“Omaha”

Đurđevdan (Jurjevo) je kršćansko-romski praznik koji se proslavlja 6. maja (23. aprila po starom kršćanskom kalendaru), čime se obilježava uspomena na “Svetog” Đorđa. Đorđe ili Georgije (Juraj) bio je rimski vojnik u gardi cara Dioklecijana, koji je ubijen tokom progona kršćana. [О razvoju legende govori  P. J. Hogarth, “St. George: The Evolution of a Saint and His Dragon”, History Today (30. April 1980:17-22)] U kršćanstvu se slavi kao “Sveti” Đorđe (Juraj). U umjetnosti se često prikazuje kako ubija aždahu. “Sveti” Đorđe je svakako zauzeo mjesto starog srpskog božanstva plodnosti Jarila i njegovog praznika. Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje “Svetog” Georgija koje se desilo 23. aprila 303. [Vladika Nikolaj Prolog za 23. april]
Za malo koji praznik kod Srba je vezano toliko običaja i vjerovanja, pa i magijskih radnji.
Prema tvrdnjama etnologa, Đurđevdan je paganski praznik i sinteza više božanstava: vode i vatre.

“Omaha”

Među Bošnjacima na prostorima Bosne i Sandžaka uvuklo se praktikovanje ovog kršćansko-paganskog običaja, a među sufijama je Đurđevdan (Jurjevo) poznat pod nazivom Rozi-Hidr ili Hidr-Elez …
U većini krajeva Bosne, skupljala se “omaha”, voda sa slapova ili vodeničkih kola, a ponegdje se donosila sa izvora – i to predvečer, uoči Jurjeva.  Djevojke su također dan uoči Jurjeva brale miloduh, koji bi navečer stavile u prikupljenu “omahu” i na Jurjevo, u zoru, tom vodom prale tijelo i lice. Uoči Jurjeva, kod djevojaka su postojale i brojne gatke, koje su se uglavnom odnosile na stvari vezane za njihovu udaju. Na sam dan Jurjeva, išlo se na teferiče (izlete), uglavnom pored izvora ili rijeka. Iako se na teferiče išlo uglavnom porodično, omladina se na njima posebno zabavljala – poznate su jurjevske ljuljaške. U nekim krajevima, postojao je običaj da se rano ujutro, prije nego što će se krenuti na teferič, djeca “žare” koprivom po nogama, zapravo da se koprivom istjeraju iz postelja, a drugdje su se u dvorištu pred kućom palile dvije vatre ili postavljale dvije “žiške” žara, između kojih bi prolazili ukućani i provođeni “mal” (stoka), radi zaštite od uroka i zmija. Na Jurjevo se, inače, izbjegavalo bilo šta raditi…
Također i u Sandžaku se obilježava ovaj “praznik” te se organizuju vašari, zvani ”Omaha”, koji se svake godine 5. maja, uoči Đurđevdana, održavaju pored rijeka ili izvora. U predvečerje se odlazi da se natoči voda ispod starih vodenica, u koju se stavlja brašno i različite vrste biljaka. Takvom vodom, koja je prethodne noći bila u cvijetnjaku, ranom zorom na Đurđevdan, stariji članovi porodice posipaju svoje ukućane, te se umivaju vjerujući da će im to donositi sreću tokom cijele godine. Tamo odlaze i oni koji ”Omahu” doživljavaju samo kao proljetni izlet i priliku za masovnu šetnju, igru, razonodu i dobru priliku za trgovinu ili opijanje, a samim tim nesvjesno učestvuju u proslavi ovog praznika. Kud svi, tu i mali Mujo…

Izvor / minber.ba – Priredio: Irfan Kasumović