Opći izbori u Turskoj: (Ne)izvjesnost za Erdogana

Ako Erdogan pobijedi, premijerska dužnost nestaje i on će dominirati zakonodavstvom, pravosuđem i izvršnom vlašću. Ovaj neoislamistički lider nastoji da zasjeni Mustafu Kemala Ataturka, osnivača turske republike i njenog sekularnog giganta prethodnog vijeka, piše Financial Times.

“Ipak, ono što bi trebalo da bude putanja u završnom okršaju prema njegovoj dvanaestoj direktnoj pobjedi od 2002. godine pretvorilo se u neizvjestan zaokret. Vladajuća Partija pravde i razvoja, ili AKP, počinje da pokazuje znakove trošenja i habanja, kao i njen vođa. Erdogan će i dalje vjerovatno pobijediti. Blizu je – ali ne sasvim – neosvojiv, a ovo neće biti pošteno takmičenje”, piše londonski poslovni dnevnik.

Turska je i dalje u vanrednom stanju od neuspjelog državnog udara sredinom 2016. godine, zaključuje list, a Erdogan nije samo razbio pristalice Fetulaha Gulena, imama sa sjedištem u SAD-u i bivšeg saveznika AKP-a, kojeg je optužio za državni udar, već je vlada ispunila zatvore s disidentima i protivnicima.

Nešto se mijenja u Turskoj. Nakon šesnaestogodišnje izborne dominacije predsjednika Erdoana, sekularna opoziciona Republikanska narodna stranka, poznata pod nazivom CHP, pronašla je lidera i kandidata za predsjednika koji remeti Erdogana, ohrabrujući opozicione birače i dopirući do Turaka izvan tradicionalne baze njegove stranke, piše bivša članica turskog parlamenta Šafak Pavej za New York Times.

Žamor je sve glasniji o tome da Erdogan možda nije nepobjediv kada Turska bude glasala 24. juna. Političar koji je postigao ovu transformaciju u nacionalnom raspoloženju je Muharem Ince, 54-godišnji član parlamenta iz CHP-a, koji je izabran za predsjedničkog kandidata u maju.

Ince je predstavljao Jalovu, provinciju oko 50 milja udaljenu od Istanbula, u turskom parlamentu od 2002. godine. Njegov otac je bio mali farmer. Ince je predavao fiziku u školi prije nego što je ušao u politiku.

On traži od turskog naroda da odabere između slobode i straha, između nacionalnog prestiža i nacionalne usamljenosti, između nametanja vjerske prakse i slobode izbora, između otvorenosti i ksenofobije, piše njujorški list.

Pavej dodaje da se čini da Turci prihvataju njegov slogan “Uspostavljanje mira, rast i zajedničko djelovanje”, a nezavisne ankete pokazuju da je podrška Inceu već porasla na 30 posto.

“S opozicionim strankama koje se slažu, vrijeme gospodina Erdoana bi konačno moglo isteći. No, niko ne zna kojeg će zeca Erdogan i njegov tim izvući iz šešira dan prije izbore”, zaključuje Pavej u tekstu za Times.

“Majka Meral”: Žena koja pokušava da izbaci Erdogana s funkcije

Pred turske izbore američka mreža CNN posebnu pažnju posvećuje Meral Aksener (Meral Akşener), predsjednici partije Iji (Dobra stranka), a na početku teksta navodi da se po turskoj tradiciji sporovi između muškaraca završavaju kada žena baca maramu na zemlju.

“Predsjednička kandidatkinja Aksener ide iz grada u grad i sakuplja ove šarene tkanine, poznate kao “šamije” od svojih pristalica,“ objašnjava CNN i kaže da ako ona pobijedi marame će biti izložene na izložbi u Cankaji, bivšoj predsjedničkoj palati u Ankari.

CNN kaže i da Aksener pojedinci u inostranstvu nazivaju turskom čeličnom damom, a kod kuće je zovu Asenom, mitološkom ženom vučicom koja je odbranila turska plemena od opasnosti.

“Neki ljudi me zovu sestrom, ali ima mnogo mladih koji me zovu “Majka Meral”, i volim da budem majka,” rekla je Aksener, koja je jedina žena kandidatkinja na izborima 24. juna.

CNN dodaje da je Iji nova stranka na političkoj sceni, ali je Aksener veteran u politici, jer je obavljala funkciju ministrice unutrašnjih poslova osam mjeseci i to kada je prljavi rat protiv kurdskih separatista bio na vrhuncu i kada se širio talas kršenja ljudska prava u Turskoj.

Kada su je ispitivali o tim navodima, Aksener se pobunila tvrdeći da nisu postojala kršenja ljudskih prava od strane vlade dok je bila ministrica, piše američka mreža, i podsjeća da je Aksener, kao i svi kandidati opozicije, obećala da će promijeniti turski politički sistem na stanje prije promjena koje je Erdoan izglasao prošle godine na referendumu.

Foreign policy ocjenjuje da se predsjednik Truske suočava s najvećim talasom opozicije od svoje prve izborne pobjede 2002. godine.

Erdogan se, manje od sedmicu dana pred izbore, ponovo zainteresirao za isušivanje “močvare terorista” u sjevernom Iraku, kaže politički magazin.

“To dolazi u čudnom momentu i sa decenijom zakašnjenja. Erdogan, koji godinama zatvara oči pred kampovima Kurdistanske radničke partije (PKK) na planinama Kandil, sada počinje predstavu napadima na njih.“

Foreign policy prenosi i podatke iz nedavnog istraživanja jedne od vodećih turskih agencija za ispitivanje javnog mnijenja po kome 51 posto ispitanika vidi privredu kao svoju glavnu brigu, a sigurnost je daleko ispod sa samo 13,4 procenta.

Posebna pažnja u tekstu se posvećuje utjecaju Amerike gdje se navodi da su u Siriji, Kurdi predvodili borbe Washingtona protiv islamske države.

Foreign policy poručuje da je Erdogan bio ozbiljan u svojim napadima na PKK, on bi udario njihove saveznike na njihovim sirijskim teritorijama istočno od rijeke Eufrat.

“Umjesto toga, bombarduje neplodne planine sve dok je ubijeđen da se vijest o napadu na Kandil, sinonim za PKK širi. To je zato što je uspjeh koji on traži politički, a ne vojni. Erdogan brine mnogo više o pobjedi u glasačkoj kutiji nego na bojnom polju.”​