Od Divjaka,preko Orića do Haradinaja:Međunarodne potjernice Srbija zloupotrebljava u političke svrhe

Piše: Sead Omeragić

Na osnovu potjernice iz 2004. godine Ramuš Haradinaj, bivši komandant Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) je uhapšen u Parizu 4. januara 2017. godine.

Haradinaju je suđeno u Tribunalu u Hagu i on je oslobođen krivice 2012. godine po svim tačkama optužnice.  Već je hapšen 2015. na granici Slovenije pa onda, nakon dva dana oslobođen. Vlasti Srbije su protiv Haradinaja podigle ukupno 108 optužnica…

Šestog januara, dva dana nakon hapšenja Haradinaja, u sjeverni, srpski dio Kosova trebao je doći Tomislav Nikolić. Kosovske vlasti su mu stopirale posjetu jer je, navodno došlo do proceduralnih grešaka u zahtjevu. Prava istina je da je nakon hapšenja Haradinaja stanje na Kosovu iznenada postalo napeto, pa je ova posjeta odgođena.

Po identičnom scenariju je svojevremeno stopiran dolazak predsjednika Srbije Tomislava Nikolića u Sarajevo. On je najavio dolazak 16. juna 2015. godine, a onda je pet dana prije, Naser Orić, bivši komandant Srebrenice, uhapšen prilikom posjete Švajcarskoj. Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović se tada usprotovio Nikolićevoj posjeti, dok se ne riješi situacija oko hapšenja Orića.

Kao i Haradinaju i Oriću je suđeno pred Tribunalom u Hagu, pa je oslobođen. Zanimljive su ove podudarnosti u hapšenjima uoči Nikolićevih posjeta.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić je zatražio izručenje Haradinaja. Ukoliko budu uvažene identične činjenice kao i u Sloveniji, Haradinaj će biti oslobođen. Ustvari, ključni problem odbacivanja potjernica iz Srbije tiče se forsiranja komandne odgovornosti u slučajevima pojedinačnih zločina.

Za 12 godina temeljitih istraga Tribunala u Hagu nad oficirima Armije Republike Bosne i Hercegovine i visokim službenicima MUP-a RBiH nije niti u jednom slučaju dokazana komandna odgovornost.

Zato su osim Orića propadala međunarodna hapšenja Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, Ilije Jurišića… U ovim okolnostima se postavlja pitanje do kada će Srbija provoditi univerzalnu jurisdikciju progona zločina, a njene potjernice propadati?

Sve izgubljene i odbačene međunarodne potjernice govore o uzaludnom poturanju komandne odgovornosti tamo gdje je očigledno nema. Jasno je da Srbija ovim potezima pred međunarodnom javnošću sebe prikazuje kao pravednika u borbi protiv zločina. To je apsurdno, jer je čitav politički i vojni vrh Republike Srbije procesuiran i osuđen pred Tribunalom u Hagu.

Pritom je čitavo političko i vojno rukovodstvo Republike Srpske osuđeno za zločine protiv čovječnosti, pa i za one najteže: zločin genocida. Time je Interpol, jedna ugledna i svjetski značajna organizacija, postao neka vrsta servisa Srbije za politizaciju zločina.

Do kada će se forsirati komandna odgovornost tamo gdje je apsoplutno nema? Moglo bi se reći da Srbija zloupotrebljava načelo univerzalne jurisdikcije. Štaviše, postoje jasni dokazi da je i sadašnje rukovodstvo Republike Srbije apsolutno jasno i otvoreno bilo involvirano u rat u BiH i Hrvatskoj. I to na strani brojnih presuđenih zločina. Na kraju krajeva i Bosna i Hercegovina i Hrvatska imaju pravo na univerzalnu jurisdikciju nad počinjenim zločinima.