Obilježena godišnjica pogibije Samira Hasečića Samirčeta

U povodu obilježavanja godišnjice pogibije Hasečić Samira -Samirčeta, predstavnici MNK “Samirče” organizovali su polaganje cvijeća na Centralnom spomen obilježju u Visokom. U toku 2004. godine registrovan je MNK “Samirče”, a za datum nastanka uzet je 29. decembar – dan kada je Samirče podlegao uslijed teškog ranjavanja.

U namjeri aktiviranja mladih kroz sportske manifestacije i aktivno djelovanje u nogometu želja je sačuvati od zaborava još jednog od bosanskih heroja koji svoj mladi život dade za Bosnu i Hercegovinu. Klub pod ovim imenom nastupao je u II futsal ligi FBiH i zabilježio dobre rezultate sa ambicijama ulaska u Premijer Futsal ligu FBiH.

“Samirče” je više od igre…. reče predsjednik MNK Nijaz Pinjić te najavi posjetu i druženje sa učenicima OŠ “Safvet-beg Bašagić” čiji učenik je nekada bio i Hasečić Samir, a sve u cilju očuvanja od zaborava i obilježavanja godišnjice preseljenja na bolji svijet Samirčeta.

Iz biografije: HASEČIĆ SAMIR-SAMIRČE 1968-1993.

Samir Hasečić – Samirče rođen je u Visokom 1968. godine. Živio je sa roditeljima, majkom Fikretom i ocem Ragibom, suprugom i kćerkom Melikom u porodičnom stanu u Visokom. Završio je srednju Kožarsku školu u Visokom, zaposlen u KTK Visoko. U svojoj sredini isticao se dobrotom, poštenjem, marljivošću i odgovornošću u bilo kojoj životnoj aktivnosti te je kao takav bio uzor mnogim mladim osobama, kako u dobrom učenju, primjernom vladanju tako i u postizanju dobrih sportskih rezultata. Od malih nogu pokazivao je talenat za fudbal. Prošao je sve selekcije NK “Bosna” Visoko od pionira do seniora. Igrao za pionirsku reprezentaciju bivše SFRJ, a nešto kasnije kao kapiten juniorske reprezentacije SRBIH dva puta je proglašavan najboljim igračem prvenstava u Tuzli i Jajcu. Kada je trebao i mogao dati maksimum u sportu i radu izvršena je agresija na našu zemlju te je Samirče bez razmišljanja dobrovoljno stupio u odbranu domovine. Na žalost dana 02.11.1993. godine u rejonu Žuta greda, općina Vareš, prilikom izvođenja ofanzivnih borbenih dejstava, od neprijateljskog metka zadobio tešku ranu u predjelu leđa koju nije mogao preboljeti i 29.12.1993. godine Samirče je preminuo. Na svom ratnom putu bio je pripadnik elitnih jedinica Armije RBiH zašto je dobio i određena priznanja od 316.bbr i 1. Korpusa ARBiH. Samirovi preživjeli saborci često su mogli čuti njegovu želju da se što prije odbranimo od agresora kako bi se mogao vratiti na fudbalske terene.

Visoko.co.ba/Senad Goralija