Omogućen rad, ne i sistemski spas NUBBiH – pomoć ili medvjeđa usluga?

Veliki podvig, spasonosna ruka, prelazno rješenje ili samo loša improvizacija? Sve su to upitnici koji dan nakon Schmidtove deblokade Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine vise u zraku, baš kao što i 50 dana, nakon poplava u Jablanici, i dalje u zraku visi željeznička pruga. Na oba zašto, isti je odgovor zato: nebriga bh. vlasti. Opet je neko drugi morao popraviti nešto što smo sami pokvarili. A na koncu, pitanje je i da li je stvarno popravio?

“Sada imate podršku i dolaze nam bolja vremena”, poručio je visoki predstavnik u BiH.

A bolja vremena, ipak, zavise od hladnih vjetrova iz zgrade u koju je Schmidt poslao domaću zadaću. Vijeće ministara opet na testu. Prvo, treba da imenuju vršioca dužnosti direktora NUB-a, a onda, ono što je teže, da zakonski riješe finansiranje ne samo NUB-a nego svih sedam kulturnih institucija od državnog značaja. Za prvi zadatak rok sedam, a za drugi 60 dana.

“Ukoliko bude postojala politička saglasnost i volja, bit će moguće ispoštovati ove rokove. U ovom trenutku ne znam kako promišljaju drugi članovi Vijeća ministara, no vjerujem da ćemo ubrzo i zvanično razgovarti o ovoj temi”, izjavila je Dubravka Bošnjak, ministrica civilnih poslova BiH (HDZBiH).

Razgovora, čini se, neće biti. Bar ako je suditi prema načinu na koji razmišlja Milorad Dodik, a čiji ministri sjede u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.

“Schmidt opet nema šta da radi i ugrožava svaku vrstu dogovora u Bosni i Hercegovini. Nas ne interesuje ničije uplitanje i nećemo učestvovati ni u jednoj odluci”, poručio je Dodik na društvenoj mreži X.

Da zvaničnici iz RS-a, iako državni, ne žele da spašavaju išta što ima prefiks državnog – nije ništa novo. Epilog nove epizode i prije početka, dakle, poznat. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine do utorka vjerovatno neće ni zasjedati, ali će NUB svoja vrata, ipak, otvoriti javnosti, i opet zahvaljujući Schmidtu, koji će to uraditi umjesto njih.

“Dobili smo zvaničan mejl da će početi s radom 26. novembra i da pošaljemo sve knjige koje čekaju ISBN brojeve, da možemo nastaviti s radom. Opet imate taj mehanizam gdje vam stranac mora reći kako to riješite da bi se nešto iole pokrenulo, da bismo mi poslušno klimnuli glavom i to riješili. To znači da je poslušnička kultura duboko zastupljena”, smatra Lamija Milišić, urednica u Buybooku.

Schmidt je nametnuo odluku, ali da li nam može nametnuti empatiju i domoljublje? Može li nas nastjerati da brinemo o kulturi i njenim institucijama? Da li je njegov potez ispravan, nisu sigurni ni oni kojih se najviše tiče.

“Bilo kakvo rješenje je bolje od ‘nerješenja’, jer 30 godina živimo ‘nerješenje’. Problem je što nemamo Vijeće ministara osposobljeno za ovu vrstu posla. Ono nije predviđeno da bude osnivač kulturnim institucijama po Ustavu, nemamo Ministarstvo kulture po Ustavu i sada ne vidim način kako ćemo u ovakvom Vijeću ministara uspjeti predložiti bilo kakav zakon, a naročito, kako realizirati ovu odluku”, kaže Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine.

Krsmanović tragom ovoga smatra da je Vlada Kantona propustila historijsku priliku jer nije donijela lex specialis kojim bi Kanton preuzeo upravljanje i finansiranje NUB-om do nekih novih ustavnih promjena. Što je bio i prijedlog čelnih ljudi kulturnih institucija. Pitanje je, onda, da li je ovim potezom Schmidt zaista pomogao opstanku kulture ili je prijelaznim rješenjem i nerealnim zahtjevom samo napravio ‘medvjeđu’ uslugu?

“Učinjena je neviđena greška jer je Schmidt sada prekinuo finansiranje koje je bilo skoro zaokruženo preko Federalne vlade i KS-a i koje se na kraju pokazalo kao dobro i spasonosno. Sada ih on vraća u 1997. godinu, opet u jedno neobrano i nepokošeno polje u kojem se ne zna tačno šta će se dogoditi. A onda se ne može pozvati ni na šta. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine kada dobije odluku, kazat će: nemamo s tim ništa”, smatra bivši diplomata Slobodan Šoja.

I kako to obično u svim bh. pričama bude – dok odgovorni ruke peru, nedužni ispaštaju. A najveća žrtva ove priče nisu ni kulturni radnici nego kultura.

“Mi smo od ministara napravili blagajnike. Jedino o čemu s njima razgovaramo je novac. Ne razgovaramo o strategiji razvoja kulture, kulturnoj politici, programskim sadržajima, kulturnim razmjenama. Sve su to poslovi koje bi trebalo da radi jedno ministarstvo”, ističe Krsmanović.

Ali ne radi. Zato i jesmo tu gdje smo. Struku ne pitamo, kulturu ne uvažavamo, državno ne čuvamo. Sama činjenica da u Bosnu i Hercegovinu nikada nije došao nijedan ministar kulture druge zemlje jer ga nema ko pozvati ili dočekati, dovoljno govori o našem odnosu prema kulturi. Oronule zgrade kulturnih institucija samo su odraz onoga što se dešava iznutra. I zato je slika s početka priče, iako dirljiva, zapravo samo maska koja će već sutra možda pasti.

Visoko.ba/federalna.ba