sna otvorenih očiju koji su mi omogućili svi ljudi ovog grada, čineći da svaki dan živim punim plućima: kroz osmijehe, pozdrave, zagrljaje i toplinu koju ste mi pružili.
Upoznao sam ljude koji će zauvijek biti dio mog života, doživio jedinstvena iskustva i osjetio šta znači biti dio grada koji te čini da se osjećaš kao kod kuće, kao da pripadaš velikoj porodici.
Svaki put kada sam izašao na teren, pokušao sam da se borim svim svojim bićem, uvijek stavljajući zajednički cilj na prvo mjesto, jer sam znao koliko to znači za sve nas. Nosio sam ove boje uzdignute glave i s vatrom u sebi da naše ime odvedem što je više moguće, za sve nas.
Nažalost, kao i svi snovi, i ovaj se završava – na način koji nikada ne bih zamislio. Pokušavao sam izdržati i ostati čvrst, odgađajući ono što sam morao učiniti mnogo puta, ali ono što sam proživio ne može se nazvati profesionalizmom.
Odluka da odem moja je i odluka moje porodice, i ničija druga. Nisam bio otjeran niti sklonjen od bilo koga. Od prvog dana sam bio profesionalac. Dogovori koji se potpišu na ovom nivou moraju se poštovati.
Ove riječi vam pišem s rukom na srcu i beskrajnim emocijama koje me preplavljuju. Odlazim svjestan da sam dao sve što sam mogao, da sam dao sebe u potpunosti kako bih pokušao biti svjetionik radosti za sve one koji su sa mnom dijelili ovaj san.
Neizmjerna hvala svima vama koji ste mi omogućili da živim trenutke koji će zauvijek ostati među najljepšim u mom životu. Hvala igračima koji su se borili zajedno sa mnom, trenerima koji su nas vodili, kondicionim trenerima koji su nas držali spremnim, medicinskom timu koji me dizao na noge u svakoj situaciji, team manageru koji je pravi superheroj, magacioneru, čuvarima, vozačima koji su mi uvijek poklanjali osmijeh.
Hvala Marcu, koji mi je pokazao šta znači biti kapiten ove ekipe i postati neko koga ću uvijek zvati bratom.
Hvala Jasminu, koji me naučio da svaki detalj ima težinu i da se glava mora koristiti prije srca (iako smo vrlo slični u tome da želimo češće koristiti srce da bismo sve riješili).
Upoznao sam sjajne ljude od prvog do posljednjeg.
Ali najviše od svega, hvala svima vama što ste me primili u svoju predivnu porodicu i učinili da se osjećam kao kod kuće, kao u snu.
Trapani, ostat ćeš sa mnom u svim emocijama koje ću doživjeti u nastavku svoje karijere i života.
Svima vama hvala.
Iskreno, vaš kapiten, Amar”.
