Oktobar – mjesec zaštite od požara: Historijat vatrogastva u Kaknju, od prve motorne pumpe do savremene vatrogasne puške i vatrogasnog topa

Na inicijativu ondašnjeg Vatrogasnog saveza iz Visokog 1952. godine osnovana je prva vatrogasna jedinica u Doboju. Uvidom u dokumentaciju i stare knjige može se saznati da je Dobrovoljno vatrogasno društvo u početku imalo 27 aktivnih članova. Da bi moglo da radi i ostvaruje svoju osnovnu ulogu, odmah se pristupilo nabavci najneophodnije vatrogasne opreme.

Nije išlo lako, ali ubrzo je Društvo nabavilo prvu motornu pumpu, a kasnije se postepeno prikupljala i druga tehnička oprema nužna za praktične intervencije. Prema kazivanju, prva praktična intervencija članova Društva bila je na gašenju požara na Mehoriću. Kasnijih intervencija bilo je mnogo, kako na užem dijelu grada, tako i na prostoru cijele općine. Ovi vrijedni vatrogasci trudili su se da uvijek stignu na vrijeme, kad god je to trebalo i da od prirodne stihije, požara ili poplave, spašavaju ljudske živote i teško stečena lična i društvena materijalna dobra. Prvi predsjednik Društva bio je Mustafa Hodžabegović, a poslije njega čelni ljudi društva su bili Salih Jašarspahić, Alija Kadić, Fahrudin Kulović, Muhamed Kulović, Salem Goga, Sabrija Imamović…

Mustafa Hodžabegović

Među prvim osnivačima Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Doboju 1952. godine bio je Mustafa Hodžabegović. Poslije je bio i predsjednik Društva, predsjednik Opštinskog vatrogasnog saveza, a proglašen je i za počasnog predsjednika Dobrovoljnog vatrogasnog društva Doboj.

Za svoj višegodišnji rad u vatrogastvu dobijao je razne nagrade i priznanja. Dobitnik je Vatrogasne zvijezde Vatrogasnog saveza Jugoslavije, Zlatne medalje Republičkog vatrogasnog saveza, Osmoaprilskog priznanja grada Kaknja.

Dobrovoljno vatrogasno društvo Doboj, Kakanj, snimak iz 1958.godine

U svom radu Društvo je postiglo zapažene rezultate. Za takav svoj rad dobilo je i visoka društvena priznanja. Među tim priznanjima nalazi se i Osmoaprilsko priznanje Kaknja i Vatrogasna zvijezda drugog reda od Vatrogasnog saveza Jugoslavije. Društvo je dobilo  i niz drugih društvenih priznanja, a najveće  koje je društvo dobilo je Zlatna značka  zagrebačkog lista Arena i to  kao najhrabriji kolektiv u bivšoj Jugoslaviji. Priznanje je dodijeljeno za hrabrost iskazanu u vrijeme gašenje zapaljenog voza sa gorivom kod Termoelektrane Kakanj 1989. godine. Po cijenu najtežih rana, kakanjski vatrogasci, gaseći zapaljenu kompoziciju teretnog voza prepunog eksplozivnih materija, spasili su Termoelektranu Kakanj i okolno područje od potpunog uništenja.

Zapaženu ulogu u domeni vatrogastva u kakanjskoj lokalnoj zajednici imalo je i Industrijsko vatrogasno društvo Rudnika Kakanj osnovano 1919. godine. Postoje određene indicije da je Društvo djelovalo i ranije jer postoje zapisi iz kojih se vidi da su vatrogasci iz kakanjskog Rudnika učestvovali u gašenju katastrofalnog požara koji je 1911. godine zabilježen u Visokom. Društvo je 1976. godine dobilo Plaketu bezbjednosti Saveznog izvršnog vijeća.

Protivpožarna jedinica u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992-1995.

Na samom početku rata prva mobilisana jedinica na ovim prostorima bila je specijalizirana protivpožarna jedinica Opštinskog štaba civilne zaštite Kakanj. Ratni period jedinica je dočekala kao dobrovoljno društvo sa četiri stalno zaposlena i 20 dobrovoljnih vatrogasaca. Mobilizacijom koja je izvršena 17. aprila 1992. godine povučeni su i profesionalni i dobrovoljni vatrogasci sa svojih obaveza u Rudniku i Termoelektrani kako bi gašenjem požara pomogli u odbrani domovine.

Od dana mobilizacije jedinica je učestvovala u gašenju oko 1.500 požara na terenima srednje Bosne.  Požari su gašeni na području Kaknja, Visokog (Kožarsko-tekstilni kombinat), Novog Travnika (fabrika „Bratstvo“ koja je bila i meta avijacije) i Busovače (kasarna).

Stari vatrogasni “dajc”, koji se i danas nosi “rame uz rame” sa puno mlađim vozilima iste namjene, u ratu je gasio požare na području nekoliko općina

Jedinica je raspolagala sa samo 2 vatrogasna vozila. Radilo se o vozilima „Dajc“ iz 1964.godine i FAP iz 1977.godine.

Općinski štab civilne zaštite je formirao i jedinice specijalizirane namjene koje su na području Kaknja vršile uklanjanje i uništavanje neeksplodiranih sredstava, a na ratištima su se izvodili radovi na izgradnji inžinjerijskih i fortifikacijskih objekata. Ove jedinice su dale nemjerljiv doprinos u obezbjeđivanju ogrijeva u zimskim periodima. Svojim radom one su obezbjeđivale po 6 kubnih metara drva ili po tri tone uglja za pripadnike Armije R BiH, porodice šehida i ratne vojne invalide.

Mustafa Kulović, komandant Opštinskog štaba civilne zaštite u ratnom periodu

Opštinski štab civilne zaštite radio je i na osposobljavanju i rekonstrukciji skloništa, blagovremenom obavještavanju o opasnostima i mjerama zaštite, organizirana je i akcija čišćenja grada…

Jedinica se 1998. godine transformiše  iz dobrovoljne u Teritorijalnu jedinicu i ima 4 profesionalna vatrogasca sa 10 dobrovoljaca. Tokom 2003. godine jedinica učestvuje u operaciji “FLORIJAN – od vojnika do vatrogasca” koja se realizirala  pod pokroviteljstvom Ambasade Velike Britanije. Nakon provedbe projekta 6 vojnika je primljeno  u vatrogasnu službu. Jedinica je dobila dva vozila  (Betford  i autoljestve dužine 30 m).

Profesionalna vatrogasna jedinica Kakanj u današnjici

U današnjici jedinica djeluje  u okviru Službe civilne zaštite Općine Kakanj pod nazivom Profesionalna vatrogasna jedinica (PVJ). Hijerarhiju komandovanja čine komandant Općinskog štaba civilne zaštite (OpŠ CZ) i načelnik Općine Nermin Mandra, načelnik OpŠ CZ i šef Službe civilne zaštite Nurudin Hrusto i komandir PVJ Kakanj Halim Kulović.

Uz standardnu vatrogasnu opremu, kamione i cisterne, kakanjski vatrogasci su opremljeni i motornim čamcem, posjeduju i specijalno vozilo za intervencije u slučajevima saobraćajnih nesreća, koriste i specijalnu vatrogasnu pušku i vatrogasni top, opremljeni su i puškom za uspavljivanje životinja, posjeduju i specijalizirano vozilo – četverotočkaš sa grtalicom i prikolicom, a koriste i skutere za ophodnju.

1 of 16